Favorizovanje firmi pri uvozu nije bilo izvodivo

Goran Radivojac, vještak ekonomske struke, pojasnio je kako je pri sačinjavanju nalaza i mišljenja imao na uvid pet naredbi iz 2004. koje se odnose na razne vrste roba, kao i da je na samo jednoj od njih bio faksimil bivšeg direktora UIO-a Čauševića, a na preostale četiri njegovog pomoćnika Hajrudina Lagumdžije.

Na Čauševićev upit gdje je uvoze carinila firma “Eko-san”, Radivojac je odgovorio da se to radilo u carinskim ispostavama koje se nalaze u okviru regionalnog centra u kojem je sjedište firme.

“Ni ‘Eko-san’, ni ostale firme nisu mijenjale mjesta carinjenja. ‘Obitex’ je uvozio od početka u Bijeljini, gdje su i nastavili, a bilo je više uvoznika koji su to radili u toj carinskoj ispostavi”, rekao je vještak i naveo da nije bilo kućnog carinjenja za “Eko-san”, “Janus”, “Obitex” i “KS Obitex”, iako je takva mogućnost predviđena po pravilima.

Vještak je kazao kako je u dokumentaciji našao da su za sve četiri firme iz optužnice provjeravane fakture za uvoz robe, koje su slate u Tursku i Mađarsku, ali da ne postoji nijedna za koju je stigao negativan odgovor.

“Svi odgovori su bili pozitivni, da su fakture originalne i autentične. Mađarska ima specijalnu policiju koja se bavi kontrolom izvoza, a Turska je ozbiljna zemlja da bi se bavila umanjivanjem faktura”, rekao je Radivojac.

Na pitanje u čemu je izražena mjerna jedinica pri uvozu tekstila, vještak je odgovorio: “U komadima specifične robe”, pojasnivši kako u krajnjem slučaju kupci tu robu uzimaju na komad.

Naveo je Radivojac i kako kamion nije mjerna jedinica, jer svako vozilo ne može da preveze i unese istu količinu, što zavisi i od zapremine vozila, ali da se na svakom od njih može pojaviti jedna, dvije ili više carinskih isprava, što, prema vještaku, nije ništa čudno.

Čaušević je podsjetio da optužnica govori o više od 1.700 uvoza, a Radivojac je kazao da je u nalazu izašao s kalkulacijom od 833 kamiona, imajući u vidu da je svaki mogao imati više carinskih isprava.

Sve četiri firme, nastavio je vještak, 90 posto ili tri četvrtine uvoza imale su iz Turske, a ostatak je bio iz Mađarske. Prema njegovim riječima, u registracijskim materijalima nije našao da se “Eko-san” i “Janus” mogu povezati sa Anesom Sadikovićem, dok je za Sedineta Karića našao da je, osim što je bio osnivač, samo dva mjeseca bio direktor “Obitexa”, ali ne i “KS Obitexa”.

Radivojac je rekao i da su firmama iz optužnice skoro u 400 navrata podizane carinske vrijednosti, da su se mogli žaliti direktoru UIO-a, a potom Sudu BiH kao drugostepenom organu, da bivši direktor nije uvažio nijednu njihovu žalbu, ali da je nakon isteka njegovog mandata Sud BiH vratio neke predmete na ponovno odlučivanje.

“Sve četiri firme iz optužnice su imale veće uvozne cijene od većine ostalih uvoznika. UIO ne može uticati na visinu cijena na način da utiče na tržište”, kazao je vještak.

Na upit da li je Čaušević favorizovao pobrojane firme na štetu ostalih, Radivojac je rekao: “Tako nešto nije bilo moguće ako se uzme u obzir način rada i organizacija UIO-a.”

Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara, a Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila. Sa njima je bio optužen i Sedinet Karić, koji je zbog davanja dara osuđen na godinu zatvora po sporazumu.

Odbrana je uložila preostale materijalne dokaze koji se odnose na štampanje poreskih markica te ugovore o štednji s bankama, a tužilac Dubravko Čampara je naglasio da je većina dokaza pribavljena na nezakonit način, da nisu autentični i relevantni za period optuženja, ali da će se o svakom od njih izjasniti naknadno.

Nastavak suđenja je 11. jula, kada će vještaka unakrsno ispitati Tužilaštvo.