Džemal Hadžić i ostali: Pobijeni ljudi u Čemernom
Boško Jevrić je kazao da je krajem maja ili počekom juna 1992. godine mobilisan u Okruglički bataljon, u mjestu Okruglica kod Vareša, te da je zadužio poluautomatsku pušku, ali da nije imao uniformu. Istog dana, kako je rekao, zajedno s ostalim ljudima koji su mobilisani otišao je u Čemerno kod Ilijaša, gdje su imali zadatak da obezbjeđuju haubice.
Pojasnio je da su haubice bile smještena na stijenama, na početku Čemernog, te da su dvije kuće i štala bile određene za potrebe vojske. On je, kako je kazao, bio smješten u kući Jovana Damjanovića, dodavši da ne zna je li u objektima bilo municije.
“Raspoređen sam bio na brdo, na 150 metara od haubica. Drugu noć smo došli na večeru i došao je čovjek, s ljudima sa Čemernog se pozdravio i rekao što sjedimo, došla je vojska iz Breze, i da ćemo biti napadnuti. Kažu da se zove Refik Bešlija… Nakon toga smo se razišli, otišli na spavanje”, prisjetio se svjedok.
Oko pet sati ujutro, Jevrić je, kako je rekao, čuo pucnjavu i probudio je vojnike. Kada je izašao vani, naveo je, “nešto je puklo na kuću” i s još trojicom vojnika je krenuo prema haubicama. Stigavši na oko 150 metara od haubica, kazao je, vidio je vojsku u zelenoj uniformi i u selu je čuo pucnjavu. Tada, oko haubica se nije pucalo, dodao je.
On je također izjavio da je u štali, u kojoj je bila smještena kuhinja, bilo pet žena, od kojih su dvije bile sestre Damjanović, koje su spremale hranu, i da su Kunosići bili na spavanju i živi kad je on otišao iz Čemernog.
“U štali i kuhinji nije bilo civila”, dodao je svjedok.
Kada su vidjeli vojnike oko haubica, rekao je svjedok, krenuli su prema šumi u planini Dernek, te su stigli na Okruglicu. Prema njegovim riječima, s planine nije mogao vidjeti ništa osim da selo gori i čuje se pucnjava.
“Kada sam došao na Okruglicu, znalo se da je pobijeno selo, poklano sve. Dan kasnije su otišli da sahranjuju ubijene na Čemernom. Žene su poklane. Nađene su u štali i zaklane. Moj punac je išao da sahranjuje te ljude… Ja nisam vidio, samo sam čuo od ljudi koji su sahranjivali te ljude”, prisjetio se svjedok.
Dodao je da ne zna je li vojska obavijestila ljude u Čemernom da će biti napad i da se sklone, te da ne zna gdje je bila smještena vojska koja je opsluživala haubice.
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehura Ganića da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u Čemernom.
Optužnica ih tereti da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Nastavak suđenje je zakazan za 7. mart.
