U nastavku suđenja za zločine u Zaklopači počinjene 1992. godine, svjedokinja Državnog tužilaštva je izjavila kako je vidjela ubistvo svog muža, kao i da je na dan počinjenja zločina u selu vidjela i optuženog Milomira Miloševića.
Državno tužilaštvo je, u završnoj riječi na suđenju za zločine počinjene u Vojno-istražnom zatvoru (VIZ) u Ljubuškom, zatažilo da se Ivan Kraljević i još šestorica optuženih proglase krivima i da im se izreknu kazne u skladu sa zakonom.
Na suđenju za zločine počinjene u Prijedoru, svjedokinja Državnog tužilaštva je kazala da je krajem juna 1992. godine njenog muža Nihada ispred punicine kuće odveo Mićo Jurišić s još nekoliko vojnika, i da ga od tada više nikad nije vidjela.
Na suđenju za zločine u Bosanskoj Krupi, optuženi Samir Šabić je rekao da su civili mogli otići iz policijskog odjeljenja u Jasenici gdje su bili smješteni u jesen 1995. godine, ali da takvih zahtjeva nije bilo.
Na suđenju Srećku Aćimoviću, optuženom za genocid počinjen u Srebrenici, svjedok Odbrane je rekao kako je čuo priču da su optuženog hvalili jer nije dozvolio da njegova jedinica učestvuje u “nemilim događajima”.
Odbrana Izeta Arifovića je u završnoj riječi ukazala da su dokazi Državnog tužilaštva suprotni navodima optužnice, te zatražila oslobađajuću presudu za zločine u Srebrenici i Bratuncu.
Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je u maju 1992. godine čuo optuženog Jovana Tintora kako policajcu naređuje da se “ubiju oni koji se budu bunili”.
Svjedokinja Državnog tužilaštva ispričala je na suđenju za zločine u Rogatici da su je u proljeće 1992. godine iz kuće istjerala tri vojnika i da je za jednog od njih naknadno saznala da su ga zvali Boban.