Đurđić i ostali: Krvav sjedio ispred doma u Rujištu
Dragan Đurđić s braniteljicom Suzanom Tomanović. Foto: BIRN BiH
Zdravko Grahovac ispričao je kako se 19. juna 1992. povukao s vojskom iz Bijelog Polja kod Mostara i došao u Zijemlje. Kazao je da se u Rujištu okupljala vojska iz Bijelog Polja oko kapetana Zdravka Kandića, čiji je zamjenik bio Dragan Đurđić. Svjedok je naveo da ga je Kandić postavio za svog vozača.
Prisjetio se kako je jednom vozio Kandića do škole u Zijemlju, gdje je bila manja grupa civila, te kako je Kandić bio ljut.
“On je htio da se ti civili propuste, međutim komanda iz Nevesinja je rekla da će ići na razmjenu”, kazao je Grahovac.
Ispričao je da mu je jednom rečeno da ide u Podporim u opštini Mostar i doveze starijeg muškarca i ženu koji su bili zarobljeni. Svjedok je kazao da misli da mu je izvjesni Bojanić rekao da ih dovede.
Tužiteljica Eldina Biuk podsjetila ga je da je u istrazi naveo da misli da mu je Dragan Đurđić naredio da doveze civile iz Podporima. Grahovac je rekao da je poslije davanja iskaza razmišljao o tome i da je zaključio da to nije mogao biti Đurđić.
“Ako je tad bio napad na Bijelo Polje, on je morao biti tamo”, rekao je svjedok.
Kazao je da je civile ostavio u Rujištu i da je poslije naišao i vidio čovjeka kako sjedi ispred doma.
“Našao sam tog starog, odrezane mu uši, bio je krvav”, prisjetio se Grahovac.
Rekao je da je čuo da je čovjeka zlostavljalo lice po nadimku Šeš, koje se prezivalo Pejak.
Za zločine na području Nevesinja i Mostara sudi se Draganu Đurđiću, nekadašnjem zamjeniku komandanta Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske i komandiru Interventnog odjeljenja, te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli, Milanu Trifkoviću, Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima Petog bataljona. Optužnica ih tereti za ubistva oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja.
Prvooptuženi u ovom predmetu bio je Zdravko Kandić, koji je nedavno preminuo.
Svjedok Aner Bebanić izjavio je da su njegov djed Huso i nana Hava, koji su živjeli u Podporimu, nestali 13. jula.
“Sišli su do nas u Humilišane, jer su primijetili uniforme, 13. 7. ujutro otišli su da namire stoku. Tad sam ih zadnji put vidio i od tad im se gubi svaki trag”, kazao je Bebanić.
Ispričao je kako je njegov otac saznao od komšije Lazara Golubovića da su tog dana odvedeni njegovi djed i nana s Alijom i Fatimom Pajić u pravcu Zijemlja.
Prema njegovim saznanjima, odvedeni su u školu i bačeni u jamu, u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci 18 ljudi. Naveo je da je čuo da je njegovog djeda ubio Rajko Pejak zvani Šeš.
Dodao je da su kasnije, tragom određenih informacija, pronašli jednu kost kod izvora Oštrak, a poslije je potvrđeno da se radi o njegovom djedu.
“Ostatak tijela je pronađen na planini Crna Gora, između Zijemlja i Nevesinja”, rekao je Bebanić.
Nastavak suđenja zakazan je za 23. septembar.
