“Uglavnom, stali smo pored nekog potoka, neke rijeke.

A sin... ja podignuh glavu na svoje ruke... i on mi izdaše na mojim rukama.

“Vidjela sam jednu veliku kolonu ljudi, to je možda bilo pred mrak, koja se kretala od Konjević Polja prema Kravici...

“Iznenada je počela jaka pucnjava.

– Ne daj Bože iko da doživi da to vidi… niko! Sve sam znala kad sam pogledala njezinu odjeću na njoj, njezino lice i modrice po njoj koje je dobila...

“Časni Sude, znam da se desio strašan zločin toga dana na Korićanskim stijenama.

– Bilo je mnogo mrtvih ljudi, osjećao se miris ljudske krvi...

“...Vidio sam da ih neće razmijeniti, da će ih pobiti. Što makar djecu nisu pustili?”

– Bilo je oko 200 ljudi do 300. Nije brojao niko...

“Na jednom mjestu, poslije sam saznao kako se to zove – Korićanske stijene, bila je strahovita pucnjava...