Na suđenju Radovanu Karadžiću, ratni predsjednik opštinske vlade u Foči Radoijca Mlađenović izvinio se žrtvama silovanja koja su u tom gradu 1992. počinili pripadnici srpskih snaga.
U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, svjedok Odbrane Gojko Čekić je rekao da se prema ratnim zarobljenicima u “sabirnom centru” Batković kod Bijeljine postupalo u skladu sa Ženevskim konvencijama.
U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, Milovan Bjelica, svjedok odbrane, negirao je odgovornost srpskih vlasti u Sokocu za zločine i odlazak Bošnjaka iz te opštine 1992. godine.
Haški tribunal optužio je za nepoštovanje suda generala u penziji Vojske Republike Srpske (VRS) Radislava Krstića zato što je dva puta odbio da svjedoči u odbranu Radovana Karadžića, uz obrazloženje da mu narušeno zdravlje to ne dozvoljava.
U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, svjedok Odbrane Rodoljub Đukanović je sugerisao da su u aprilu 1992. godine Bošnjaci sami izrazili želju da napuste Bratunac.
U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, svjedok Odbrane Rodoljub Đukanović je sugerisao da su u aprilu 1992. godine Bošnjaci sami izrazili želju da napuste Bratunac.
Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske (RS), Dobrislav Planojević, izjavio je da nikada nije dobio pismeni izvještaj o ratnim zločinima nad nesrpskim stanovništvom u BiH.
Na suđenju Radovanu Karadžiću, optuženom za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, svjedok Odbrane Dragomir Ljubojević izjavio je da su bošnjački civili iz Bijeljine odlazili svojom voljom, a ne pod prisilom.
U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, dvojica svjedoka Odbrane negirali su odgovornost srpske strane za sukobe u Bijeljini u proljeće 1992. godine, tvrdeći da su ih izazvali muslimanski ekstremisti.