Lice: Hadžihasanović Enver

travnik1.jpg

10. Marta 2006.

I Hrvati i Bošnjaci nezadovoljni su presudom Haškog tribunala dvojici oficira Armije BiH za zločine počinjene u centralnoj Bosni. Samo su razlozi njihovog nezadovoljstva različiti.

Sudsko vijeće MKSJ u srijedu je osudilo Envera Hadžihasanovića i Amira Kuburu, na pet, odnosno dvije i po godine zatvora za zločine počinjene od 1993. do 1995. godine.

Kazna koju je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izrekao Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi prva je presuda visokim oficirima Armije Bosne i Hercegovine od osnivanja Tribunala.

Ovo je ujedno i prvi slučaj pred Tribunalom koji tretira zločine koje su počinili mudžahedini u toku devedesetih. I Kuburu i Hadžihasanovića optužnica tereti po komandnoj odgovornosti.

Ovakva presuda izazvala je ogorčenje među Hrvatima i Bošnjacima.

Vanda Havranek, čiji je brat stradao za vrijeme sukoba između jedinica Armije BiH i HVO, i koja je danas tajnica Udruge porodica poginulih u ovom gradiću, kaže da je razočarana visinom izrečene kazne.

«Mislim da ljudi koji bivaju optuženi za neke zločine, koji su za nas oštećene krupni, ljudi koji su za nas krivi, dobijaju tako malu kaznu. Dvije i po godine za takva djela je zaista malo. Ne znam da li je sve što se dešavalo zaista bilo u nadležnosti te dvojice, ali znam da se sve moglo spriječiti» kaže Havranek.

Godine 1993. počinjeni su i zločini nad žiteljima, bosanskim Hrvatima u selu Guča Gora i selu Bikoši.

U Gučoj Gori, oštećen je i srednjovjekovni manastir, a svi fratri kao i stanovnici protjerani. Svi ovi zločini pominju se u optužnici, ali ni Hadžihasanović ni Kubura nisu proglašeni odgovornim.

«U Guča Gori je bio strašan zločin» kaže za Justice Report Franjo Neimarević, povratnik. «Među ubijenim je bio i moj rođak koji je bio retardiran. Onaj ko je to uradio, zna šta je uradio. Zna i onaj ko je naredio. Ali ja nisam voljan više to komentarisati. Sve te priče vode nas samo u dalje nesporazume i dižu kamen spoticanja u odnosima između Hrvata i Bošnjaka» kaže Franjo.

Fabijan Barać, predsjednik Udruge porodica poginulih i nestalih Hrvata srednje Bosne djeli razočarenje. «Oni su imali direktnu komandu nad mudžahedinima. Puno je zločina počinjeno. Sve ovo, sve dosadašnje presude, čine da ja više nikako ne vjerujem u taj sud u Hagu. On sudi samo Hrvatima i Srbima koji i kada priznaju krivicu dobiju 10 i više godina. Ne kažem da nisu i oni pravili zločine, ali ovo je previše» rekao je Barać.

Bošnjaci u Sarajevu također su ogorčeni, ali iz drugih razloga. Predsjednik udruženja Zelene beretke Emin Švrakić za Justice Report kaže da nema komentara na izrečene presude.

«Sudilo se ljudima koji su branili svoju zemlju. Pa to je smiješno! Morao je neko ustati za svoj narod. Mi smo imali embargo, bili smo sami, pa da nije bilo takvih kao što su oni gdje bi mi danas bili? To sa presudom je sramota!» kaže Švrakić.

Nije puno drugačiji ni stav jednog od lidera Stranke demokratske akcije Mirsada Ćemana.

«Ako krenemo od formalno-pravnog aspekta, pa odbrana je vjerovatno koristila sve da dokaže da oni nisu imali komandnu odgovornost. Mi smo smatrali da apsolutno ne bi trebalo biti elemenata za odgovornost i iznenađeni smo time. Očekivali smo oslobađajuću presudu. Ipak mislim da to nije kraj, ovo je prvostepena odluka i treba sačekati i konačnu odluku Suda».

Većio dio tačaka optužnice, u slučaju obojice, je odbačen jer «tužilaštvo nije uspjelo dokazati tvrdnje».

Ipak, Sudsko vijeće smatra da je Enver Hadžihasanović imao efektivnu kontrolu nad snagama jedinice mudžahedina u srednjoj Bosni. U odluci, na 750 stranica, pored ostalog stoji i da Vijeće smatra da su pripadnici jedinica u kojima su bili mudžahedini, krivi za premlaćivanja i psihološko maltretiranje pet civila Srba i Hrvata iz Travnika, te ubistvo Dragana Popovića u oktobru 1993. godine u logoru Orašac.

Vijeće smatra da Hadžihasanović nije učinio ništa da bi spriječio ove zločine.

Među najtežim zločinima koji su opisani u optužnici protiv ove dvojice je “lišavanje života ritualnim odrubljivanjem glave zatočenog civila, bosanskog Srbina Dragana Popovića 20. oktobra 1993. u logoru u Orašac, općina Travnik, od strane mudžahedina”.

U optužnici stoji da su u oktobru 1993. godine, mudžahedini redovito odvodili civile, bosanske Hrvate iz Travnika, u Orašac, gdje su ih tukli satima.

Hadžihasanović je osudjen i zbog nepreuzimanja neophodnih mjera da kazni članove jedinica koji su 5. augusta 1993. godine ubili Mladena Havraneka, Hrvata koji je bio ratni vojni zarobljenik. Također, Hadžihasanović je proglašen krivim jer nije spriječio ili kaznio pripadnike snaga koji su okrutno tretirali civile i ratne zatočenike na pet mjesta zatočenja.

Amir Kubura, presudilo je Sudsko vijeće MKSJ, nije preduzeo neophodne mjere kako bi kaznio pripadnike jedinica koji su pljačkali imovinu u selima Šušanj, Ovnak, Brajkovići i Grahovšići u junu 1993. godine. Kriv je i jer nije spriječio ili kaznio vojnike koji su bili pod njegovom kontrolom, a koji su odgovorni za pljačku u Varešu u novembru 1993. godine.

Vanda Havranek koja živi u Busovači, gradu koji je bio obuhvaćen optužnicom i koji je podjeljen između bošnjačkog i hrvatskog stanovništva za Justice Report kaže da bez obzira na dobru volju, život nikada neće biti isti u ovom dijelu Bosne.

«Pitate me za suživot,» kaže Havranek. «Razgovaram i danas sa starim prijateljima, ljudima sa kojima sam išla u školu. Ali, to nije više onako prisno kao prije. Na mladima je da to promijene. I oni to znaju i dobro to rade. Ja ne znam kako se to radi. Teško je onima koji su nekoga izgubili. Neko ne može nikako preći tu barijeru, neko moze. Ali nikome nije lako».

Optužnica protiv Hadžihasanovića i Kubure je podignuta u julu 2001. godine, a obojica su u pritvor prebačeni početkom augusta iste godine. Sudjenje je trajalo od decembra 2003. do jula 2005. godine.

Tužilaštvo je za Hadžihasanovića, bivšeg komandanta Trećeg korpusa zatražilo zatvorsku kaznu od 20 godina, a za brigadira Kuburu, bivšeg komandanta Sedme muslimanske brigade, 10 godina, te je odmah nakon čitanja presuda najavilo podizanje žalbe.