Slobodan Knežević, osumnjičen za ratni zločin počinjen u mjestu Miska Glava (općina Prijedor) kada je ubijeno 120 civila bošnjačke nacionalnosti, izručen je iz Crne Gore na daljnje procesuiranje pravosuđu Bosne i Hercegovine.
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Prijedoru, svjedok Tužilaštva BiH je govorio o obistvu majke i nane koje je počinjeno ispred njihove vikendice u naselju Barakovac.
Na suđenju za zločin protiv čovječnosti počinjen kod Prijedora, svjedok Tužilaštva BiH je ispričao da je petero Bošnjaka iz Hambarina ubijeno u Rizvanovićima i da je na licu mjesta vidio optuženog Sretka Pavića.
Na suđenju Bori Milojici i Želislavu Riviću, optuženima za ratni zločin počinjen na području Prijedora, saopćeno je da je došlo do promjene dva člana Sudskog vijeća.
Bivši odbornik prve višestranačke skupštine u Prijedoru kazao je da su odnosi u ovom gradu bili “normalni” sve do proljeća 1992., iako su godinu ranije dolazile izbjeglice iz Republike Hrvatske pa se bošnjačko i hrvatsko stanovništvo “samoinicijativno” iseljavalo zbog bezbjednosnih, ekonomskih i socijalnih prilika.
Na suđenju trojici bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VSR) za ratni zločin počinjen u Prijedoru, uloženo je nekoliko materijalnih dokaza, među kojima je i zapisnik o prepoznavanju optuženog Milana Krupljanina, za koji je Odbrana istakla da je urađen nakon završetka istrage.
Odbrana Gorana Pejića zatražila je u završnoj riječi da njihov klijent bude oslobođen krivice za zločine na području Prijedora, kazavši da je Tužilaštvo BiH sprovelo “pogrešnu i lošu istragu”.
Odbrana Milorada Radakovića zatražila je od Sudskog vijeća da njihov branjenik bude oslobođen optužbe za ubistvo pet članova porodice Ećimović počinjeno 13. juna 1992.
Na suđenju za zločine počinjene u Kozarcu i Prijedoru, svjedokinja Tužilaštva BiH je kazala da su joj 1992. godine u selu Barakovac ubijene majka i nana.