Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma prije 30 godina prestao je rat u Bosni i Hercegovini. Ali bh. društvo se nikada nije uspjelo odmaknuti od diskriminacije i dehumanizacije koje su dovele do genocida. Zbog stalnog negiranja zločina i slavljenja počinilaca, žrtve se ne osjećaju dovoljno sigurno da se genocid ne može ponoviti, a zemlja je opet u jednoj od nekoliko predgenocidnih faza, prema definiciji američkog profesora Gregoryja Stantona.

Na suđenju za zločine na Sokocu, vještak Odbrane izjavio je da Izviđačka četa nije mogla biti pretpočinjena Vojnoj policiji za vrijeme akcije u Novoseocima i da komandir Vojne policije ne može davati naređenja pripadnicima drugih jedinica.

Državne pravosudne institucije trebale bi procesuirati one koji kriju lokacije masovnih grobnica, a u potrazi za preostalim posmrtnim ostacima neophodna je nabavka tehnoloških pomagala, zaključeno je tokom okruglog stola s porodicama žrtava koji je Institut za nestale osobe BiH organizovao u Bihaću.

Na suđenju za pomaganje genocida u Srebrenici, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavio je koje je optužene vidio u selu Orahovac kod Zvornika kada su u školu dovezeni zarobljenici, a potom odvođeni i likvidirani.

Mjesecima nakon formiranja predmeta, nema tužilačke odluke protiv Miroslava Kraljevića, načelnika Općine Vlasenica, za veličanje Radovana Karadžića i Ratka Mladića, doživotno osuđenih za genocid i druge zločine u Bosni i Hercegovini.

Sud Bosne i Hercegovine odredio je mjere zabrane Mići Oloviću, osumnjičenom za zločin protiv čovječnosti na području Foče tokom 1992. godine.

Svjedok koji je bio u ruskom kampu organizovanom u ljeto 2024. godine u Bosni i Hercegovini ispričao je na suđenju u Moldaviji kako je podučavan da upravlja dronom i da je jedan od učesnika pretučen jer je, kako pretpostavlja, htio otići sa obuke.

Na Trgu djece Sarajeva je u organizaciji Mediacentra i Digitalnog arhiva Infobiro otvorena postavka izložbe “Dayton 1995-2025.“ koja predstavlja zbir probranih novinskih naslova i članaka povodom potpisivanja mirovnog sporazuma kojim se okončao rat u Bosni i Hercegovini.

Svjedokinje Državnog tužilaštva su ispričale kako su im u julu 1992. godine pripadnici srpske vojske iz Biljana odveli sinove i muževe, čiji su posmrtni ostaci pronađeni nakon rata.

Dom za ljudska prava, koji je uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom, doprinio je u godinama nakon rata povratku raseljenih, izgradnji porušenih vjerskih objekata, ali i priznanju istine o nestalima nakon rata u Bosni i Hercegovini. Bivši sudija ovog tijela, koje je prethodilo uspostavi Ustavnog suda, danas smatra kako Dom nikada nije trebao biti ugašen, jer je, zahvaljujući njihovom radu, Vlada Republike Srpske priznala činjenice iz presude za pomaganje genocida u Srebrenici koju današnji političari negiraju.