Sudska policija Bosne i Hercegovine proglasila se nanadležnom da odgovori na upit Detektora da li su njeni pripadnici formalno privodili Milorada Dodika kada je u petak došao na saslušanje u Državno tužilaštvo u trenutku kada je protiv njega bila raspisana potjernica i određen jednomjesečni pritvor. Ova institucija nije ponudila odgovore da li je ispoštovana uobičajena praksa i formalnost lišavanja slobode osobe za kojom postoji potjernica prije nego što tužioci nastave sa saslušanjem.

Prije tačno 30 godina, u julu 1995., počinjen je genocid u Srebrenici. Tadašnji pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) ostavili su brojne tragove nakon ubistava više od 7.000 srebreničkih muškaraca i dječaka te dokaze o protjerivanjima na desetine hiljada Bošnjaka iz zaštićene enklave.

Mnogi od njih su se kasnije tokom suđenja pred Haškim tribunalom, Sudom BiH i drugim sudovima odlučili govoriti o tim danima. Činjenice koje su iznosili u sudovima danas negiraju zvaničnici i njima bliski mediji u Republici Srpskoj.

Na suđenju za zločine u Rogatici, svjedokinja Tužilaštva ispričala je kako su njena djeca u augustu 1992. ranjena prilikom granatiranja sela Kozadre.

Sena Uzunović, sutkinja Suda Bosne i Hercegovine, podnijela je krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, za lažno prijavljivanje i davanje dara ili drugih oblika koristi, jer je nakon izricanja presude rekao da je došao njen blizak rođak i tražio novac za oslobađajuću presudu, potvrdila je sutkinja za Detektor.

U Istočnom Sarajevu 8. jula postavljena je bista Vitaliju Čurkinu, preminulom ruskom ambasadoru u Ujedinjenim nacijama koji je zaustavio rezoluciju za osudu genocida u Srebrenici. Iz Ambasade Ukrajine naveli su za Detektor da je to čin revizionizma i provokacije.

Pomogli su u procesuiranju odgovornih za genocid, traženju nestalih i čuvanju sjećanja na više od 7.000 ubijenih dječaka i muškaraca. Uposlenici Memorijalnog centra Srebrenica nerijetko moraju savladati vlastite emocije kako bi jedan od najvećih zločina 20. stoljeća u Evropi ostao zapamćen. Na 30. godišnjicu genocida sjećaju se početaka, ali i razmišljaju o budućnosti svoga rada.

U danu kada je na hiljade učesnika “Marša mira” krenulo putem prema Potočarima, Osman Mehmedović se za Detektor prisjeća kako je, bez hrane i vode, pješačio 22 dana prije tačno 30 godina, kada je izgubio dvojicu braće.

Na suđenju za zločine na području Zvornika, svjedokinje Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetile su se napuštanja svojih domova i odvajanja muškaraca u Bijelom Potoku 1. juna 1992. godine, kada su posljednji put vidjele svoje muževe, očeve i braću.

U selu Bostahovine, nadomak Srebrenice, Nezira i Ramiza Fejzić već 30 godina dijele tišinu, tugu i sjećanja. Jedna je u srebreničkom genocidu izgubila tri sina, a druga muža. Danas, u gotovo praznom selu, njihovo prijateljstvo jedino im je utočište od zaborava.

Na suđenju bivšem direktoru Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmanu Mehmedagiću, koji je optužen za zloupotrebu položaja da ostane na funkciji za koju nije ispunjavao uslove, svjedoci Tužilaštva su potvrdili da su uz diplomu Američkog univerziteta dobili i diplomu Univerziteta SUNY iz Sjedinjenih Američkih Država.