Na suđenju za zločine na području Foče, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetio se napada iz decembra 1992., kada su njegov otac, djed i baka ubijeni u Crnetićima, a njihova tijela pronađena u blizini kuće.
Odbrane Milomira Đuričića i Vukadina Spasojevića su zatražile da bude ukinuta ili preinačena prvostepena presuda kojom su proglašeni krivim za zločin protiv čovječnosti u Višegradu.
Na suđenju za zločine na području Bugojna, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je rekao da su vojni policajci pretukli zarobljenike na Rostovu 1993. godine.
U nastavku suđenja za zločine na području Prijedora, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je stanovništvo bilo zatvoreno u školi i Domu u Trnopolju, te kako je bilo fizičkog i seksualnog zlostavljanja i nestanaka ljudi.
Na suđenju bivšem državnom ministru za ljudska prava i izbjeglice Milošu Lučiću i ostalima za zloupotrebu položaja, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je kazao kako je utvrdio da je na račun Ministarstva sipano gorivo u privatna vozila.
Na suđenju za zločine na području Bosanske Krupe, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o saznanjima vezanim za zarobljenike koji su dovedeni u Pištaline, gdje je bila smještena komanda 511. brigade Armije BiH.
Na suđenju za zločine u Rogatici, svjedok Odbrane je kazao kako je znao da je optuženi Pero Despet, s kojim je bio na liječenju, nakon ranjavanja raspoređen da radi kao čuvar u “Rasadniku”.
Na suđenju za zločine počinjene u septembru 1992. u Bijeljini, svjedoci Državnog tužilaštva su ispričali kako su čuli priče da su porodice iz Bukreša ubijene.
Na suđenju za zločine u Goraždu i Višegradu, svjedokinja Odbrane iznijela je saznanja da se optuženi Himzo Selimović prema zarobljenicima u zatvoru u Goraždu ponašao ljudski i humano.
Na suđenju za zločine na području Prijedora, svjedokinja Državnog tužilaštva je rekla da je izvorna uloga kriznih štabova bila vojna, da bi kasnije objedinili civilnu, vojnu i policijsku vlast.