Reportaža

Grčke vlasti uporno tvrde da imaju “nedovoljno dokaza” o tome da su njeni državljani počinili zločine dok su se borili u Bosni. Istovremeno, takozvani dobrovoljci se i dalje hvale svojim prisustvom u ratu.

Naza, dvije Fatime, Alma i Nura samo su neke od hrabrih žena koje su preživjele srebrenički “put smrti” kojim su se u julu 1995. godine, u koloni od nekoliko hiljada muškaraca i djece, kroz šume kretale ka teritoriji pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Nadnaravna volja za spas svoje djece nadvladala je strah i nehumane uslove kojima su bile izložene.

Philipp von Recklinghausen iz Berlina jedan je od dva strana reportera koji su 1993. godine bili u Srebrenici. U grad se vratio mjesec dana nakon genocida za koji tada nije znao da je počinjen, ali je primijetio da više nema ljudi koje je poznavao. Njegove filmove sa fotografijama zaplijenili su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS). Samo dio je uspio otkupiti nakon rata.

Trojica muškaraca iz Srebrenice prisjećaju se kako u julu 1995. godine još uvijek nisu dočekali punoljetstvo kada su, sa grupom drugih maloljetnika, muškaraca, žena i djece od kojih danas mnogi nisu živi, morali potražiti spas u šumi gdje im je na putu do slobode i sigurnosti nedostajalo snage, hrane i vode i gdje su doživjeli najveći strah u životu.