Prva priča solidarnosti iz serijala BIRN-a govori o Refiku Višći, Bošnjaku iz Zavidovića koji je ubijen 1992. godine u nastojanju da spriječi ubistva 12 srpskih zarobljenika tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Poznata fotografija Željka Ražnatovića Arkana na kojoj su montirana lica fudbalera iz Laktaša umjesto pripadnika jedinice “Tigrovi”, a kojom je najavljena utakmica protiv kluba “Radnik” iz Bijeljine prošlog petka, uznemirila je povratnike u gradu na granici sa Srbijom u kojem su u aprilu 1992. godine počinjeni zločini nad civilnim stanovništvom.
Samohrana majka petogodišnjih dječaka i djevojčice iz Sarajeva mjesecima pokušava dobiti odgovore, ali od vlasti u Sarajevu ne dobija rješenje za angažovanje asistenata, kako bi njena djeca s poteškoćama u razvoju mogla pohađati obavezno predškolsko obrazovanje.
Nakon masakara u Uborku i Sutini, najtežih ratnih zločina na području Hercegovine tokom sukoba 1990-ih, porodice žrtava traže dostojanstveno spomen-obilježje za ubijene. No suočili su se s ravnodušnošću etnonacionalističkih političkih lidera.
U drugom dijelu trodijelnog serijala, preživjeli masakara u Uborku i Sutini počinjenih 1992. godine govore o svojoj dugoj kampanji za pravdu, a otvara se i pitanje o potencijalnoj ulozi arhiva Haškog tribunala u identifikaciji osumnjičenih.
Masakri u Uborku i Sutini kod Mostara tokom sukoba 1990-ih bili su prvi i najveći ratni zločini na području Hercegovine. U prvom dijelu trodijelnog serijala, svjedoci se prisjećaju pogubljenja u kojima je ubijeno 114 ljudi.
Pucnjava u Janji u januaru ove godine samo je jedan od više od 70 incidenata koje je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) zabilježila u proteklih godinu dana. Način na koji su policija i tužilaštva reagovali u ovom i drugim slučajevima obeshrabruje povratnike i povećava im strah od novih incidenata, a svaki neprocesuirani incident im je novi okidač za traume iz rata.
Ante Marić skoro tri decenije od posljednje poruke zaprimljene putem Crvenog krsta traga za majkom Ilkom i sestrom Ružom, koje je zadnji put vidio početkom maja 1993. kada je Armija Bosne i Hercegovine zauzela Grabovicu, mjesto između Jablanice i Mostara, u kom je počinjen zločin nad civilima hrvatske nacionalnosti.
Od kako su prije trideset godina bile zatvorene u logorima u Zvorniku i Vlasenici kao djevojčice i žene, sagovornice Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) opisuju kako im je psihološka pomoć i radna terapija pomogla da se izbore s traumama koje su preživjele, ali da se sporost rada pravosudnih institucija sada negativno odražava na napredak koji su napravile.
U selu Biljani kod Ključa 10. jula 1992. godine ubijeno je više od 200 mještana, čija su tijela nakon rata većinom pronađena u dvije masovne grobnice. Dok još uvijek čekaju da za ubistva od prije 30 godina odgovaraju direktni počinioci, preživjeli se prisjećaju posljednjih trenutaka sa svojim muževima, sinovima, očevima i braćom.