Moja priča Archives

Foto-dokumentacija-kostiju.-Foto-Milenko-Kovacevic-e1646998287205.jpg

Milenko Kovačević iz Novog Grada u općini Odžak kaže da je svoj život posvetio pronalasku majčinih posmrtnih ostataka i poduzimanju aktivnosti da odgovorni za zločin počinjen nad njegovim roditeljima u junu 1992. godine budu kažnjeni i da pravda bude zadovoljena.

Midheta Kaloper-Oruli je u napadu na Lozje – Kokino Selo kod Goražda 22. maja 1992. godine izgubila majku i brata. Majka Munira je spaljena i dio kostiju je pronađen, dok se brat Midhat i dalje vodi kao nestala osoba.

Mirsad Kurtović još traži posmrtne ostatke oca Avde, koji je krajem maja 1992. godine iz zatvora u centru Doboja odveden u grupi zatočenih Bošnjaka i Hrvata.

Iako je 29 godina prošlo od zločina u Štrpcima, i dalje se traga za još 16 žrtava, a članovi porodica još uvijek čekaju pravdu i traže posmrtne ostatke svojih najbližih.

Meliha Merdžić je 1992. imala 13 godina kada su joj ubijeni brat i otac, te rođaci iz sela Sase na području Višegrada. Trideset godina kasnije, ona još uvijek traži posmrtne ostatke oca Asima i 11 rođaka.

Kemalemir Frašto iz Foče već 30 godina traga za posmrtnim ostacima brata Emira. U želji da očuva uspomenu na njega i porodicu od koje je danas jedini živ govorio je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Foca_–_Panorama-scaled-1-e1611147580110-1280x720.jpg

Svaki trenutak u kratkotrajnom braku sa suprugom Mujom za Zehru Murguz bio je poseban. Rastavio ih je rat, ona je zlostavljana, a on iz zatočeništva odveden u nepoznatom pravcu, dok mu je veći dio porodice ubijen. Njegove posmrtne ostatke ona već 30 godina traži.

Svake godine Jovanka Simić odlazi u rodnu kuću u Srnicama (općina Gradačac) jer je za nju vežu najljepše uspomene na roditelje, koji su nestali tokom rata. Očeve kosti je pronašla, a majku 30 godina poslije još traži, u nadi da će pronaći makar jednu njenu kost.

Mehmed Pargan imao je svega 21 godinu kada je u maju 1992. godine angažovan kao ratni reporter u listu Tribina a potom i Slobodna Bosna. Ovaj novinar, pisac i publicista tokom rata u Bosni i Hercegovini prisjeća se odvođenja 150 članova svoje bliže i dalje porodice.

Advija Altoka 13. maja 1992. godine nije ni slutila da će tog dana posljednji put vidjeti supruga Sakiba, koji je iz Hadžića gdje su živjeli odveden u logor. Zajedno sa dvoje djece već trideset godina traga za čovjekom kojeg pamti po dobroti, kaže u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Moja priča

Milenko Kovačević: Posmrtne ostatke oca pronašao, za majčinim još traga

Midheta Kaloper-Oruli: Želja za pronalaskom brata Midhata

Mirsad Kurtović 30 godina u Doboju traga za kostima oca Avde

Posljednja stanica Štrpci: Šefkija traga za bratovim posmrtnim ostacima 29 godina nakon zločina

Meliha Merdžić: Tražim tačnu lokaciju posmrtnih ostataka moga oca

Kemalemir Frašto: Ostao sam jedini od šesteročlane porodice

Zehra Murguz: “Mi se nismo ni nagledali, rat nas je rastavio”

Jovanka Simić: Lale i jorgovan cvjetaju i danas, ali majke nema

Novinarska priča dvadesetjednogodišnjaka koji je pisao o ratnim strahotama Zvornika i Podrinja

Advija Altoka: Posljednjih godina tragam samo da nađem kosti

Medijske slobode kao temelj demokratije pod prijetnjom u BiH

BIRN BiH I Objašnjava: Kako Rusija inspiriše antirodne pokrete u BiH

Predloženo izricanje zavodske mjere maloljetniku osumnjičenom za napad na Policijsku stanicu Bosanska Krupa

Utvrđivanje odgovornosti ili odbijanje tužbe protiv tužiteljice Vesne Ilić

Intervju: Inna Pedan – Obaveza pričanja o ratu u Ukrajini kroz umjetnost

Kako osuđenici za ratni zločin u Foči izbjegavaju zatvor

Lažne dojave bombi i uvrede na internetu imaju stvarne posljedice na porodice

Nestali (ne) znači zaboravljeni: Kako se traže nestali u ratu u Ukrajini

Mlaćo i Cikotić: Spisak ekstremnog dijela HVO-a za likvidaciju

BIRN BiH I Objašnjava: Kako Rusija inspiriše antirodne pokrete u BiH

Pratite nas