Čigoja i ostali: Podmetnuto potpisivanje izjava

Vladimir Jarić, nekadašnji pripadnik Izviđačkog voda Mrkonjićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), kazao je da je u septembru 1995. godine, zajedno sa ostalim pripadnicima, boravio u selu Oborci.

Komandir voda, kako je rekao, bio je optuženi Milorad Glamočak, dodavši da su s njim u vodu bili i ostali optuženi – Branko Čigoja, Željko Todić zvani Kruško te Saša Boškić – koje je prepoznao u sudnici.

Izjavio je da mu je poznato da je pri njegovoj brigadi bio radni vod u kojem su bili “mrkonjićki muslimani i Hrvati”, koje je poznavao jer su bili iz njegovog naselja i ulice.

“Oni su boravili, koliko sam čuo, u zgradi stare željezničke stanice. Nisam išao tamo, nisam ulazio u tu zgradu… Ja stvarno ne znam šta se s njima dešava. Kad je krenulo povlačenje, ne znam šta se s njima dešavalo. Kad smo došli u Mrkonjić-Grad, čuo sam, ako je to istina, da oni navodno nisu živi. To sam tad saznao”, ispričao je svjedok.

Jariću su prezentirana dva zapisnika iz novembra 2017. koje je dao Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužilaštvu BiH. U izjavi datoj istražiteljima SIPA-e pročitano je da je svjedok kazao da je Todić rekao da se Pero Marić izjasnio da ga ne interesuje šta će biti s radnim vodom, “ali da je Todić shvatio da se ti ljudi moraju likvidirati”.

Potom je pročitano da je Todić tražio dobrovoljce i da su se Boškić i Čigoja javili, te su izašli. Nakon toga, kako stoji u zapisniku, čuli su se rafali, a zatim su se njih trojica vratili.

“Kasnije je neko došao i rekao da ima ljudi koji sjede. Kruško je opet izašao, i možda Saša Boškić, i opet su se čuli pucnji… Kada smo krenuli, ja nisam otišao u pravcu škole jer sam znao da su tamo ubijeni”, stoji u zapisniku koji je dat istražiocima SIPA-e.

Svjedok Jarić je u sudnici kazao da ne stoji iza te izjave, pojasnivši da su to njemu ispričali inspektori, da je to “njihova izjava”, kao i da je tada nije potpisao. Prema njegovim riječima, on je u Tužilaštvu BiH “izjavu potpisao na prevaru” i na “podmetanje”.

Tužilac Ivan Matešić je također pročitao drugu izjavu datu Tužilaštvu BiH, u kojoj stoji da je svjedok rekao da u cijelosti ostaje kod izjave date SIPA-i, te da nije vidio ko je “od njih trojice pucao gore i jesu li imali pomagače”, da je “pucnjava bila iz smjera škole i željezničke stanice, bila je rafalna, isprekidana”, te da su “svi došli do zaključka da su ubijeni ljudi”.

Jarić je istakao da ništa od ovoga on nije kazao i da mu je naknadno dato da potpiše izjave. Nakon dva do tri dana po dolasku kući, ispričao je, pročitao je izjave koje mu je dala tužiteljica Slavica Terzić i tada mu se “kosa digla na glavi”.

“Tek tada sam bio svjestan šta sam potpisao… Ako je meni to podmetnuto, kome ja da se žalim? Čekao sam da sudu ispričam šta je bilo. Istina je ovo danas šta sam rekao, istina koju ja znam”, naveo je svjedok.

Prije početka svjedočenja ovaj svjedok je imao mjere zaštite i pseudonim, ali je Sudsko vijeće uvažilo njegovu želju da iskaz da javno.

Za ubistva 28 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena 13. septembra 1995. sudi se Branku Čigoji, Željku Todiću, Saši Boškiću i Miloradu Glamočaku. Oni su optuženi kao nekadašnji pripadnici Izviđačkog voda Mrkonjičke brigade VRS-a.

Suđenje se nastavlja 27. marta.