Babić Ljuban i ostali: Tražili da se privremeno odsele

Radomir Pašić, koji je bio predsjednik Skupštine opštine Bosanski Novi, ispričao je kako se pogoršavala situacija na tom području još od rata u Hrvatskoj i kako je došlo i do “sporadičnih” sukoba.

Rekao je da su svi bili zabrinuti i da su držane seoske straže, a da je početkom maja 1992. pucano na Vojnu policiju u selu Blagaj i da su, po pričama, to učinili pripadnici muslimanskih paravojnih formacija.

Pašić je kazao da je traženo da svi predaju nelegalno naoružanje, koliko se sjeća, do 10. maja. Istakao je da nije traženo samo od bošnjačkog stanovništva, nego i od srpskog, jer su “imali probleme” i s grupama koje su dolazile iz tadašnje Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj.

On je rekao da su predstavnici Stranke demokratske akcije (SDA) tražili da se bošnjačko stanovništvo iz Doline Japre privremeno odseli, jer su smatrali da su ugroženi. Svjedok je napomenuo da su u to vrijeme bile otežane komunikacije, da je nedostajalo hrane i slično.

“Kod mene u kancelariju je dolazio odbornik Sifet Bajraktarević i tražio da pomognem… Mi nismo branili, ali ne znam koliko smo mogli pomoći… Rekli smo da je jedino moguće da idu vozom”, prisjetio se Pašić.

On je dodao da je veći dio bošnjačkog stanovništva otišao vozom prema Doboju, ali da su srpske snage negdje u blizini linije izdvojile vojno sposobne muškarce i vratile ih u Bosanski Novi. Kako je rekao, žene, djecu i stare su pustili prema Maglaju, ali muškarce nisu jer su strahovali da će se priključiti neprijateljskim snagama.

Svjedok je kazao da predstavnici Štaba Teritorijalne odbrane, civilne vlasti i policije nisu znali šta da rade sa 400 do 500 vraćenih muškaraca i da su odlučili da ih smjeste na stadion.

Prema njegovim riječima, ti ljudi su imali “ograničenu slobodu”. Naveo je da su im rođaci mogli dolaziti i donositi hranu ili odjeću, a da su oni mogli odlaziti da se okupaju.

Pašić je rekao da mu nije poznato da je na stadionu bilo fizičkih maltretiranja i ubistava. Kako je kazao, uz učešće međunarodnih organizacija, ti muškarci su otišli polovinom jula 1992. godine.

Za zločine u Bosanskom Novom optuženi su Ljuban Babić, Ranko Balaban, Rajko Karlica, Milenko Brčin, Mirko Odžić, Milenko Babić, Ratko Goronja, Nikola Reljić, Dragan i Ranko Baltić, Miroslav Kapetanović i Ranko Grab.

Na teret im je stavljen progon nesrpskog stanovništva ubistvima, prisilnim preseljenjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Oni su, prema optužnici, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), policije i paravojnih formacija, u junu 1992. godine, ubili 24 osobe u Alićima i Ekićima.

Na pitanje branioca Radeta Ćulibrka da li je čuo za ubistva u Alićima i Ekićima, Pašić je rekao da je to saznao od policije i da je o tome vođena istraga. Svjedok je kazao da je čuo da su se ta ubistva dogodila u noći nakon što je bila sahrana nekog srpskog vojnika.

Odgovarajući na pitanja tužiteljice Eldine Biuk, svjedok je potvrdio da je bio predsjednik Kriznog štaba u Bosanskom Novom. Naveo je da Krizni štab nije postojao u “klasičnom smislu”, jer su organi vlasti uglavnom mogli da funkcionišu.

Nakon pitanja u vezi s vremenom osnivanja Kriznog štaba i prikupljanjem naoružanja, tužiteljica je namjeravala da svjedoku predoči iskaze koje je dao pred Haškim tribunalom.

Međutim, ona te dokumente nije dostavila Odbranama, pa je Sudsko vijeće prekinulo svjedočenje Pašića i naložilo tužiteljici da braniocima dostavi sve dokumente koje namjerava koristiti do nastavka suđenja 13. marta.