Moja priča

Moja priča – Zaim Beganović: Potraga za kćerkom nestalom na Korčuli tokom rata

7. Augusta 2020.11:21
Sarajlija Zaim Beganović nikad nije prestao da traga za kćerkom Andreom, koja je 1992. kao petogodišnja djevojčica nestala pod nerazjašnjenim okolnostima na Korčuli u Hrvatskoj. Snagu za život daje mu pomisao da je njegova djevojčica i dalje živa, te iako mu zvanično institucije nisu mogle pomoći, on se nada da će mu neko javiti vijesti o njoj.


Zaim Beganović. Ilustracija: BIRN BiH

Beganović za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) govori da je za vrijeme rata, dok je on bio na liniji, Andreu njegova bivša supruga i njena majka odvela na Korčulu, gdje je, prema njegovim saznanjima, nestala 3. decembra 1992. godine.

On kaže da je njegova kćerka nestala ispred hotela u Prižbi na Korčuli dok se igrala s drugom djecom u mjestu gdje nije bilo borbenih dejstava. Dok pokazuje njene fotografije sa posljednjeg ljetovanja, govori koliko mu je bila posebna.

“Ovo je moja Andrea kćerkica, ljepotica. Volim svu djecu, lijepa su sva djeca, ali ona je prelijepa. Naše posljednje druženja je bilo na moru”, kaže on.


Andrea Beganović. Izvor: Porodični album

Preko Crvenog križa je dobio informaciju da mu je kćerka nestala 3. decembra 1992. godine u izbjeglištvu, a na stranici Nacionalne evidencije nestalih osoba Hrvatske kao datum nestanka navodi se 10. decembar 1992. godine. U toj evidenciji se navodi da je mjesto nestanka Prižba, dok se pod okolnostima nestanka navodi da se djevojčica s majkom nalazila u Prižbi, kao izbjeglica u hotelu “Alfir”, te da je za vrijeme dječije igre pala u more. Beganović govori da iako je čuo da su ronioci tražili njegovu kćerku bezuspješno, on se nada da je ona živa.

Tokom godina potrage za kćerkom, obraćao se bez uspjeha raznim institucijama u BiH i Hrvatskoj.

Pučko pravobranilaštvo Republike Hrvatske je, na njegovu molbu, od Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zatražilo obavijest o mjerama i radnjama koje su poduzimane nakon nestanka njegove kćerke. U izvještaju policije stoji da je pretraga terena izvršena 4. decembra 1992., a šest dana kasnije sačinjena je službena zabilješka o nestanku djevojčice. Prema informacijama iz tog izvještaja, 19. decembra 1992. godine raspisana je objava za nestalom, a tri dana kasnije sastavljena je službena zabilješka o obavljenom razgovoru s majkom nestale osobe.

Policija u Hrvatskoj je, kako se navodi u izvještaju dostavljenom Pravobranilaštvu, aktivnosti u vezi s Beganovićevom kćerkom poduzimala i 1995. godine, a 25. juna 1996. je formiran karton za nestalu osobu.

Iz Pravobranilaštva je navedeno da su povodom dopisa Interpola iz Sarajeva 2012. i 2015. godine obavljeni detaljni informativni razgovori s majkom i tetkom nestale djevojčice.

“Policijska uprava nas je obavijestila da je Andrea Beganović i dalje u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba, te da se i dalje poduzimaju mjere i radnje traganja za njom, a u slučaju korisnih saznanja bit će obaviješten Ured pučke pravobraniteljice i roditelji nestale”, navodi se u obavijesti koju je Pravobranilaštvo uputilo Beganoviću.

Zaim Beganović. Ilustracija: BIRN BiH

Beganović se obraćao i bosanskohercegovačkim istražnim organima. Centru službi bezbjednosti (CSB) nestanak kćerke prijavio je 27. maja 1993. godine. Nakon prijave i sačinjavanja službene zabilješke, CSB Sarajevo je potragu za Andreom raspisao 8. septembra 1993., a 40 dana kasnije isto je uradilo i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (MUP RBiH).

U poslijeratnom periodu, službenici Sektora kriminalističke policije MUP-a Kantona Sarajevo (KS) uzimali su izjave uvezi s Andreinim nestankom. Izjave su uzimane 1999., 2001., 2012. i 2015. godine.

MUP KS-a je depešom od 15. augusta 2012. zatražio od MUP-a Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) da se posredstvom Interpola izvrše provjere u vezi s nestankom Andree.

U Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) kažu da je Andrea najmlađa osoba iz BiH koja je nestala na području Hrvatske.

“Prema evidenciji Instituta za nestale osobe BiH, na području susjedne Hrvatske prijavljen je nestanak 102 državljanina naše zemlje. Od tog broja, do sada je pronađeno, ekshumirano i identifikovano 46 žrtava, dok se još uvijek traga za 56 naših državljana”, navodi Emza Fazlić, portparolka INO-a BiH.

Fazlić pojašnjava da je u susjednoj Hrvatskoj u najvećoj mjeri prijavljen nestanak muškaraca iz BiH, njih 95, mada među nestalima ima i žena, te dvije djevojčice.

Uprkos manjku informacija, Beganović ističe da će, dok je živ, tragati za svojom nestalom kćerkom i nada se da će je uspjeti pronaći živu i zdravu. Apeluje na sve ljude koji imaju bilo kakvu informaciju o njenom nestanku da mu pomognu.

“Moja želja je, kao i svakog roditelja, da je moja kćerka živa, i hvala Bogu da razmišljam tako, jer to me je i održalo u životu, od 1992. do 2020. nije mala stvar. Nešto mi govori da je ona meni živa, moja Andrea, nadam se, ako Bog dâ, da će moja kćerka doći na vrata, to mi je najveća želja u životu, pa neka umrem odmah”, poručuje Beganović.

Albina Sorguč