Godinjak i ostali: Dokumentovanje krivičnih djela

Vještak Odbrane Edhema Godinjaka ostao je pri stavu da Stanica javne bezbjednosti (SJB) u Trnovu nije postojala određeno vrijeme i da je optuženi, kada je ponovo formirana, nastojao da dokumentuje sva krivična djela.

Vještaka policijske struke Enesa Bezdroba unakrsno su ispitivali Tužilaštvo BiH i Odbrana Medarisa Šarića. Godinjaku i Šariću se sudi s Mirkom Bunozom za učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik SJB-a u Trnovu, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).

Bezdrob je rekao da je Godinjak 31. decembra 1992. poslao upozorenje o počinjenim nedjelima. Tužiteljicu Vesnu Ilić je interesovalo zašto ne postoji nijedan drugi dokument o zločinima počinjenim u junu i julu, na šta je vještak odgovorio da SJB nije postojala u periodu od kraja maja do kraja avgusta 1992. godine.

Na pitanje da li se moglo reagovati ranije, kada su napadnuti civili, a ne komanda, Bezdrob je odgovorio da je tada trebalo da reaguju snage vojne sigurnosti.

Upitan na osnovu čega tvrdi da je Godinjak nastojao zadokumentovati sva krivična djela i da je građa predata Državnoj bezbjednosti, Bezdrob je odgovorio – “na osnovu prepiske i ličnog iskustva”. On je kazao da kao vještak ne može govoriti kako je sreo Godinjaka da pretrčava pistu sa punim ruksacima dokumentacije.

Ilić je navela da se uloga Godinjaka, kao načelnika Štaba TO-a u Trnovu od juna 1992, minimizuje navodima da je imao samo referente za personal i mobilizaciju. Vještak je rekao da je to bila pogrešna struktura, te potvrdio da nije imao uvid u faktično stanje na terenu.

Tužiteljica je predočila naredbu Trećoj četi iz jula 1992. koju je potpisao Godinjak, navodeći da to ne spada u personalne i poslove mobilizacije.

Vještaku je predočen i prijedlog iz 1993. za dodjelu “Zlatnog ljiljana” Godinjaku zbog uloge u organizovanju tajnih sastanaka, obezbjeđivanju koridora za hranu, okupljanja ljudstva te učestvovanja u planovima za oslobađanje Trnova.

Bezdrob je kazao da je optuženi vjerovatno imao te uloge, a složio se i sa Odbranom u dodatnim pitanjima da se u takvim prijedlozima malo dodaju “hvalospjevi”.

On je ostao pri stavu da Godinjak, po zakonu i pravilniku, nije mogao biti član Ratnog predsjedništva kao načelnik Štaba TO-a. Tu dužnost, kako je naveo, obavljao je kao načelnik SJB-a. Objasnio je da, iako nije postojao SJB, nije se moglo pretpostaviti kada će ponovo biti formiran.

Odgovarajući na pitanja Šarićeve Odbrane, Bezdrob je rekao da su policajci po prestanku funkcionisanja SJB-a prešli pod kontrolu TO-a, iako su im formalno ostala rješenja o službi u policiji.

Braniteljica Vasvija Vidović je sugerisala da nije bio na terenu i da ne može tvrditi da su pripadnici policije formalno bili pri SJB-u a de facto u TO-u, kao i da ne zna koji je uticaj Godinjak imao na komandire policije. Vještak se složio da nije bio u Trnovu u to vrijeme.

Pozivajući se na zapisnik sa sjednice Ratnog predsjedništva, Vidović je istakla da se govori da SJB treba da preuzme ponovo svoju pravu ulogu. Bezdrob se nije složio da to znači da SJB postoji, jer ne postoji nijedan dokument od 31. maja do 21. avgusta koji potvrđuje da je policija radila svoje poslove.

“Kako će raditi, vratite im ljude”, kazao je vještak.

Na pitanja Godinjakove Odbrane, Bezdrob je rekao da nije našao nijedan dokument da je do 21. avgusta optuženi obaviješten o ratnim zločinima, kao ni da je bilo kom pripadniku SJB-a izdao naređenje.

Odbrana Godinjaka završila je izvođenje dokaza ulaganjem seta materijalnih dokaza o napadima srpskih snaga na područje Trnova u drugoj polovini 1992. godine, kao i aktivnostima policije povodom paljenja kuća i drugih djela.

Suđenje se nastavlja 15. oktobra.