U martu iste godine EU je pristala da plati Turskoj šest milijardi eura da uzme nazad tražitelje azila koji su stigli do Grčke, od kojih su mnogi pobjegli od borbi u Siriji, Iraku i Afganistanu, i spriječi ostale da pokušaju preći njene granice.

Taj pakt za koji su zaštitnici ljudskih prava rekli da ugrožava samo pravo na traženje utočišta bio je duboko kontroverzan, a takav je i prethodno nepoznat opseg uticaja McKinseya na njegovu provedbu, kao i to šta su neka tijela Evropske unije bila spremna uraditi da bi prikrila tu ulogu.

Prema nalazima ovog istraživanja, mjeseci pro bono rada McKinseya na terenu ugrađeni su, ponekad i doslovno, u najviše nivoe kreiranja politike EU-a o tome kako da taj pakt funkcioniše na terenu, te su toj firmi osigurali ugovor, dodijeljen direktno bez konkurencije, vrijedan skoro million eura da pomogne u provođenju tih istih politika.

Interni organ Unije za praćenje nabavki kasnije je taj ugovor ocijenio “neregularnim”.

Već su pokrenuta pitanja o doprinosu McKinseya naporima Njemačke tokom 2015. da ubrza obradu zahtjeva za azil, pri čemu je izražena zabrinutost zbog negiranja prava aplikanata.

Ovo istraživanje zasnovano na dokumentima pronađenim od novembra 2017. godine baca novo svjetlo na to u kolikoj su mjeri privatne konsultantske firme za upravljanje oblikovale način na koji se Evropa nosi sa krizom na terenu, te kako su birokrate pokušale tu ulogu držati u tajnosti.

“Ako neke firme razviju programme koji se onda pretvore u političke odluke, to je politički problem koji treba pažljivo ispitati,” kazao je član Evropskog parlamenta iz Njemačke Daniel Freund, član Odbora za proračun Evropskog parlamenta i bivši šef zagovaračkog tima Integriteta EU-a pri Transparency Internationalu.

“Posebno ako su istim firmama kasnije dodijeljeni ugovori koji iz toga slijede bez poštovanja odgovarajućih procedura.”

Dogovor previše važan da bi propao

Infographic: BIRN/Igor Vujcic

Dogovor iz marta 2016. bio je vrhunac epskog geopolitičkog trilera koji se odigrao u Briselu, Ankari i mnoštvu evropskih glavnih gradova nakon što je prethodne godine preko 850.000 ljudi, uglavnom Sirijaca, Iračana i Afganistanaca, krenulo brodovima i čamcima Egejskim morem iz Turske u Grčku.

Turska, koja je domaćin za oko 3,5 miliona izbjeglica iz devetogodišnjeg rata u susjednoj Siriji, obavezala se da će ponovo preuzeti sve nezakonite tražitelje azila koji su putovali preko njene teritorije u zamjenu za milijarde eura pomoći, liberalizaciju viznog režima EU-a za građane Turske i oživljavanje pregovora o pristupu Turske Uniji. Takođe je predviđeno preseljenje u Evropu jednog sirijskog izbjeglice iz Turske za svakog Sirijca vraćenog u Tursku iz Grčke.

Evropska unija je pozdravila ovaj plan, ali grupe za zaštitu ljudskih prava su rekle da je time postavljen opasan presedan jer se on temelji na pretpostavci da je Turska ‘sigurna treća zemlja’ u koju se mogu vratiti tražitelji azila uprkos mnoštvu prava koje ona negira strancima koji traže zaštitu.

Ovim dogovorom uspjelo se smanjiti broj prelazaka preko Egejskog mora, ali uskoro je postalo jasno da se drugi dijelovi dogovora ne ostvaruju; u središtu je bila ubrzana granična procedura za obradu zahtjeva za azil unutar 15 dana, uključujući i žalbeni process. To nije funkcionisalo, a nova ograničenja kretanja značila su da su tražitelji azila zapeli na grčkim otocima.

Ali za Evropsku uniju, dogovor je bio previše važan da bi bio izbačen iz kolosijeka.

“Naredbe iz Evropske komisije, kao i onih iza nje, bile su da Grčka mora provoditi dogovor između EU-a i Turske i tačka, bez obzira na pravne argumente ili postupovno pitanje koje biste mogli postaviti,” kazala je Marianna Tzeferakou, advokatica koja je učestvovala u pravnom osporavanju stanovišta da je Turska sigurno mjesto za traženje utočišta.

“Neko je izdao naredbu da će se ovaj ugovor početi provoditi. Dvosmislenost i regulatorna arbitraža doveli su do propasti postupovnih jamstava. Bila je to politička odluka i nije se moglo dozvoliti da propadne.”

Nastupa McKinsey.

Istovremeno niču akcioni planovi

Tek što su savjetovali Njemačku kako da ubrza obradu zahtjeva za azil, konsultanti te firme su u ljeto 2016. već bili na terenu radeći istraživanje u Grčkoj, prema izjavama dva izvora koja su u to vrijeme radila sa Grčkom službom za azil (GAS), a koji ne žele biti imenovani.

Dokumenti u koje je BIRN imao uvid pokazuju da je ova firma već bila u “početnim razgovorima” sa EU tijelom ‘Služba za potporu strukturnim reformama’ (SRSS), koja pomaže zemljama članicama da kreiraju i provode strukturne reforme, a u to vrijeme je na njenom čelu bio Holanđanin Maarten Verwey. Verwey je istovremeno bio i koordinator EU-a za dogovor između EU-a i Turske, a sada je generalni direktor EU-a za ekonomska i finansijska pitanja, iako i dalje ostaje vršitelj dužnosti šefa SRSS-a.

Upitan o detaljima tih ‘razgovora’, Verwey je odgovorio da Evropska komisija, kao izvršna ruka EU-a, “ne raspolaže nikakvim dokumentima” koji se tiču tog pitanja.

Pa ipak, do septembra 2016. firma McKinsey je na stolu imala pro bono prijedlog o tome kako bi mogla pomoći, pod nazivom ‘Podrška Evropskoj komisiji kroz integrirano upravljanje izbjeglicama.’ Verwey ga je potpisao u oktobru.

Zapisnik za sastanaka upravnog odbora Evropskog ureda za podršku azilu (EASO), tj. agencije za azil EU-a, pokazuje da je Komisija zadužila McKinsey da “analizira situaciju na grčkim otocima i osmisli akcioni plan koji bi rezultirao eliminacijom neriješenih” zahtjeva za azil do aprila 2017. godine.

Glasnogovornik Komisije izjavio je za BIRN: “McKinsey se dobrovoljno javio da radi besplatno na poboljšanju Sistema azila i prijema u Grčkoj.”

Prema drugim redigovanim dokumentima, tokom narednih 12 sedmica McKinsey je radio sa svim glavnim sudionicima – SRSS-om, EASO-om, Evropskom agencijom za granice Frontex, kao i sa grčkim vlastima.

Na dvosedmičnim sastancima sudionika McKinsey je identificirao “uska grla” u postupku azila i počeo da iznosi niz mjera za smanjenje broja neriješenih slučajeva, od kojih su neke već ranije testirane u “mini pilot projektu” na grčkom otoku Hiosu.

Na prvom sastanku održanom sredinom oktobra konsultanti McKinseya kazali su prisutnima da bi se “stope obrade” zahtjeva za azil od strane EASO-a i Grčke službe za azil (GAS), kao i žalbenih tijela, trebale značajno povećati.

Do decembra je bio spreman McKinseyev “akcioni plan”, a obuhvatao je i “ciljane strategije i preporuke” za svakog sudionika u procesu.

Istog mjeseca, 8. decembra, Verwey je objavio Zajednički akcioni plan same Evropske unije za provođenje dogovora između EU-a i Turske, koji su šefovi vlada EU-a odobrili 15. decembra.

Nije bilo spomena o bilo kakvom vidu učešća McKinseya, a upitani o ulozi te firme iz Komisije su za BIRN kazali da su plan “skupa razradili Komisija i grčke vlasti.”

Međutim, negdje u godišnjem izvještaju EASO-a za 2017. godinu spominje se da je Vijeće Evrope odobrilo “akcijski plan te konsultantske kuće” za raščišćavanje neriješenih zahtjeva za azil.

I zaista, sličnosti između McKinseyevog plana i Zajedničkog akcionog plana EU-a su nevjerovatne, posebno u smislu povećanih pritvorskih kapaciteta na otocima, “segmentacije” slučajeva, povećanja broja službenika i prevoditelja u EASO-u i GAS-u, kao i službenika pratitelja Frontexa, ograničavanja broja žalbenih koraka u procesu traženja azila i promjene načina obrade zahtjeva i sastavljanja mišljenja.

U nekoliko slučajeva oni su skoro identični: tamo gdje McKinsey preporučuje uvođenje “sveobuhvatne segmentacije prema tipu slučaja kako bi se povećala brzina i kvalitet”, na primjer, Zajednički akcioni plan EU-a poziva na “segmentaciju prema kategorijama slučajeva kako bi se povećala brzina i kvalitet”.

Dosta toga što je McKinsey uradio za SRSS ostaje redigovano.

U junu 2019. godine Komisija je opravdala neobjavljivanje informacija tvrdnjama da bi one mogle predstavljati “rizik” za “javnu sigurnost” jer bi ih navodno mogle “iskoristiti treće strane (na primjer krijumčarske mreže)”.

Kako dalje navode, punim otkrivanjem informacija riskiralo bi se “ozbiljno podrivanje komercijalnih interesa” McKinseya.

“Iako shvatam da bi zaista mogao postojati privatni i javni interest za teme pokrivene u traženim dokumentima, smatram da takav javni interes za transparentnost ne bi, u ovom slučaju, prevagnuo nad potrebom da se zaštite komercijalni interesi dotične kompanije,” napisao je Martin Selmayr, tadašnji generalni sekretar Evropske komisije.

SRSS je odbacio navode da je Verweyevo odbijanje da potpuno objelodani prijedlog McKinsey koji je on potpisao u oktobru 2016. predstavljalo moguć sukob interesa, prema internim dokumentima prikupljenim tokom ovog istraživanja.

Nakon što su evropski lideri odobrili Zajednički akcioni plan od EASO-a je traženo da “zaključi direktni ugovor sa McKinseyem” kako bi pomogao u njegovom provođenju, prema zapisniku sa sastanka upravljačkog odbora EASO-a.

‘Politički pritisak’

Infographic: BIRN/Igor Vujcic

Ugovor vrijedan 992.000 eura imao je u prilogu ‘bilješku o iznimkama’ koju su 20. januara 2017. potpisali tadašnji izvršni direktor EASO-a Jose Carreira i tadašnja šefica operacija te agencije Joanna Darmanin. U bilješci se navodi da se “s obzirom na vremenska ograničenja i politički pritisak smatralo neophodnim nastaviti sa potpisivanjem ugovora bez praćenja neophodnih procedura nabavke”.

Naredne godine je revizija godišnjih izvještaja EASO-a od strane Evropskog revizorskog suda (ECA), koji vrši revizije finansija EU-a, pokazala da je “jednom prethodno odabranom poslovnom subjektu” dodijeljen posao bez primjene “bilo kakvih procedura nabavke” propisanim uredbama EU-a, a koje su osmišljene radi podsticanja transparentnosti i konkurencije.

“Prema tome, procedura javne nabavke i sva povezana plaćanja (992.000 eura) bili su neregularni,” navodi se.

Revizijski izvještaj ne imenuje McKinsey. Ali on precizira da se “neregularni” ugovor odnosio na unajmljivanje konsultantske firme od strane EASO-a radi provođenja akcionog plana u Grčkoj; suma koju je naveo revizor potpuno se slaže sa sumom sadržanom u ugovoru sa McKinseyem, dok je glasnogovornik EASO-a indirektno potvrdio da se radilo o jednom te istom ugovoru.

Upitan o ugovoru sa McKinseyem, glasnogovornik Anis Cassar je rekao: “EASO ne komentariše pojedinosti vezane za pojedinačne ugovore, posebno kada se to tiče ECA-a. Međutim, kako ste primijetili, ECA je našao da je dotična procedura nabavke bila neregularna (ne nezakonita).”

“Nabavka je provedena prema [sic] posebnim pravilima nabavke u kontekstu hitnih zahtjeva nadležnih institucija EU-a i zemalja članica,” kazao je glasnogovornik EASO-a Anis Cassar.

Zamjenik direktora za globalne odnose s medijima McKinseya Graham Ackerman kazao je da ta kompanija nije u mogućnosti dati dodatne pojedinosti.

“U skladu sa vrijednostima naše firme i politikom povjerljivosti mi ne raspravljamo javno o našim klijentima ili pojedinostima naših usluga klijentima,” izjavio je Ackerman za BIRN.

‘Ocjena, povratna informacija, postavljanje ciljeva’

To nije bilo prvi put da se postavljaju pitanja o evidencijama o nabavkama EASO-a.

U oktobru 2017. godine nadzorno tijelo EU-a za pronevjeru – OLAF pokrenulo je istragu te agencije koja se u prvom redu odnosi na neregularnosti uočene 2016. To je doprinijelo ostavci Carreire u junu 2018. godine, a on je bio supotpisnik ‘bilješke o iznimkama’ u ugovoru sa McKinseyem. Istraga je na kraju otkrila nepravilnosti koje su išle od kršenja pravila nabavke do uznemiravanja osoblja, kako je Politico izvijestio u novembru 2018.

Prema EASO-u, ugovor sa McKinseyem nije bio predmetom istrage OLAF-a. Iz OLAF-a su izjavili da ne mogu komentirati.

Rad McKinseya je nastavio teći od januara do aprila 2017. godine, do kada je EU željela da neriješeni zahtjevi za azil budu “eliminisani” i skinut teret prenapučenosti sa grčkih otoka.

Projekat je nadgledao upravljački odbor sastavljen od Verweya, Carreire, osoblja McKinseya i viših dužnosnika Grčke i Evropske komisije.

Pojedinosti aktivnosti McKinseya sadržane su u izvještaju koji je ta firma podnijela u maju 2017.
EASO je prvobitno odbio da objavi izvještaj, navodeći kao razlog njegovu “osjetljivu i ograničenu prirodu”. Kako su kazali iz te Agencije, njegovo objavljivanje bi “ugrozilo zaštitu javne sigurnosti i međunarodnih odnosa, kao i komercijalne interese i intelektualno vlasništvo firme McKinsey&Company.”

Odgovor je potpisao Carreira.

Tek nakon što se reporter koji je radio na ovoj priči žalio Evropskom ombudsmenu, EASO je pristao da objavi nekoliko dijelova izvještaja.

Na preko 1.500 stranica objavljeni materijal pruža jedinstven uvid u ulogu velike konsultantske firme u onome što je tradicionalno bila domena javne politike, a to je pravo na azil.

U žargonu savjetovanja o upravljanju, pokretačka logika McKinseyevih intervencija bila je “maksimalno povećanje produktivnosti”, odnosno obrada što većeg broja zahtjeva za azil što je brže moguće, bilo da oni rezultiraju prebacivanjem na kopneno područje Grčke u slučaju potvrđenih zahtjeva ili deportacijom “povratnih migranata” u Tursku.

Uvedeni su “sistemi za upravljanje uspješnošću” radi podsticanja brzine, a uspostavljeni su i mehanizmi za “praćenje” sedmičnih “rezultata” komiteta za žalbe odbijenih zahtjeva za azil.

Vrijeme utrošeno na obuku socijalnih radnika i osoblja koje obavlja intervjue prije njihovog raspoređivanja trebalo je biti smanjeno, IT podrška za grčku birokratiju bila je pojačana, a policija je dobila upute da “pritvori migrante odmah nakon što im se priopšti da imaju status povratnih migranata,” tj. odmah po odbijanju njihovih zahtjeva za azil.

Četiri tadašnja uposlenika Grčke službe za azil kazali su za BIRN da je McKinsey imao na raspolaganju osoblje agencije, ali navode da je pristup te konsultantske firme odudarao od stvarne situacije na terenu.

Jedan bivši uposlenik, koji je želio ostati anoniman, govorio je za BIRN o svom učešću u “obuci za liderstvo” koju je održao McKinsey: “Činilo se nespojivim sa mentalitetom javne službe koja djeluje u kampu za tražitelje azila.”

Taj dužnosnik je rekao da je dobar dio onog što je predlagao McKinsey već ranije razmatrano, te realizirano ili odbijeno od strane GAS-a.

“Glavne ideje o tome kako organizirati naš rad već su bile inicirane od strane GAS-ovog glavnog ureda,” kazao je taj dužnosnik. “Jedina stvar koju je dodao McKinsey bile su korporativne metode vrednovanja, povratne informacije, postavljanje ciljeva, kao i inicijative koje nisu imale nikakav smislen doprinos.”

I zaista, pokazalo se da je broj neriješenih predmeta teško smanjiti.

Kroz naredne “izvještaje o napretku” McKinsey je iznova upozoravao upravljački odbor da su “nivoi” produktivnosti “nedovoljni za postizanje cilja”. Prema vlastitom priznanju, broj deportacija nikad nije prešao 50 sedmično tokom trajanja njihovog ugovora. Cilj je bio 340.

U svom konačnom izvještaju iz maja 2017. McKinsey se hvali svojim uspjehom u “smanjenju ukupnog trajanja” postupka azila na samo 11 dana sa prosječno 170 dana u februaru 2017.

Hiljade azilanata je i dalje ostalo zaglavljeno u pretrpanim otočkim kampovima još mjesecima.
I dok je McKinsey tvrdio da je broj tražitelja azila na ostrvu smanjen na 6.000 do aprila 2017. godine, u očekivanju “verifikacije podatka” od strane grčkih vlasti, Vlada Grčke je izašla sa brojem od 12.822, što je negdje oko 1.500 manje nego u januaru kada je McKinsey dobio ugovor.

Zima je bila oštra; organizacije koje su radile sa tražiteljima azila dokumentirale su niz nesreća u kojima je veliki broj ljudi povrijeđen ili ubijen, uz nedovoljnu ili nikakvu istragu provedenu od strane grčkih vlasti.

Konačni izvještaj McKinseya evidentirao je 40 terenskih obilazaka i preko 200 sastanaka i radionica na otocima. Interesantno je da je takođe izbrojan 21 sedmični sastanak upravljačkog odbora “od oktobra 2016.”, povezujući pro bono rad McKinseya u 2016. godini i period iz 2017. godine kada je firma radila pod ugovorom sa EASO-om. I zaista, u “sažetku projekta” McKinsey navodi da je bio “pozvan” da radi i na “razvoju” i na “provedbi” akcionog plana u Grčkoj.

Međutim, u svom odgovoru za ovo istraživanje Komisija je ustrajala na tome da nije “prethodno odabrala” McKinsey za posao u 2017. godini, niti da je tražila od EASO-a da potpiše ugovor s tom firmom.

Pogođen vojnim gubicima u Siriji i političkim problemima u zemlji, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan raskinuo je dogovor sa Evropskom unijom krajem februara ove godine, optužujući Brisel da nije uspio ispuniti svoj dio dogovora. Ali čak i prije nego što je dogovor propao 7.000 izbjeglica i migranata stiglo je na obale Grčke u prva dva mjeseca 2020. godine, prema UN-ovoj agenciji za izbjeglice.

Njemačka veza

Infographic: BIRN/Igor Vujcic

Ovo nije bilo prvi put da je ta čuvena konsultantska kuća ostavila svoj pečat na način kako Evropa rješava ovu krizu.

U onome što se pretvorilo u politički skandal Federalni ured za migracije i izbjeglice Njemačke je, prema navodima medija, platio McKinseyu preko 45 miliona eura da pomogne raščistiti više od 270.000 neriješenih zahtjeva za azil i skratiti trajanje obrade zahtjeva za azil.

Prema pisanju njemačkih medija taj iznos je uključivao 3,9 miliona eura za “integrirano upravljanje izbjeglicama”, a to je ista fraza koju je McKinsey ponudio Evrpskoj uniji u septembru 2016.

Postoji još podudarnosti.

Baš kao i ugovor koji je McKinsey zaključio sa EASO-om u januaru 2017., njemački su mediji otkrili da je više od pola iznosa plaćenog ovoj konsultantskoj firmi za njen rad u Njemačkoj dodijeljeno izvan normalnih procedura javnih nabavki na temelju “hitnosti”. Der Spiegel je izvijestio da je firma takođe radila stotine sati pro bono prije zaključenja ugovora. Iz McKinseya su negirali da su radili besplatno kako bi u budućnosti dobili savezne ugovore.

I opet, pojedinosti su klasificirane kao povjerljive.

Arne Semsrott, direktor njemačke nevladine organizacije za transparentnost FragdenStaat, koja je istraživala djelovanje McKinseya u Njemačkoj, rekao je da manjak transparentnosti u takvim slučajevima košta porezne obveznike u Evropi novca i kontrole.

Upitan o naporima Njemačke i EU-a da zadrže u tajnosti detalje takve eksternalizacije, Semsrott je za BIRN kazao: “Nedostatak transparentnosti znači da javnost troši više novca na McKinsey i druge konsultantske firme. A taj nedostatak transparentnosti takođe znači da imamo manjak javne kontrole nad onim što se u stvarnosti dešava.”

Izvori bliski procesu odlučivanja u Ateni identificirali su Solveigh Hieronimus, partnericu McKinseya sa sjedištem u Minhenu, kao koordinatoricu tima te firme koji radi na EASO ugovoru u Grčkoj. Prema pisanju njemačkih medija, Hieronimus je bila od presudne važnosti u nuđenju usluga te firme njemačkoj vladi.

Hieronimus nije odgovorila na BIRN-ova pitanja poslana e-mailom.

Njemački član Evropskog parlamenta Freund, koji je ranije radio za Transparency International, kazao je da je uloga McKinseya u Grčkoj bila razlog za zabrinutost.

“Nije idealno da stajališta usvojena od strane [evropskog] Vijeća budu na bilo koji način pogođena eksternim preduzećima,” kazao je on za BIRN. “Te odluke bi trebali donositi političari na temelju pravne analize i stručnih nezavisnih savjeta.”

Reporter koji je radio na ovoj priči ponove se žalio Evropskom ombudsmenu u julu 2019. vezano za odbijanje Komisije da objelodani dalje pojedinosti svojih poslova sa McKinseyem.

U novembru je Ombudsmen rekao Komisiji da “suština finansiranog projekta, a posebno radni paketi i rezultati projekta […] trebaju biti u cijelosti objavljeni”, pozivajući se na načelo da “javnost ima prava da bude informisana o sadržaju projekata koji se finansiraju javnim novcem.”

Ombudsmen je odbacio argument Komisije da bi djelimično objavljivanje potkopalo komercijalne interese McKinseya.

Predsjednica Komisije Ursula von Der Leyen odgovorila je da se Komisija, “uz dužno poštovanje, ne slaže” sa Ombudsmenom. Kako je napisala, prdmetni materijal “sadrži osjetljive informacije o poslovnim strategijama i komercijalnim odnosima dotične firme.”

Predsjednica Komisije je i ranije imala posla sa McKinseyem; u februaru je von der Leyen svjedočila pred specijalnom komisijom Bundestaga u vezi sa ugovorima vrijednim desetine miliona eura koji su dodijeljenji eksternim konsultantima, uključujući i McKinsey, tokom njenog mandata kao njemačke ministrice odbrane od 2013.-2019.

Tokom 2018. godine su iz njemačkog Saveznog ureda za reviziju rekli da procedure dodjele nekih od ugovora nisu bile strogo zakonite ili ekonomične. Von der Leyen je priznala da su se desile nepravilnosti, ali je kazala da je mnogo toga urađeno da se isprave nedostaci.

Ona je takođe ispitivana o njenom imenovanju Katrin Suder, rukovoditeljice iz McKinseya, na mjesto državne tajnice zadužene za reformu Sistema nabave Bundeswehra 2014. Upitana da li je Suder, koja je ministarstvo napustila 2018., uticala na process dodjele ugovora, von der Leyen je kazala da pretpostavlja da nije. Odluke poput te donosile su se “daleko ispod mog platnog razreda,” kazala je ona.

U svom izvještaju, vladajuće partije Njemačke oslobodile su von der Leyen krivnje, izvijestio je Politico 9. juna.

Još uvijek se čeka na odgovor Evropskog ombudsmena na odbijanje Komisije da odobri daljnji pristup dokumentima o McKinseyu.