Babić Ljuban i ostali: Optuženi Goronja tvrdi da je otišao prije ubistava
Svjedočeći u svoju korist, Goronja je kazao da je kopao raku prije sahrane Radenka Baltića i poslije otišao u kuću njegove porodice, a potom svratio kod jedne komšinice. Goronja je rekao da je krenuo kući oko deset sati naveče i da su uz put naišli prijatelji, pozivajući ga da odu do prodavnice po pivo.
On je kazao da je sjeo s njima u automobil i da je Milan Gačić rekao kako je Dragan Balaban pozivao da se ide na Ekiće i Aliće, te da se mora osvetiti Radenko Baltić.
Prema iskazu Goronje, automobil se ugasio ispod kuće Halime Dedić u Alićima. Precizirao je da je njena kuća bila prva do sela Maslovare i da je u njenoj blizini bilo muslimansko groblje.
Optuženi je ispričao da su uspjeli upaliti automobil i da su dvojica produžila, a on i Stojan Balaban ostali. Kako je naveo, sjeli su uz sijeno, 70 metara od kuće Halime Dedić, i pili rakiju. On je kazao da je taj dan konzumirao alkohol i da je bio “srednje” pijan.
Sa mjesta na kojem su bili, kako je rekao, nije ništa vidio, ali je “odozgo” čuo galamu i viku, kao i pjevanje, te pokoji metak. Prema njegovoj procjeni, bio je udaljen oko 300 metara vazdušne linije od Ekića i pravoslavnog groblja.
Goronja je kazao da je nakon otprilike 40 minuta vidio da putem silazi optuženi Milenko Babić. Nakon izvjesnog vremena, niz put je protrčao jedan čovjek, a za njim i drugi, pa je on, kako je izjavio, pomislio da bježe Muslimani.
Prema riječima optuženog, u jednom trenutku začulo se komešanje i shvatili su kao da ljudi kreću prema tom groblju.
“Stojan meni viče: ‘Hajmo odavde. Ovi će ljudi biti pobijeni’”, rekao je Goronja i dodao da su otišli kraj kuća, izbjegavajući put.
Optuženi je kazao da te noći nije imao oružje, a da u to vrijeme nije bio ni vojno angažovan.
Za ubistva 24 Bošnjaka u zaseocima Alići i Ekići, s Goronjom su optuženi Ljuban Babić, Ranko Balaban, Rajko Karlica, Milenko Brčin, Mirko Odžić, Milenko Babić, Nikola Reljić, Dragan i Ranko Baltić, Miroslav Kapetanović i Ranko Grab.
Prema optužnici, oni su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), policije i paravojnih formacija, počinili progon nesrpskog stanovništva – ubistvima, prisilnim preseljenjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.
Na poziv Goronjine Odbrane svjedočio je Gojko Kličković, koji je rekao da je od ranih ‘90-ih obavljao rukovodeće pozicije u Opštini Bosanska Krupa i Srpskoj demokratskoj stranci (SDS).
Kazao je da je, kao stranački funkcioner, bio zadužen za šire područje, uključujući i opštinu Novi Grad, tadašnji Bosanski Novi, te da je sarađivao sa drugim strankama. Prema njegovim riječima, već od 1991. kroz šire područje prolaze vojna vozila i dolazi do nekih incidenata.
On je naveo da je Teritorijalna odbrana (TO) imala dovoljno oružja da podijeli svim svojim pripadnicima i da SDS nije imao potrebe da naoružava stanovništvo.
Kličković je izjavio da nije bilo organizovanih napada na nesrpsko stanovništvo, ali da je bilo određenih “upada”, zbog kojih je intervenisano. Rekao je da nije bilo ultimatuma bošnjačkom stanovništvu da se iseli iz doline Japre.
On se prisjetio kako mu je načelnik policije Novog Grada u avgustu 1992. godine pričao da vodi istragu o ubistvima, ali da ima opstrukcija. Kličković je kazao da mu je spominjao područje Japre, ali ne konkretno Aliće i Ekiće.
Kličković je ranije pravosnažno oslobođen optužbi za ratne zločine u Bosanskoj Krupi.
Nastavak suđenja je 19. februara.