Andabak i ostali: Nije izdavao naredbe za privođenje livanjskih Srba

Jašarević je rekao da je 10. aprila 1992. došao u Livno i bio vojnik do polovine maja te godine, a da je potom u Vojnoj policiji bio instruktor za obuku. Istakao je da je od polovine maja do kraja juna 1992. zapovjednik satnije Vojne policije u Livnu bio Zdenko Andabak, ali da on nije bio njegov zamjenik.

Naglasio je da je po dolasku u Livno situacija bila haotična, da su postojale legalne i paravojne formacije, da je u gradu bilo pucnjave, te da je Vojna policija trebala uvesti red.

“Dok smo bili u satniji, sa srpskim stanovništvom nismo imali kontakt, niti nam je bilo u opisu poslova… Lica srpske nacionalnosti u tom periodu najviše su privodili pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) i Sigurnosno-informativne službe (SIS)”, kazao je optuženi, dodavši da je SIS bio “iznad Vojne policije”.

Zajedno sa Zdenkom Andabakom i Seadom Velagićem, Jašareviću se sudi za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila u periodu od aprila do septembra 1992. godine u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” u Livnu. Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamjenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a.

Jašarević je negirao da je učestvovao u privođenju osoba srpske nacionalnosti, kao i da je izdavao takve naredbe, jer ih nije mogao ni izdati.

“Dozapovjednikom Druge bojne Vojne policije, na prijedlog načelnika Uprave Vojne policije Valentina Ćorića, imenovan sam tek početkom novembra 1992. godine”, rekao je optuženi.

Skoro čitav juni 1992. Jašarević je, kako je pojasnio, bio u Bugojnu s Andabakom, a početkom jula te godine otišli su u Jablanicu. On je kazao da je početkom jula 1992. Andabak postavljen za pomoćnika načelnika Uprave Vojne policije za operativnu grupu.

“Nas pet smo bili pomoćnici”, rekao je Jašarević i dodao da nisu imali stalno mjesto jer su stalno išli na terene.

On je kazao i da je s Andabakom sredinom jula 1992. išao u Zagreb, te da su se vratili u Livno 9. augusta nakon “racije” koju je vodio Muhamed Ibrahimović. Po povratku, kako je rekao, zatekli su ljude privedene u osnovnu školu. Narednog dana su, ustvrdio je Jašarević, ponovno otputovali u Grude, gdje su bili deset do 12 dana.

“U nečasnim radnjama niti sam učestvovao, niti sam ih mogao naređivati”, izjavio je Jašarević, te negirao lično učešće po tačkama optužnice koje ga terete za mučenje, pritvaranje i ubistvo.

U unakrsnom ispitivanju je kazao da je u ratu čuo da se Dejan Laganin spominjao kao jedan od odbornika Srpske demokratske stranke (SDS) i da je dijelio naoružanje, ali je naveo da ne zna šta mu se desilo.

Sudskom vijeću je rekao da nije vidio “12 ljudi dovedenih iz Hrvatske”, ali da je “čuo šta se desilo”. Po njemu, kako je istakao, o njihovoj sudbini su mogli odlučiti SIS, krim-služba i MUP.

Suđenje će se nastaviti 12. aprila saslušanjem svjedoka Velagićeve Odbrane.