Tri stotine “Tuđmanovih specijalaca”
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Trnovu, svjedoci Tužilaštva BiH ispričali su kako su saznali za ubistva roditelja i rođaka počinjena u ljeto 1992. godine.
Svjedok Ratko Popović živio je u trnovskom selu Kiselice do jula 1992., kada je otišao u Kalinovik nakon napada snaga Armije BiH (ABiH).
On je ispričao da su njegovi roditelji, Marko i Radojka Popović, ostali u kući, te da o njima nije ništa znao do oktobra 1992. godine, kada mu je otac razmijenjen. Kazao je kako mu je otac kasnije rekao da su se i oni odlučili na odlazak iz sela. Krenuli su ka Podstijeni, gdje je na njih zapucano.
“Vojska je pretresala teren. Majka je pogođena u nasumičnoj pucnjavi. Otac je zarobljen. Neki vojnici su mu pomogli da sahrani majku i odveli su ga u policijsku stanicu. Odatle je razmijenjen nakon 15 dana. Otac mi je ispričao da je znao neke od vojnika, ali ja ne znam njihova imena”, kazao je Popović.
Tijelo majke ekshumirano je 1993. godine i sahranjeno u grobnici u Trnovu, naveo je svjedok.
Za zločine nad zarobljenicima i civilima počinjene na području Trnova optuženi su Edhem Godinjak, Medaris Šarić i Mirko Bunoza. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Svjedok Milenko Arsenijević je u trnovsko selo Tošići, gdje mu je živio otac Neđo, sa porodicom iz Sarajeva stigao u aprilu 1992. godine. U selu su mještani držali straže do 30. jula 1992., kada je ABiH napala selo, rekao je svjedok.
“Imam saznanja da je selo napalo i 300 Tuđmanovih specijalaca”, kazao je Arsenijević te dodao: “Otac nije htio ići. U selu je ostao on, zatim Pajo Trgovčević, Jovo Trgovčević, koji je ubijen u krevetu, Vojo Vlaški, koji još nije nađen, Staka Popović… Ja sam sa izbjeglicama otišao u Kalinovik. Tu mi je rečeno da je otac ubijen oko 200 metara od kuće, pred vikendicom Milana Vlaškog. Tijelo smo našli godinu dana kasnije”.
Svjedok je kazao da je njegov komšija Perja Grga znao ko mu je ubio oca, ali da mu to nije smio kazati. Dodao je da je njegov brat Grujo Arsenijević, koji živi u Dubrovniku, imao neka saznanja o smrti oca.
“Snaha je gledala Hrvatsku TV i vidjela snimak zavezanih ljudi koje vode preko mostića ka toj vikendici. Među njima je prepoznala oca. Ruke su mu bile svezane iza leđa”, ispričao je Arsenijević.
Svjedok Radenko Golijanin je u trnovskom selu Tošići imao baku Ilinku i dva ujaka, Dušana i Momira Trgovčevića.
Baka mu je, kako je kazao, ispričala da ju je ujna, nakon napada snaga ABiH na selo, u kolicima povela ka Rogoju. Stigli su do sela Širokari. Tu su u dvije vikendice zatekli šest žena i starijeg muškarca. Baka i ujna su prešle u drugu vikendicu i to ih je spasilo, jer su ostali pobijeni.
“Bio je jedan djed, zatim Goja Vlaški, Persa, Jovanka i Spasoja Golijanin te Staka Popović. Baku su pronašli vojnici i odveli je u obdanište. Tu je zatekla dvije rodice. Svi su nakon mjesec dana razmijenjeni”, rekao je svjedok.
Radenko Golijanin je ispričao i da mu je baka prenijela saznanja o smrti dvojice rođaka, Pavla i Jove Trgovčevića. Obojica su, kazao je, bili teško pokretni.
“Pavle je ubijen na putu, 600 metara od svoje kuće u selu Popovići, dok je Jovo, teški invalid, ubijen u svojoj kući”, rekao je svjedok.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. april.