Članak

Bundalo i ostali: Aškrabina naredba

10. Novembra 2008.00:00
Svjedokinja Tužilaštva BiH govorila o učešću trojice optuženih u zločinima u Kalinoviku 1992. godine.

This post is also available in: English

Fatima Kešo,svjedokinja Tužilaštva BiH na suđenju za zločine u Kalinoviku, u potresnom svjedočenju govorila je o gubitku bliskih članova porodice, te učešću trojice optuženih u hapšenju, pritvaranju i progonu Bošnjaka sa tog područja u toku1992. godine.

“U junu 1992. godine, moj suprug i drugi muškarci su dobili poziv da se jave na radnu obavezu u Kalinovik. Tada su otišli i više nikad se nisu vratili kućama. Nedugo poslije, u Jelašac je došao, između ostalih, Neđo Zeljaja, i tada je odveden moj svekar i komšija Ibro Pervan”, rekla je Kešo.

Za niz zločina počinjenih na području Kalinovika tokom 1992. godine, Tužilaštvo BiH tereti, uz Neđu Zeljaju, i Ratka Bundala i Đorđislava Aškrabu.

Muškarci iz sela Jelašac, kako je kazala Kešo, zatočeni su u osnovnu školu u Kalinoviku, te potom, uz “Aškrabinu naredbu”, prebačeni u “Barutni magacin”, gdje je svekra i supruga vidjela posljednji put. Njihova tijela, ispričalaje, pronašla je nakon rata u masovnoj grobnici na području Kalinovika.

“Aškraba je došao u školu i tada im kazao da ih moraju prebaciti u ‘Barutni’jer je nastala frka u Kalinoviku. Krajem jula 1992. godine otišla sam sa sinom da ih posjetim, i tada je stražar Neđo Vuković kazao da je Aškraba zabranio posjete”, istakla je Kešo i dodala da je njen sin, zahvaljujući tom stražaru, ipak vidio oca i djeda.

Aškraba je, kako stoji u optužnici, bio nadzornik logora “Barutni magacin”.

Početkom maja 1992. godine, kako je kazala Kešo, Bundalo je dolazio u selo Mjehovina, gdje su živjeli njeni roditelji, te tražio od mještana da predaju oružje i da im se ništa neće desiti.

Bundalo je, nakon ispitivanja ove svjedokinje, kazao da nikada nije bio u tom selu.

Krajem jula 1992. godine, uz pomoć komšija srpske nacionalnosti iz sela Mjehovina, Kešo uspijeva, zajedno sa četvero maloljetne djece i drugim mještanima, napustiti to selo i pobjeći na teritoriju pod kontrolom Armije BiH.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Odbrana Ratka Bundala je tražila od svjedokinje da pojasni zašto u izjavi iz 2007. godine, datoj Državnoj agenciji za istrage izaštitu (SIPA), nije spominjala prvooptuženog. Kešo je odgovorila da je tada bila “potresena” jer zna da u toj instituciji radi nekoliko osoba koje žrtve dovode u vezu sa zločinima u Kalinoviku.

Prije ove svjedokinje Odbrana je unakrsno ispitala svjedoka Tužilaštva Elvira Čemu, čije svjedočenje je počelo u petak, 7. novembra, ali je prekinuto zbog nestanka struje u zgradi Suda BiH.

Čemo je rekao da je sa 12 godina bio zatočen u školi u Kalinoviku, gdje su dovođeni ljudi iz Gacka i Trnova i gdje je jednom prilikom vidio Zeljaju u “policijskoj uniformi i sa brkovima”.

Nastavak suđenja zakazan je za petak, 14. novembar 2008. godine.

This post is also available in: English