Procesuiranje ratnih zločina na teretu države

Piše: Erna Mačkić

Od početka rada Odjela za ratne zločine Suda BiH 2005. godine, samo dvojica optuženika sami su snosili troškove svoje odbrane. Momčilo Mandić – koji je u međuvremenu nepravosnažno oslobođen optužbi za ratne zločine – angažovao je tim advokata iz Srbije i jednog iz BiH. Slično je uradio i Šefik Alić – čije suđenje još uvijek traje – angažujući dvojicu advokata iz Sarajeva.

Ostali optuženi su mahom tvrdili da je njihovo imovinsko stanje loše te da su nezaposleni, nakon čega im je Sud BiH, prema postojećim zakonima, dodjeljivao advokata po službenoj dužnosti.

Prema podacima Državnog suda, u toku jedne godine za odbranu jednog optuženog potroši se nekoliko desetina hiljada maraka. Advokati u prosjeku dobijaju, po predmetu, između 20.000 i 40.000 maraka (10.000 do 20.000 eura), zavisno od učestalosti zakazivanja glavnog pretresa.

Ipak, branioci kažu da nije riječ o prevelikim sredstvima “ukoliko se radi kako treba”, jer, kažu, “potroši se dosta novca za pripremanje odbrane”.

Do sada je pred Odjelom za ratne zločine podignuto 40 optužnica protiv 72 osobe. Optuženi koji su tvrdili da ne mogu plaćati branioce imali su mogućnost birati jednog koji će ih braniti po službenoj dužnosti. Izbor se vrši sa liste na kojoj se nalazi preko 140 imena advokata koji mogu zastupati optužene za ratne zločine, ali i druga krivična djela za koja se sudi pred Sudom BiH.

Neki advokati smatraju da se izbor vrši nepravedno, zbog čega pojedine njihove kolege brane u više predmeta, dok drugi ostaju skoro bez angažmana.

Kakve su zaista materijalne mogućnosti optuženih za ratne zločine, za sada, prema saznanjima Justice Reporta, niko nije istraživao. Zakon kaže da svako mora imati odbranu ukoliko je za djelo koje mu se stavlja na teret zaprijećena kazna od 10 godina ili dugotrajni zatvor.

Vrijednosni bodovi

Branioce optuženi biraju sa liste Odsjeka krivične odbrane (OKO), koji pruža pravnu i administrativnu podršku advokatima pred Sudom BiH, ali im omogućava i redovne programe usavršavanja.

Uz domaće advokate, na predmetima ratnih zločina mogu biti imenovani po službenoj dužnosti i advokati iz drugih država, koje također plaća Sud BiH, što se dosad najčešće dešavalo u slučajevima optuženika koji su na procesuiranje upućeni iz Haškog tribunala.

Postojeći zakon garantuje da će braniocima po službenoj dužnosti, pored honorara, biti pokriveni troškovi puta ako dolaze izvan Sarajeva, smještaj ukoliko je potrebno, i rad izvan sudnica.

Plaćanje imenovanim advokatima vrši se prema takozvanim “vrijednosnim bodovima”. Vrijednost jednog boda je 3 KM (1,5 eura). Jedno pojavljivanje advokata pred, recimo, Apelacionim vijećem – što se najviše vrednuje – nosi 260 bodova ili 780 KM (oko 400 eura). Upućivanje pisanog dopisa Sudu boduje se sa 15 bodova ili 45 KM (oko 20 eura).

Prema podacima Suda BiH, naknade advokatima razlikuju se od predmeta do predmeta, u zavisnosti od učestalosti zakazivanja ročišta, te složenosti djela za koje se optuženi tereti.

Tako je advokat nekadašnjeg višegradskog policajca Bobana Šimšića tokom tri godine, koliko je trajalo suđenje prvo pred prvostepenim, a potom pred Apelacionim vijećem, na ime troškova odbrane dobio oko 46.000 maraka (oko 23.000 eura). Šimšić, koji je tvrdio da ne može plaćati svoju odbranu jer je slabih materijalnih mogućnosti, proglašen je krivim i osuđen na 14 godina zatvora zbog zločina počinjenih u junu i julu 1992. u selima Kuka i Velji Lug, općina Višegrad.

Poreski obveznici u BiH snosili su i troškove odbrane odbjeglog osuđenika Radovana Stankovića, kome je izrečena kazna od 20 godina zbog zločina počinjenih na području Foče. Za odbranu Stankovića, koji je 25. maja 2007. pobjegao iz zatvora, plaćeno je oko 30.000 maraka (oko 15.000 eura).

Advokatu koji je po službenoj dužnosti branio Dragoja Paunovića isplaćeno je oko 43.000 maraka (oko 20.000 eura). Paunović je na kraju suđenja proglašen krivim za strijeljanja 24 civila na brdu Jačen, općina Rogatica, 1992. godine, i osuđen na 20 godina zatvora.

U Sudu BiH još uvijek nisu kompletirani podaci o troškovima odbrane 11 optuženih za genocid, u najvećem procesu što se trenutno vodi u zemlji a u koji su uključena 22 branioca. Proces traje već više od dvije godine, a ročišta su u početku zakazivana više od dva puta sedmično, da bi sada bila održavana jednom do dva puta u toku radne nedjelje.

Optuženi koji bivaju upućeni iz Haaga na daljnje procesuiranje u Sarajevo nerijetko se opredjeljuju za advokate što su ih branili i pred Tribunalom, a koji često nisu iz BiH. Tako Paška Ljubičića, bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) optuženog za zločine počinjene na području Srednje Bosne, brani Tomislav Jonjić iz Hrvatske. Opravdanje za Jonjićev angažman, koje je dato u sudnici, bilo je da on “dobro govori engleski”, jezik na kojem je napisan veliki broj dokumenata iz Haaga.

Slična situacija je sa advokatom Jovanom Simićem iz Srbije, koji brani Željka Mejakića, optuženog zajedno sa Momčilom Grubanom, Dušanom Fuštarom i Duškom Kneževićem za zločine počinjene u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine.

Iako postoje zakonske mogućnosti, Sud BiH se do sada nije opredijelio da sprovede istragu o tome koliko su zaista pojedini optuženi sposobni da plate troškove odbrane. Iz Odjela za odnose s javnošću Suda BiH za Justice Report pojašnjavaju da, “prema zakonu”, za svako djelo gdje je zaprijećena kazna viša od 10 godina, osumnjičeni ili optuženi moraju imati advokata.

“Sud BiH ne provjerava da li neko ima sredstava da plati advokata. To bi trebalo da uradi Državno tužilaštvo”, kazala je glasnogovornica Suda BiH Manuela Hodžić.

Međutim, u Tužilaštvu tvrde da je provjeravanje ipak u nadležnosti Suda. Milorad Barašin, zamjenik glavnog tužioca, za Justice Report pojašnjava da, nakon hapšenja, osumnjičeni može zatražiti da mu se dodijeli advokat, a zakon propisuje da to mora biti urađeno u naredna 24 sata. U tom periodu, kaže Barašin, “provjere imovinskog stanja se ne mogu izvršiti zbog hitnosti”, dodajući da je to, kao i imenovanje branioca, odgovornost Suda.

Osim što osumnjičeni ili optuženi u većini slučajeva ne plaćaju advokate, u presudama Suda BiH vrlo često troškovi krivičnog postupka padaju na teret države. Do sada su u samo dvije pravosnažne presude troškovi krivičnog postupka prebačeni na teret osuđenog.

U prvom slučaju to je bio Abduladhim Maktouf, bivši pripadnik Armije BiH koji je osuđen na pet godina zatvora zbog saučešća u ratnom zločinu protiv civila sa područja Travnika. U pravosnažnoj presudi stoji da “troškove krivičnog postupka snosi optuženi”, ali da će njihova visina biti utvrđena posebnim rješenjem.

Isti slučaj je i sa Gojkom Jankovićem, koji je, djelujući uz Vojsku Republike Srpske, počinio zločine na području Foče, a osuđen je na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 34 godine. U presudi stoji da je kriv za silovanja, mučenja, držanje u seksualnom ropstvu, ubistva, zatvaranja i prisilno preseljenje Bošnjaka.

Manuela Hodžić, glasnogovornica Suda BiH, za Justice Report je potvrdila da još uvijek nisu donijeta rješenja o naplati troškova krivičnog postupka za ovu dvojicu osuđenih za ratne zločine. Pravosnažna presuda Maktoufu donijeta je 4. aprila 2006. godine, a za Jankovića 19. novembra 2007.

Iskustvo iz Haaga

Pravila koja se odnose na plaćanje branioca po službenoj dužnosti nešto su strožija u Haagu. Mogućnost imenovanja advokata po službenoj dužnosti postoji, ali se Tribunal na nju odlučuje tek nakon što se istragom utvrdi da osumnjičeni ili optuženi ne može platiti svoju odbranu.

Kako bi se utvrdilo da li optuženi ima mogućnost da plati branioca, vrši se procjena svih sredstava koja on direktno ili indirektno uživa ili njima slobodno raspolaže, uključujući direktne prihode, bankovne račune, pokretnu i nepokretnu imovinu, penziju i slično. Također se razmatraju i sredstva osoba sa kojima optuženi živi u zajedničkom kućanstvu.

Uz potvrdu da optuženi nema sredstva, ovjerenu od nadležnih organa, sekretar Tribunala odobrava imenovanje branioca, za kojeg se isplaćuje fiksni paušal i honorar, izračunat na osnovu fiksne satnice koja se množi sa brojem radnih sati.

Prema dostupnim podacima, fiksni paušal iznosi 2.000 američkih dolara (oko 2.700 KM) i odnosi se na prvo istupanje pred sudom, izjašnjenje o krivnji, čitanje optužnice, te čitanje potrebne literature, dok se honorar po satu određuje na osnovu staža i iskustva branioca. Za advokata koji ima 15 godina iskustva dnevnica iznosi 100 američkih dolara (oko 130 KM). Uz to, advokatima koji dolaze iz drugih zemalja plaćaju se putni troškovi i dnevnice.

Na upit o dnevnicama branilaca u BiH, Zlatko Knežević, predsjednik Advokatske komore Republike Srpske, koji je i sam branio pred Odjelom za ratne zločine u Sarajevu, tvrdi da sredstva koja dobiju advokati “nisu tako velika ako branitelj pošteno radi svoj posao”, to jest da imenovani advokat “nije puno na dobitku”.

Ono što Knežević zamjera Sudu BiH kada su u pitanju branioci po službenoj dužnosti jeste pojavljivanje istih advokata u različitim predmetima.

“Nije u redu da se pojavljuju stalno isti advokati pred Sudom BiH na predmetima ratnih zločina. Advokati koji su na spisku izuzetno su kvalitetni i svi su prošli obuku da mogu raditi na složenim predmetima koje procesuira Sud BiH”, kaže Knežević.

Prema njegovom mišljenju, “do sada su birani advokati većinom iz regije Srebrenice i Sarajevske kotline”.

“Mislim da bi Ured registrara Suda BiH trebao razmotriti te primjedbe jer imam informacije da je i Odjel krivične odbrane stavio istu primjedbu. Mislim da bi trebalo da se advokati automatski biraju i da se malo ‘prošara’ po cijeloj BiH”, dodaje Knežević.

U OKO-u pak tvrde da oni svim osobama koje izlaze pred sud i koje nemaju sredstava za vlastitu odbranu, dostave listu i da one same biraju svog branioca.

Josip Muselimović, predsjednik Advokatske komore Federacije BiH, kaže da “nije primijetio da se na sudu vrte isti advokati”, ali ističe da ako je uistinu tako, radi se o “nezakonitim radnjama”.

Fahrija Karkin, predsjednik Advokatske komore Sarajevskog kantona, koji brani nekoliko optuženika za ratne zločine pred Državnim sudom postupajući po službenoj dužnosti, kaže da “Sud BiH postavlja advokate po službenoj dužnosti”, ali da ih “bira optuženi”.

“Sud BiH ne protežira nikoga. Sve se radi po evropskim konvencijama, po kojima optuženi sam bira svog advokata”, kaže Karkin za Justice Report.

Ipak, Knežević smatra da bi Ured registrara Suda BiH trebao razmotriti primjedbe o eventualnom pojavljivanju istih advokata na više predmeta, te predlaže da se izbor branilaca vrši “automatski”, kako bi svi koji se nalaze na listi imali mogućnost da po službenoj dužnosti brane optužene. Svi advokati sa liste su, pojašnjava Knežević, “prošli obuke” i spremni su za odbranu po službenoj dužnosti u komplikovanim predmetima poput onih pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH.

Erna Mačkić je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected]