Svjedočeći u svoju korist, Krešo Lučić je još jednom negirao navode optužnice koja ga tereti da je, kao komandir Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), u toku sukoba sa Armijom BiH 1993. godine u Kreševu učestvovao u nelegalnom hapšenju i zatvaranju civila, njihovom ispitivanju i mučenju.
“Vojna policija HVO-a Kreševo, kojoj sam bio zapovjednik, nije osiguravala osnovnu školu, nego smo, po naredbi stožera Treće bojne Kreševo i Službe sigurnosti, asistirali pri hapšenju vojno sposobnih muškaraca i ponekad pomagali pri njihovom odvođenju na prve linije fronte, gdje su kopali rovove”, kazao je Lučić, čijim je ispitivanjem završen dokazni postupak Odbrane.
Prema objašnjenju svjedoka, vojno sposobnim smatrani su svi muškarci od 17, ili 18, do 65 godina starosti.
Prema optužnici Tužilaštva BiH, tokom juna i jula 1993. godine, Lučić je, kao zapovjednik Vojne policije, naredio da muškarci Bošnjaci iz Kreševa i okolnih sela budu zatvoreni u prostorije osnovne škole i hangar Šunje, odakle su odvođeni na prinudne radove.
Lučić negira da je sa njemu podređenim policajcima – kako stoji u optužnici – mučio Mehu Hodžića, zatočenog u logoru Šunje, ili bilo koga od civila.
Lučić za Hodžića, koji je iskaz dao kao svjedok Tužilaštva, kaže da “ne vidi razlog zašto ga za to optužuje”.
“Kao zapovjednik Vojne policije HVO-a, najviše sam bio na prvoj liniji odbrane. Vrlo rijetko u prvih mjesec dana, možda tek tri ili četiri puta, bio sam u prostorijama policije u zgradi Elektroprivrede”, kazao je Lučić, dodavši da je “ulijevao moral podređenima jer su često znali napuštati linije”.
Prema navodima optužnice i izjavama svjedoka, civili su odvođeni i zlostavljani u prostorijama Elektroprivrede koje su služile kao štab Vojne policije.
Lučić je rekao da su civili Bošnjaci odvođeni u osnovnu školu u Kreševu i hangar Šunje “iz sigurnosnih razloga”.
Pietro Spera, član Sudskog vijeća, pitao je optuženog “šta znači odvođenje ljudi u logor iz sigurnosnih razloga”, a on je pojasnio da su privođene one osobe koje su živjele u rubnim selima gdje je bila prva linija.
“Znate li da su ti ljudi iz škole i hangara Šunje odvođeni na prve linije i da su neki su smrtno stradali?”, pitao je Spera optuženog, koji je odgovorio da jeste čuo za takve situacije, ali i da “zna kako su neki išli svojim kućama na kupanje”.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljica Slavica Terzić pitala je Lučića da li su pripadnici Vojne policije razoružavali Bošnjake, što je on potvrdio, dodavši da je naredbu da to rade donijelo “Ratno predsjedništvo Kreševa koje su činili i Hrvati i Bošnjaci”.
Budući da je Lučić negirao svoju odgovornost za logor Šunje, Terzić mu je predočila dokument sa njegovim potpisom a prema kojem se jedan od zatvorenika “pušta u kućnu izolaciju”.
Lučić je prokomentarisao da je to bila “formalnost” i ustvrdio da je tu njegova odgovornost “nikakva”.
Nastavak suđenja je 10. jula 2007. godine, kada će Tužilaštvo saslušati dva dodatna svjedoka.
