Lučić: Kopanje rovova kao bijeg od dosade

Još tri svjedoka Odbrane na suđenju Kreši Lučiću, bivšem zapovjedniku Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), govorila su o situaciji u Kreševu 1993. godine.

Franjo Marković je tokom 1993. godine, kao zapovjednik Sigurnosno-informativne službe HVO-a, bio u pratnji delegacije Međunarodnog crvenog krsta koja je obilazila hangar “Šunje”, korišten kao jedan od centara zatočenja za vrijeme sukoba između Armije BiH i HVO-a. Kako tvrdi ovaj svjedok, Bošnjaci koji su bili zatvoreni u hangaru tu su zatvoreni “zbog svoje sigurnosti”.

“Uvjeti su bili onakvi kakvi su mogli biti u to vrijeme. Sjećam se da nas je žena iz Crvenog krsta pohvalila za postupanje sa zatvorenicima”, rekao je svjedok.

Marković tvrdi da su neki ljudi, zbog zaštite, sami tražili da budu smješteni u hangaru. Također je kazao da civili iz hangara nisu vođeni na prisilni rad.

“Prinude nije moglo biti jer su oni tražili da idu na kopanje rovova. Vjerovatno im je bilo dosadno”, zaključio je Marković.

Prema navodima optužnice, Lučić je tokom 1993. godine učestvovao u prisilnom odvođenju i zatvaranju Bošnjaka u hangar “Šunje”, gdje su boravili u lošim uslovima i bili prisiljeni da obavljaju teške radove.

Pavo Vukoja, tokom rata zapovjednik HVO-a za logistiku, tvrdi da je snabdijevanje stanovnika Kreševa hranom “u početku bilo teško”.

“Tada su i vojnici HVO-a imali jedan obrok u dva dana. Kasnije, kada se formirala kuhinja, spremala se hrana za sve. Bilo je i do 3.500 obroka dnevno”, objasnio je Vukoja.

Prema onome što je Vukoja kazao, za hranu su se “snalazili kako su znali” i u tome su dobrovoljno učestvovali i Hrvati i zarobljeni Bošnjaci.

Svjedok Ivica Nuić je 1993. godine bio član Komisije za razmjenu zarobljenih lica, koja je, prema njegovom iskazu, sarađivala sa “bošnjačkom komisijom”.

“Bile su organizovane razmjene civilnih i vojnih zatvorenika”, rekao je svjedok i dodao da su Bošnjaci u razmjenu često donosili tijela ubijenih Hrvata.

Suđenje se nastavlja 5. juna 2007. godine.