This post is also available in: English
Jedini sin Fatime Behrem je imao 22 godine kada je zatvoren u logoru Kamenica. Prema njenim saznanjima, ubijen je kada je izišao iz tog logora i kada je odveden u Ripač (općina Bihać).
U logoru Kamenica bio je zatvoren i Salko Behrem, brat Razije Mešić. Ona je ispričala da je brata zadnji put vidjela u školi u Orašcu, gdje su mu ruke bile vezane žicom. Odatle je prebačen u Kamenicu. Prije tri godine, njegova rodbina je u tom logoru pronašla njegovu košulju i pismo.
Fatima i Razija ističu da su pronašle mir jer su tijela njihovih najbližih pronađena u masovnoj grobnici u jami Tihotina.
“Lakše je puno otkako sam pronašla kosti svog djeteta. Sad makar znam gdje mu je mezar i mogu mu Fatihu proučiti”, kazala je Fatima, ističući da one koji su joj ubili sina treba biti sramota jer su ga ubili zbog toga što se zvao Hajrudin.
Emina Mašinović i njeno dvoje djece još uvijek ne mogu da pronađu smiraj jer nisu pronašli tijelo supruga i oca.
“Kod prijatelja smo našli par slika jer je naša kuća srušena i sve je u njoj uništeno. Moja djeca oca pamte samo po tim fotografijama. Strašan je to osjećaj kada toliko godina tragate bezuspješno”, kazala je Mašinović.
Informacije do kojih je došla Mašinović su da joj je suprug bio zatvoren u logoru Prekaja i od tada mu se gubi svaki trag. Ona je zamolila da se svi koji imaju bilo kakve informacije jave, te istražne institucije da pokrenu istrage.
Za Kamenicu i Prekaju, bivši zatvorenici kažu da nisu bili veliki logori, ali da su po svireposti i nečovječnom postupanju bili među najgorima. U Kamenici je bilo zatočeno oko 300 civila iz svih gradova sa područja Unsko-sanskog kantona.
Enes Salihagić, predsjednik Udruženja logoraša USK-a, kazao je da je u “ovim logorima ubijena porodica iz Sanskog Mosta, sela Hrustovo, svekrva i njena snaha i unuče, čija tijela još nisu pronađena”.
Za zločine u ovim logorima, kazao je Salihagić, osuđene su samo dvije osobe pred Sudom BiH. Riječ je o Ratku Dronjku i Draganu Rodiću, koji su osuđeni na 23 godine zatvora.
Obilazak logora u Drvaru je dio obilježavanja stradanja građana Ljutočke doline.
