Dvije godine od usvajanja Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u Federaciji BiH, žrtvama nije omogućena reparacija kao dopunsko pravo, navedeno je na sastanku u organizaciji Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava (OHCHR), Balkanske istraživačke mreže (BIRN) BiH i Delegacije Evropske unije u BiH.
Senida Karović iz Unije civilnih žrtava rata u Kantonu Sarajevo navela je da država nije zaštitila civilne žrtve rata iako je to bila njena dužnost. Kazala je kako su nakon usvajanja zakona kantoni bili dužni da osiguraju reparacije za civilne žrtve rata i da “obezbijede život dostojan čovjeka”.
“Civilne žrtve rata nisu socijalna kategorija. Nama treba sistemsko rješenje za one vidove reparacije koji će nam obezbijediti da lakše prebrodimo rane koje nosimo”, rekla je Karović objašnjavajući da reparacija podrazumijeva prava koja se odnose na banjsko liječenje, memorijalizaciju, stambeno zbrinjavanje, pomoć u slučaju smrti i psihološku pomoć.
Karović je kazala da se žrtve osjećaju poniženo zbog toga što im država ne pomaže u ostvarenju njihovih dopunskih prava. Sličnog je osjećaja i Amer Đulić, predsjednik Udruženja logoraša iz Stoca, koji je rekao kako logoraši nemaju nikakvo pravo.
“Niti spadamo u boračku populaciju, niti invalide, niti u šehide i poginule borce. To je populacija koju država neće da riješi”, kazao je Đulić.
Rekao je da su godine u zatočeništvu ostavile trajne i nepopravljive posljedice po zdravlje logoraša.
Umjesto da imamo zaštitu i rehabilitaciju, prepušteni smo sami sebi”, kazao je Đulić.
On smatra obavezom države da usvoji zakonski okvir i zvanično pravno prizna status logoraša i omogući im pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu.
Da diskriminacija postoji, ukazala je i Ajna Mahmić Ćatić iz organizacije TRIAL, koja je navela da, nakon usvajanja na nivou Federacije u 2024. godini, tek nekoliko kantona ima iskorak u smislu usvajanja zakona, te da je rok za usvajanje istekao, a sankcija zbog toga nema. Rekla je da najveći broj klijenata TRIAL-a traži klimatsko-banjsko liječenje, te da je to jedno od prava koje se izdvaja.
“Smatram da je manjak političke volje razlog svih ovih problema”, kazala je Mahmić Ćatić, navodeći kako bi za ostvarivanje prava na klimatsko-banjsko liječenje, prema procjeni TRIAL-a, trebalo izdvojiti 1,2 miliona maraka, pri čemu ova procjena podrazumijeva da sve žrtve iskoriste ovo pravo.
Agnes Picot, šefica Ureda OHCHR-a u BiH, tokom svog obraćanja je navela kako su reparacije od velikog značaja za preživjele, te da je riječ o obavezi države za koju se ne može primijeniti nikakva zakonska zastara.
“Sve počinje priznavanjem svih civilnih žrtava rata, bez razlike i bez diskriminacije, a to podrazumijeva priznanje od strane vlasti, institucija i društva u cjelini, što je, naravno, mukotrpan proces”, navela je Picod, napominjući da su iz UN-a više puta upućivali preporuke za BiH da se riješi pitanje reparacija.
Pojasnila je da se tim preporukama tražilo usvajanje sveobuhvatnog okvira za reparacije koji bi se dosljedno primjenjivao u svim entitetima i kantonima, te garantovao jednako postupanje prema svim žrtvama.
Fermin Cordoba iz Delegacije Evropske unije u BiH je rekao kako izvještaj Marte Kos, povjerenice Evropske komisije za susjedstvo i proširenje, ukazuje da ne postoje kriteriji koji definiraju prava civilnih žrtava ratne torture na nivou države. Osim toga, izvještaj se tiče opasnosti negiranja genocida i ratnih zločina te veličanja ratnih zločinaca.
Denis Džidić, direktor i glavni urednik BIRN-a BiH, kazao je kako je za rješavanje većine pitanja potrebna podrška Evropske unije.
