“Osjećam se užasno bespomoćno i pod ogromnim sam pritiskom jer ne znam kako da ovo zaustavim“, napisao je 16-godišnji dječak “Plavom telefonu“ nakon što su se na TikTok stranici iz njegovog mjesta počele objavljivati neistinite informacije o njemu, njegovo ime i sadržaji kojima je bio izložen ismijavanju.
Njegov slučaj pokazuje kako vršnjačko nasilje danas može napustiti školsko dvorište i proširiti se na društvene mreže, gdje pritisak i ponižavanje mogu biti dostupni mnogo široj publici i trajati neprekidno.
Vršnjačko nasilje je jedan od problema o kojima djeca i mladi često razgovaraju sa savjetnicima “Plavog telefona”. U posljednje dvije godine se 194 djece i mladih obratilo zbog iskustva ili problema povezanih s vršnjačkim nasiljem, dok su u istom periodu zaprimljene 22 prijave sumnje na ovu vrstu nasilja.
U istom periodu „Plavom telefonu“ obratilo se 168 djece i mladih zbog nekog oblika nasilja putem interneta, a zaprimljeno je i 10 prijava sumnje na online seksualno nasilje.
Psiholog Aleksandar Milić kaže da fokus više treba biti na primarnoj prevenciji, odnosno sprječavanju faktora koji utiču na vršnjačko nasilje. Potrebni, prema njegovim riječima, programi, ne samo kroz školske predmete, već i uključivanje stručnjaka izvan škola.
“Nedostaje nam znanja u vlastitom radu s djecom da bi bila prevencija nasilja”, kaže Milić.
On podsjeća i na slučajeve kada djeca nasilje snimaju i objavljuju na društvenim mrežama, što, prema njegovim riječima, poprima šire oblike patologije.
Psihologinja i psihoterapeutkinja Nermina Vehabović Rudež kaže da se, u odnosu na prošlo vrijeme, promijenio model nasilja. Pojavom društvenih mreža, kaže ona, pojavilo se nasilje koje može trajati 24 sata. Također, mladi su izloženi ekstremnijim sadržajima, bez ikakvih filtera, obično na TikToku.
S obzirom na to da radi u Centru za mlade, često se susreće s mladim ljudima, te navodi da se žrtve vršnjačkog nasilja obično šalju na tretman, dok se počinilac često zanemaruje, iako je i njemu potrebna pomoć.
“Kod njega je upravo ovo što se može desiti, osjećaj odbačenosti, nekompetentnosti, da ne pripada okruženju, i to može proizvesti ogromnu količinu agresije koja se primjenjuje prema drugim ljudima“, pojašnjava Vehabović Rudež.
Upozorava i da dugogodišnja žrtva nasilja može postati počinilac.
“I onda kažu djeca meni: ‘Ja sam trpio, trpio i onda sam počeo da se branim’. Odrasli vrlo često znaju reći: ‘Nije to ništa, skloni se, ignoriši’, ali to nije dobra uputa. Sa djecom se mora razgovarati, ako postoji sukob, pomoći u rješavanju”, naglašava. Vehabović Rudež.
Ona zaključuje da je riječ o vrlo složenoj pojavi, ali da ne smijemo na djecu gledati kao na krivce, već kao na pozivatelje u pomoć.
Pregledavanje TikTok-a. Foto: Detektor
Posljednji slučaj vršnjačkog nasilja zabilježen je u Osnovnoj školi “Gornja Tuzla“ 4. septembra, kada je 15-godišnjakinja nožem povrijedila dvije djevojčice. Pojavile su se informacije da su dvije povrijeđene djevojčice ranije vršile nasilje nad 15-godišnjakinjom. Iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona kažu da njima i policiji to nije prijavljivano, ali da postoje indicije da je škola bila upoznata sa slučajem.
“U tom pravcu se obavljaju potrebne provjere i za sada nismo u mogućnosti iznositi bilo kakve dodatne informacije”, kažu iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona.
“Plavom telefonu se obratio 11-godišnjak koji je putem Snapchata upoznao osobe koje su u početku bile ljubazne i davale mu komplimente. Nakon toga počeli su tražiti fotografije i slati mu uznemirujuće snimke, prijeteći da će se slična stvar dogoditi i njemu ukoliko ne pošalje fotografije.
“Ovaj primjer pokazuje kako kontakt koji u početku može djelovati bezazleno i prijateljski može prerasti u manipulaciju, zastrašivanje i seksualno nasilje”, kažu iz “Plavog telefona”.
Online seksualno nasilje najčešće podrazumijeva dijeljenje intimnih fotografija bez saglasnosti, ucjenjivanje djeteta ili mlade osobe da pošalje intimne fotografije, uz prijetnje da će fotografije ili druge privatne informacije biti podijeljene s drugima.
“Plavom telefonu” obratila se i 16-godišnja djevojka koja se plašila svog partnera. Nakon nekoliko mjeseci veze, partner je počeo tražiti da mu šalje fotografije, što je ona u početku odbijala. S vremenom je popustila, nadajući se da će pritisak prestati, ali je partner potom počeo prijetiti da će fotografiju objaviti ukoliko mu ne pošalje nove.
“Ovakvi primjeri pokazuju da granica između vršnjačkog nasilja ‘uživo’ i nasilja putem interneta postaje sve manje jasna. Nasilje koje počne u školi može se nastaviti na društvenim mrežama, dok sadržaj objavljen online može imati posljedice u školi, porodici i široj lokalnoj zajednici. Upravo zbog toga je važno da se online nasilje ne posmatra kao nešto odvojeno od svakodnevnog života djece i mladih”, naglašavaju iz “Plavog telefona”.
Djeca i roditelji kojima je potrebna pomoć mogu se obratiti i Centru za sigurni internet BiH, koji pomoć pruža kroz dvije SOS linije. Hotline je namijenjen prijavljivanju neprimjerenog sadržaja i svih oblika nasilja nad djecom, dok je Helpline linija za savjet i podršku.
Kada zaprime prijavu, analitičari Centra je analiziraju i obrađuju, a ukoliko postoje elementi krivičnog djela, prosljeđuju je nadležnoj policijskoj stanici. Centar ima potpisane protokole sa Federalnom upravom policije, Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske i Policijom Brčko distrikta.
Centar je član međunarodne mreže INHOPE, što im omogućava da postupaju i u slučajevima kada je eksplicitni sadržaj prijavljen u BiH, ali je hostovan u drugoj državi.
Adi Pejdah iz Centra za sigurni internet navodi da je od osnivanja putem Hotlinea zaprimljeno gotovo 5.000 prijava, dok je putem Helplinea bilo oko 800 prijava i poziva.
Među najčešćim oblicima online nasilja s kojima se djeca susreću jesu vrijeđanje, omalovažavanje djece u grupama, modifikovanje i dijeljenje fotografija. Pejdah navodi da se u školi obično zna ko vrši nasilje i ko je žrtva, dok se kod cyberbullyinga rijetko zna ko je s druge strane.
Adi Pejdah iz Centra za sigurni internet. Foto: Privatna arhiva
Pojašnjava da djeca nasilje često ne prijavljuju iz straha od reakcije roditelja. Boje se da će im, kada saznaju šta se dogodilo, roditelji oduzeti telefon. Problem dodatno može biti to što roditelji online nasilje ponekad umanjuju govoreći da je “to samo na internetu”.
“Važno je razgovarati sa djetetom, saslušati ga i zajedno vidjeti šta se dogodilo i kome se slučaj može prijaviti”, naveo je Pejdah.
Roditeljima savjetuje da sačuvaju screenshotove, link, nadimak ili pravo ime osobe koja je vršila bullying, prije nego što sadržaj bude obrisan.Online nasilje, kaže, može ostaviti trajne posljedice na djecu, zbog čega je važno na vrijeme prepoznati problem i potražiti stručnu pomoć.
Broj besplatne SOS linije je 0800 22 323.
Kako pojašnjava Pejdah, rad Centra ja zasnovan na četiri komponente, među kojima su podizanje svijesti i informisanje, rad s mladima i podrška djeci. Edukativni materijali prilagođeni su različitim uzrastima, roditeljima i profesionalcima, dok je eSchool platforma namijenjena nastavnicima i sadrži materijale i pripreme za rad s djecom.
Poseban dio aktivnosti Centra je Youth Panel kroz koji sarađuju sa srednjoškolcima širom BiH. Mladi učestvuju u fokus grupama, kao i u izradi edukativnih materijala i aplikacija. Pejdah ističe da je njihov doprinos važan jer upravo djeca najbolje znaju šta je zanimljivo i aktuelno među njihovim vršnjacima.
