Viša kustosica Historijskog muzeja BiH Elma Fišić pojasnila je da izložba stavlja u fokus iskustva žena nakon dva prelomna historijska trenutka, 1945. i 1995. godine.
“Analizirali smo kako su žene u Bosni i Hercegovini, često u vrlo teškim političkim okolnostima, doprinosile unapređenju društva. Njihov angažman bio je vidljiv u obrazovanju, kulturi i borbi za pravdu. U specifičnim društvenim okolnostima uspijevale su izboriti prostor za pozitivne promjene i izgradnju boljeg društva”, kazala je Fišić.
Prema njenim riječima, izložba ukazuje na različite modele ženskog djelovanja kroz historiju. Dok je u periodu nakon Drugog svjetskog rata država snažno afirmirala emancipaciju žena i njihovo uključivanje u društvene procese, žene su nakon 1995. godine često same preuzimale inicijativu i postajale nositeljice društvenih promjena.
“One su prve prelazile podjele, otvarale vrata svojih domova i pokretale inicijative koje su vodile borbi za pravdu i obnovu društva”, naglasila je Fišić.
Izložba je koncipirana u tri cjeline, od kojih prvu čini veliki hronološki zid s ključnim godinama i događajima iz poslijeratnih razdoblja, nakon 1945. i 1995. godine, s ciljem pružanja šireg društvenog i historijskog konteksta. Riječ je o faktografskom prikazu, koji služi za razumijevanje društvenih promjena u BiH.
Druga cjelina donosi dokumentarne priče i materijale o doprinosu žena razvoju društva kroz konkretne biografije, inicijative i pozitivne primjere iz različitih zajednica. Treći segment izložbe čine radovi savremenih umjetnica koji tematiziraju iskustva žena u poratnim društvima.
Unapređenje podrške ženama pogođenim konfliktom
Dio postavke izložbe. Foto: Detektor
Iz Historijskog muzeja ističu da je izložba rezultat višemjesečnog istraživačkog, terenskog i arhivskog rada, te da predstavlja prvi muzeološki prikaz nasljeđa žena i valorizaciju njihove uloge u dva poslijeratna perioda u Bosni i Hercegovini.
Izložba je realizirana uz podršku UN Women BiH kroz projekat “Žene vode na putu mira i sigurnosti u BiH”. Programska koordinatorica projekta Edita Miftari rekla je da postavka donosi vidljivost pričama žena koje su često zanemarene u dominantnim historijskim narativima.
“Izložba je prvi put predstavljena u Sarajevu prošle godine, povodom obilježavanja 25. godišnjice Rezolucije 1325 ‘Žene, mir i sigurnost’ – dokumenta koji naglašava da žene nisu samo žrtve konflikta, nego i važni akteri izgradnje mira”, pojasnila je Miftari.
Kroz projekat se, dodaje Miftari, radi na jačanju učešća žena u procesima donošenja odluka, unapređenju podrške ženama pogođenim konfliktom te izgradnji trajnog mira u lokalnim zajednicama.
Amra Čebić, rukovoditeljica Međunarodne galerije portreta Tuzla, navodi da je čast ugostiti postavku koja tematizira značajne društvene procese i događaje povezane i s Tuzlom i istočnom Bosnom.
“Veliko nam je zadovoljstvo ugostiti izložbu autorskog tima Historijskog muzeja BiH. Mnoge teme i dokumentovani materijali odnose se i na promjene koje su se događale u Tuzli i regiji. Ovakve saradnje između muzejskih institucija izuzetno su važne za širenje kulturnih i edukativnih vrijednosti te povezivanje publike između različitih gradova”, kazala je Čebić.
Aktivistica i predsjednica Fondacije CURE Jadranka Miličević, koja je sudjelovala u kreiranju izložbe, za Detektor kaže kako je važno da dođe do što većeg broja ljudi kako bi se uvjerili koliki su doprinos žene dale u izgradnji mira i bolje budućnosti svih građanki i građana u zemlji.
“Posebno je ova izložba važna u ovo vrijeme, kada imamo različite komentare, različite sisteme i kada učimo različite historije u BiH. S ovom izložbom je bilo veoma važno prikazati ulogu bosanskohercegovačke žene i pokazati njen doprinos svih ovih godina u izgradnji boljeg i pravednijeg društva”, kaže Miličević.
Inicijative majki Srebrenice
Izložba “Naša žena” u Tuzli. Foto: Detektor
Jedan od najupečatljivijih segmenata izložbe “Naša žena” odnosi se na proces tranzicijske pravde. Miličević podsjeća da je prvi ženski sud održan 2015. u Sarajevu, kada je 36 žena svjedočilo o dešavanjima na Balkanu ‘90-ih godina.
“Memorijalni centar u Potočarima najvećim je dijelom nastao inicijativama majki Srebrenice. One su sudjelovale u mirovnim procesima. Vjerujte da je i Rezolucija o genocidu u Srebrenici najvećim dijelom donesena zahvaljujući majkama Srebrenice. Žene su te koje već 30 godina govore, zastupaju i traže pravdu. Uloga žena kroz historiju je izuzetno bitna. Zato ova izložba treba dobiti još više prostora, ne samo u BiH nego i šire”, podsjeća Miličević.
Na jednom od izložbenih panoa posebno je istaknuta i borba žena za pravdu nakon rata u BiH. U prvim godinama nakon sukoba, žene su, često bez institucionalne podrške, pokrenule organizirane aktivnosti dokumentiranja ratnih zločina i prikupljanja podataka o nestalim osobama.
Njihov rad bio je presudan za formiranje evidencija koje su kasnije koristile domaće i međunarodne institucije, uključujući i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. Mnoge žene javno su svjedočile o ratnim traumama, čime su doprinijele uspostavljanju međunarodnih standarda pravde i suočavanja s prošlošću, ali i prepoznavanju seksualnog nasilja kao ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti.
U tom kontekstu izložba podsjeća i na hrabrost žena koje su prve progovorile o ratnom silovanju. Među njima je i sutkinja Nusreta Sivac iz Prijedora, jedna od prvih žena koja je javno govorila o zločinu nakon što je 1992. bila zatočena u logoru “Omarska” i izložena svakodnevnom nasilju i poniženju. Sivac je, po izlasku iz logora, s aktivisticama započela dokumentiranje svjedočanstava žena i prikupljanje dokaza o počinjenim zločinima.
Izložba podsjeća i na presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića iz 2001. godine, koje su predstavljale historijski presedan – tada je po prvi put seksualno ropstvo u ratu kvalificirano kao zločin protiv čovječnosti, a silovanje eksplicitno definirano kao ratni zločin.
Na fotografiji koja prati ovaj segment prikazane su žene Srebrenice tokom javnog okupljanja i protesta, gdje su zahtijevale informacije o nestalim članovima porodica i ostvarivanje prava na povratak, čime je javni prostor postao jedno od ključnih mjesta njihove borbe za pravdu.
Bez glorificiranja osuđenih za ratne zločine
Dio postavke koji se odnosi na Biljanu Plavšić. Foto: Detektor
Međutim, posljednjih dana izložbu su zasjenili napisi u pojedinim medijima koji su sugerirali da izložba glorificira Biljanu Plavšić, što iz Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine kategorički odbacuju. Izložba ne sadrži materijal koji afirmira, opravdava ili glorificira osobe osuđene za ratne zločine.
Na izložbi čak nema ni fotografije koja prikazuje Plavšić, samo kratak tekst da je 1996. godine bila je predsjednica Republike Srpske, a 2002. godine osuđena je za ratne zločine. Historijski prikaz jasno navodi da je priznala krivicu pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, čime je spominjanje Plavšić u kontekstu izložbe isključivo faktografsko.
Izložba je do sada predstavljena na tri lokacije i svugdje je naišla na pozitivan prijem publike, stručne zajednice i medija.
“Historijski muzej Bosne i Hercegovine, kao javna i profesionalna institucija kulture, obavezan je historiju predstavljati u njenom punom kontekstu, uz profesionalan i odgovoran odnos prema činjenicama”, poručili su iz Muzeja.
U Centru za kulturu u Tuzli nisu željeli komentirati negativne medijske napise, no neslužbeno su izrazili ogorčenje zbog pokušaja kompromitacije istraživačkog poduhvata Historijskog muzeja.
Takvim pristupom nezadovoljna je i Miličević, koja kaže da je važno spomenuti što je bilo 1990-ih godina i realno sagledati činjenice.
“Biljana Plavšić je postojala i bila politički subjekt. Sa ovom izložbom idemo i u Banjaluku i mnoge druge gradove. Poruka je jasna – osuđena je i presuđena. Samo zlonamjerni žele napraviti slučaj. Sada je izborna godina pa se od svega pravi senzacija. Ne možemo historiju promatrati selektivno”, dodaje Miličević.
Ona smatra da oni koji su pokušali kompromitirati izložbu čine to kako bi izašli iz anonimnosti.
“Ovo je dizanje tenzija, posebno u izbornoj godini. Ako su ovu izložbu pregledale majke Srebrenice i žene pogođene ratnim nasiljem, i nisu vidjele ništa sporno, o čemu onda govorimo? Voljela bih javnu raspravu s onima koji tvrde da izložba glorificira Plavšić”, zaključuje direktorica Fondacije CURE.
Iako su pojedini mediji objavili da je organizator izložbe Grad Tuzla na čelu s gradonačelnikom Zijadom Lugavićem, iz Historijskog muzeja BiH su i to demantirali.
Posebna veza izložbe s Tuzlom ogleda se u fotografiji iz 1945. godine iz muzejske zbirke, koja je postala centralni vizual postavke. Na fotografiji su žene Tuzle, različitih generacija i odjeće, ujedinjene u zajedničkom radu i društvenom angažmanu.
“Ta fotografija simbolički pokazuje kako su pojedine žene svojim djelovanjem uspjele mijenjati društvo. Izložba ne donosi samo pregled historijskih fenomena 20. stoljeća, već podsjeća i na individualni angažman žena te potiče na razmišljanje o tome kako i danas možemo djelovati u društvu”, istaknula je viša kustosica Historijskog muzeja Fišić.
