Na dnevnom redu sjednice Komisije za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma Parlamenta BiH danas će, između ostalog, biti razmatrana inicijativa za formiranje nove istražne komisije o stanju u pravosuđu.
“Mi ćemo inicijativu proslijediti Kolegiju Predstavničkog doma, takav je Poslovnik. Odluku o osnivanju donosi Parlament. Kolegij donosi odluku da li će ići na dnevni red Parlamenta“, objašnjava Branislav Borenović, predsjedavajući Komisije za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma.
U Inicijativi smatraju da je djelovanje Parlamenta od ključnog značaja za zaštitu javnog interesa, jačanje vladavine prava, obnovu povjerenja građana i ispunjavanje prioriteta na putu BiH ka članstvu u EU, zbog čega su zatražili formiranje nove istražne komisije o stanju u pravosuđu s jasno definisanim mandatom i rokovima, te da organizuje javna saslušanja relevantnih učesnika.
“U proteklom periodu javnost u BiH svjedočila je brojnim aferama i ozbiljnim optužbama koje se odnose na integritet i neovisnost rukovodećih osoba u pravosudnim institucijama. Ti slučajevi su smanjili povjerenje građana u pravosudni sistem, otvorili sumnje u neprimjeren politički i interesni uticaj na pravosuđe, te ukazali na nefunkcionalnost mehanizama odgovornosti i unutrašnje kontrole”, navodi se u pozivu Inicijative.
Izvršna direktorica Transparency International, Ivana Korajlić, razlog formiranja nove istražne komisije o stanju u pravosuđu vidi u činjenici što se navodi krivičnih prijava provjeravaju godinama i predmeti drže sa strane dok ne dođe bolji i povoljniji trenutak da se pokrenu istrage.
Ona podsjeća na u Transparencyju i dugo čekaju informacije o odlukama po njihovim prijavama, kao što je bilo u slučaju sa Milankom Kajganićem, glavnim državnim tužiocem.
“Ranije smo podnosili prijave protiv Milanka Kajganića zbog presignacije predmeta, gdje smo godinu i pol dana čekali da bismo dobili odluku Ureda disciplinskog tužioca da su ispitali navode i da nema osnove za pokretanje postupka“, kaže Korajlić.
Ona pojašnjava da je prijava protiv Kajganića podnesena za isti prekršaj za koji je disciplinski gonjena i razriješena bivša državna tužiteljica, te da je “Ured disciplinskog tužioca ispitivao navode i utvrdio na kraju da su se presignacije desile zbog reorganizacije u Tužilaštvu“.
Nedavno je nekoliko udruženja žrtava i logoraša tražilo smjenu Kajganića, nakon što ga je tužilac Izet Odobašić prijavio da je zaustavio slanje optužnice Sudu BiH za ratne zločine u Sanskom Mostu protiv, navodno, svog nekadašnjeg profesora na policijskoj akademiji. Kajganić je odgovorio prijavom protiv Odobašića zbog neizvršavanja uputstava nadređenog tužioca i kršenja principa Etičkog kodeksa tužilaca.
Stanje gore nego prije nekoliko godina
Milanko Kajganić na javnom saslušanju komisija u Parlamentu BiH. Foto: Detektor
Prije toga je Džermin Pašić, zamjenik glavnog državnog tužioca, Posebnom odjelu za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva predao prijavu protiv Kajganića i tužiteljice Vedrane Mijović zbog sumnje da su štitili Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića od vođenja krivičnog postupka za krivično djelo “napad na ustavni poredak”, te počinili krivično djelo “zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja”.
Iz Tužilaštva BiH, kao ni iz Ureda disciplinskog tužioca nisu donijeli odluku o prijavi protiv Kajganića i Mijović.
“Predmet je putem CMS sistema dodijeljen u rad postupajućem tužitelju i kada tužilačka odluka bude donesena, javnost će biti informisana“, kratko su po običaju odgovorili iz Državnog tužilaštva, dok su iz Ureda disciplinskog tužioca naveli da su registrovali predmet osnovom pritužbe.
Damir Arnaut, nekadašnji predsjednik Privremene istražne komisije Predstavničkog doma Parlamenta BiH za utvrđivanje stanja u pravosuđu, smatra da optužbe i prijava nosilaca pravosudnih funkcija koje podnose jedni protiv drugih pokazuju da je stanje u ovoj oblasti loše, vjerovatno i gore nego što je bilo prije nekoliko godina.
“Obrazac je isti, više se bave jedni drugima umjesto hapšenjem kriminalaca, a zajednička im je bliskost i prisnost sa nosiocima političkih funkcija ili pak njihovih posrednika. Nemojte imati zablude, Pašić i Kajganić su dvije strane iste medalje“, kaže Arnaut.
On podsjeća da je rad Privremene istražne komisije rezultirao smjenom Gordane Tadić, bivše glavne tužiteljice, kao i Milana Tegeltije, nekadašnjeg predsjednika VSTV-a.
Disciplinskom tužbom iz 2021. godine Tadić je prijavljena za nemar ili nepažnju u vršenju službenih dužnosti, odnosno za svjesno zanemarivanje obaveze i naloga VSTV-a da se predmeti Tužilaštva raspoređuju u rad tužiocima putem automatskog sistema raspodjele u periodu njenog mandata na funkciji glavne tužiteljice, da bi je VSTV smijenio nakon disciplinskog postupka.
Bivši i aktuelni članovi Parlamenta su oprečnog stava da li je potrebna nova privremena istražna pored stalne komisije za borbu protiv korupcije.
“Ne treba nam nova privremena istražna komisija jer sada postoji stalna komisija za borbu protiv korupcije. Uspostavljena je na moj prijedlog mjesec-dva prije no što sam napustio Državni parlament. Branislav Borenović to jako dobro vodi, ali je, za razliku od perioda kada smo to skupa radili, usamljen. I od vlasti i od opozicije“, smatra Arnaut.
Nepostojanje političke volje
Damir Arnaut, predsjednik Privremene istražne komisija za utvrđivanje stanja u pravosuđu u prošlom mandatu. Foto: Detektor
Borenović kaže da je Privremena istražna komisija utvrdila da je pravosuđe najneefikasniji dio sistema koji šuti o velikim korupcionim aferama i da je jedna od ključnih preporuka bilo uvođenje vettinga svih članova VSTV-a, predsjednika sudova i glavnih tužilaca.
“Nakon svih nalaza i rada komisija koje su dale efekat krajnje je vrijeme da uđemo u ozbiljnu zakonodavnu aktivnost. Jedan od tih zakona je Zakon o VSTV-u, koji je predložila opozicija iz Republike Srpske. Ja mislim da nam trebaju najrigorozniji zakoni na svijetu i šok terapija, zato sam primijetio da se jedan dio pravosuđa buni protiv ovog zakonskog rješenja“, ističe Borenović
On kaže da je Prijedlog zakona o VSTV-u opširan sa 240 članova, ali detaljan i rigorozan kada je riječ o porijeklu imovine.
“Taj sistem urađen je u Albaniji i 60 posto sudija i tužilaca odustalo je od posla u pravosuđu, nisu željeli da uđu u proces vetinga“, kaže Borenović.
Mladen Bosnić, jedan od predlagača Zakona o VSTV-u i Sudu BiH, kaže da su mnogobrojne koruptivne radnje ostale bez pravnih sankcija, od provođenja izbora u RS-su, što dovoljno govori o stanju u pravosuđu. Stava je da ne postoji političkih volja onih na vlasti da se tu bilo šta promijeni, jer bi došli pod udar pravosuđa ako bi postalo zaista nezavisno od politike.
“Zakoni koji su u proceduri neće puno promijeniti stanje u pravosuđu jer za stvarnu promjenu bi trebale mnoge dublje promjene i preispitivanje dosadašnjeg rada tužilaca, prije svega ko je sve stavljao u ladice jasne slučajeve korupcije i čišćenje pravosuđa od takvih ljudi ne postoji politička volja većine da se to uradi“, smatra Bosić.
On je stava da ne postoji političkih volja onih na vlasti da se bilo šta promijeni, jer bi došli pod udar ako bi pravosuđe postalo nezavisno od politike.
Rad i nalaze privremenih istražnih komisija niko ne uzima za ozbiljno, smatra Zdenko Ćosić, poslanik iz Doma naroda Parlamenta BiH, te podsjeća da Tužilaštvo BiH ne poduzima ništa po nalazima revizorskih izvještaja.
“Nema se čovjek više na šta osloniti nego na tužiteljstvo i sudove, treba ih jačati i destimulirati uticaj politike. Da tamo dolaze i rade profesionalci“, ističe Ćosić.
Albin Muslić, predsjedavajući Ustavno-pravne komisije Predstavničkog doma Parlamenta BiH, na primjeru Zakona o VSTV-u smatra da je neophodno raditi na izmjeni zakonskog okvira da eliminira etničke elemente prilikom imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija jer to od nas traži Evropska komisija sa osnovnim ciljem vraćanja povjerenja građana u institucije.
I Muslić je stava da bi stanje u pravosuđu mogli biti puno bolje.
Prema izvještaju Privremene istražne komisije, više sudija i tužilaca je ukazalo da se politički uticaj ne ogleda isključivo kroz direktne intervencije, već da se nosioci pravosudnih funkcija unaprijed “boje“ da poduzmu korake iz svoje nadležnosti kojim bi se mogli zamjeriti političarima, te da iz tog razloga neke istrage ne pokreću.
“Ukoliko se ljudi u pravosuđu – sudije i tužioci – pribojavaju da neće biti zaštićeni kada traže neko svoje pravo, onda je jasno da građani na širem nivou ne mogu očekivati bolji tretman“, navodi se u Izvještaju.
Neophodne korjenite promjene
Sudnica Suda Bosne i Hercegovine. Foto: Sud BiH
Zlatan Begić, profesor ustavnog prava i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, smatra da tužilac po prirodi funkcije ne može biti nezavisan, jer je stranka u postupku i želi da pobijedi. Sistem nezavisnog regulatora u pravosuđu, navodi Begić, karakterističan je samo u “zemljama niske vladavine prava“.
“Tužilaštvo je ‘iščupano’ iz sistema izvršne vlasti. Tužilac bi trebao da bude autonoman u svome radu, a da postoji efikasan sistem kontrole. Institucije izvršne i zakonodavne vlasti nemaju mogućnost da utiču na rad tužilaca, sankcionišu ih i poduzimaju efikasne i funkcionalne mjere sa svoje strane u slučaju da neko od tužilaca ne radi svoj posao“, objašnjava Begić, navodeći da je to praksa u razvijenim zemljama.
Podsjeća da su sjednice Komisije za borbu protiv korupcije javne, kao i da je na jednoj od njih saslušan glavni državni tužilac Kajganić koji je tada rekao da Tužilaštvo BiH nije dobilo nijednu krivičnu prijavu za zloupotrebe u postupku “Viaduct” protiv članova Vijeća ministara i Predsjedništva BiH, zbog neizvršavanja presude protiv naše zemlje kojom je BiH dužna isplatiti ovoj firmi više od 100 miliona maraka zbog izgubljenog spora.
“Vi mu kažete ne mora niko da prijavi, po saznanju to mora da uradi. Pa dobro kaže [Kajganić] ipak smo mi formirali predmet. Pa šta vam to znači formiranje predmeta. Procesna radnja je odluka o pokretanju istrage. Kajganić nama kaže da nisu donijeli odluku, nego da provode istražne radnje. Kako će provoditi istražne radnje kada nisu donijeli odluku“, pita se Begić.
Da bi se korjenite promjene u pravosuđu desile, Korajlić smatra da se moraju provesti reforme koje je zakočilo Vijeća ministara i Parlament.
“Nije sve u zakonu. Ne sprečava institucije trenutni zakonu da procesuiraju ili disciplinski gone predstavnike pravosuđa koji krše zakon, ali očigledno imamo takve strukture unutar pravosuđa koje ne žele ili se ne mogu baviti najosljetljivijim predmetima. Da bismo ih dobili moramo promijeniti sistem iznutra, da se ojačaju mehanizmi integriteta i provjere kvalifikacija kada se biraju ključni ljudi u pravosuđu“, zaključuje Korajlić.