Godinu je radila kao medicinska sestra u privatnoj zdravstvenoj poliklinici u Bosni i Hercegovini. Sedam dana je dijelilo do ugovora od šest mjeseci kada je saznala najsretniju vijest – trudna je. Doktorica iz te zdravstvene poliklinike savjetovala joj je da uzme bolovanje kako bi mogla sačuvati trudnoću. Azra, što nije njeno pravo ime, o svemu je obavijestila glavnu medicinsku sestru koja joj je bila nadređena. No, ona je umjesto podrške, obavijestila Upravu.
“Oni su odmah rekli: ‘Mi tebi nećemo moći produžiti ugovor, nama se to ne isplati'”, ispričala je Azra čiji je identitet poznat redakciji.
Koliko god posao bio težak, motivaciju bi pronalazila u povratnim informacijama ljekara i pacijenata koji su bili zadovoljni njenim radom. Čak i kada je objasnila da je doktorica upravo iz te poliklinike šalje na bolovanje, odgovor je bio da ta doktorica “sve šalje na bolovanje”.
Zbog otkaza i brige o finansijskoj situaciji u kojoj se našla plakala je danima, a to je uticalo na njeno zdravstveno stanje.
“U suštini najviše me je pogodilo to što mi je ta firma okrenula leđa. Kad je meni najviše trebalo, osjećala sam da će stati tu uz mene, da će me podržati, a ne da će mi okrenuti leđa i reći: ‘Kad sve to prođe, kad se porodiš, beba bude mogla u vrtić, ovdje su ti uvijek vrata otvorena’”, kazala je.
Azra bi nakon ugovora od šest mjeseci dobila ugovor na neodređeno vrijeme.
Ovakav sistem zapošljavanja radnika na ugovore od nekoliko mjeseci i njihovo produžavanje omogućuju zakoni o radu u Bosni i Hercegovini. Iako je trudnica, poslodavac je, ako ugovor ističe, može otpustiti.
Ako je ugovor na neodređeno vrijeme, zakoni trudnice prepoznaju, ali postoje izuzeci, ako je trudnica izvršila težu povredu radne dužnosti, što se ipak utvrđuje u postupcima propisanim Zakonom o radu i internim aktima poslodavca, objašnjava advokat Senad Pizović.
“Dokazati stvarni motiv otkaza ugovora o radu je teško, praktično nemoguće. Sudska zaštita se odnosi samo na proceduru otkazivanja ugovora o radu, poštivanje pozitivnih propisa”, kazao je Pizović.
Pojašnjava da je, prema Zakonu o radu, u slučaju otkazivanja ugovora o radu postupak sudske zaštite univerzalan, bez obzira na zaštićenu kategoriju radnika, te ima pravo podnijeti tužbu nadležnom sudu protiv poslodavca radi utvrđivanja nezakonitog otkaza, što, kaže, preporučuje i dodaje da se u slučaju nezakonitog otkaza radnik vraća na posao.
Presudom Općinskog suda u Mostaru iz 2014. godine utvrđena je direktna diskriminacija poslodavca prema radnici koja je bila zaposlena u privatnom sektoru na neodređeno vrijeme. Sud je, u tom slučaju, utvrdio da je poslodavac izvršio diskriminaciju i otkazao ugovor o radu uposlenici nakon što je radnica upoznala poslodavca s činjenicom da je u drugom stanju.
Zakon o zabrani diskriminacije usvojen je 2009. godine, a poslodavac nije mogao dokazati da uposlenica nije dobila otkaz na osnovu nekih drugih opravdanih razloga.
Ipak, ovakve presude su rijetke, zahtijevaju dugotrajne sudske procese, koje mnoge žene nisu u mogućnosti voditi.
Situacija je slična u cijeloj Bosni i Hercegovini, što konstatira Dejan Lučka, stručnjak iz oblasti ljudskih prava, koji potvrđuje da se s ovakvim situacijama susreću i trudnice u Republici Srpskoj.
“U otkazima se rijetko navodi stvarni razlog – trudnoća – već se formalno navode drugi razlozi kako bi se izbjegle zakonske sankcije”, kaže Lučka.
Prijavljeni slučajevi diskriminacije najčešće dolaze iz privatnog sektora, posebno iz oblasti gdje preovladavaju nesigurni ugovori poput trgovine, ugostiteljstva i sektora uslužnih djelatnosti.
“Ima slučajeva gdje su žene vraćene s bolovanja zbog rizične trudnoće i stavljene na lošije pozicije. Takođe, trudnicama na određeno vrijeme često se ne produžava ugovor – što formalno može biti zakonito, ali je suštinski diskriminacija”, pojašnjava Lučka.
Na razgovorima za posao pitanja o tome da li se u skorije vrijeme planira porodica postala su svakodnevna, čemu svjedoči novinarka Dženita Vilajet-Avdičević.
Takvo je pitanje tokom potrage za poslom čula više puta, a ako se porodica planira, šanse za dobijanje posla su, kaže, jako male.
“To je izuzetno obeshrabrujuće i ponižavajuće, jer žene zbog svojih prirodnih uloga u društvu budu tretirane kao teret, a ne kao vrijedni i jednako sposobni radnici”, kazala je.
Sitni komentari, pritisci ili postavljanje nerealnih očekivanja prvi su znakovi mobinga, koji su joj teško padali posebno zbog zdravstvenog stanja.
“Takav oblik mobinga ne ostavlja modrice koje se vide spolja, ali ostavlja duboke tragove na samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti”, kaže Vilajet-Avdičević, koja nije prijavljivala mobing, već je problem rješavala promjenom radnog mjesta.
Udruženje “Stop mobbing” provelo je istraživanje čiji rezultati pokazuju da je čak 72 posto žena u Federaciji BiH i 57 posto žena u Republici Srpskoj doživjelo neki oblik uznemiravanja ili nasilja na poslu.
“Ismijavanje, ponižavanje, izolacija, dodjela degradirajućih zadataka, uskraćivanje prava ili čak seksualno uznemiravanje. U 90 posto slučajeva, nasilje dolazi od nadređenih osoba”, kazala je Anica Ramić, direktorica Udruženja “Stop mobbing”.
Kaže da manje od trećine žena odlučuje prijaviti ovakve slučajeve.
“Problem su ugovori na određeno vrijeme, u praksi poslodavci najčešće produžuju ugovor na određeno vrijeme sa deficitarnim kadrovima koje ne mogu naći na tržištu”, kaže Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske.
Na slobodnoj volji poslodavca je da li će ugovor produžiti ili ne, pojašnjava Marić, dok sud smatra da protokom vremena na koji je zaključen, ugovor o radu prestaje da važi, po sili zakona.
Azra s početka priče je postala majka djevojčice koja je njen centar svijeta. Humani poziv i ruku pomoći drugima izabrala je još tokom svog srednjoškolskog obrazovanja, kada je izabrala smjer akušersko-ginekološka sestra.
“Ja sam taj poziv zavoljela. Svidjelo mi se nekako biti tu pri porodu baš ta desna ruka, podrška ženama”, kaže.
Svoje znanje je potkrijepila i višom školom.
Njen primjer, ali i stotine drugih, pokazuje da je zakon dao na volju poslodavcu samim tim što ugovor na određeno vrijeme može trajati tri godine. Ako ipak u te tri godine bilo koja žena ostane trudna, može se naći u situaciji kao Azra.
U susjednoj Hrvatskoj i Srbiji slična je situacija, žene se suočavaju sa ugovorima na određeno vrijeme, što svakom poslodavcu omogućava da zbog trudnoće žena dobije “otkaz po zakonu”.
Projekat “Karijera i mama” Institut za društvenu teoriju i filozofiju Univerziteta u Beogradu proveo je istraživanje koje pokazuje da je preko 52 posto ispitanica doživjelo i svjedočilo nekom od problema diskriminacije na radnom mjestu.
Sve dok većina žena i dalje bira šutnju umjesto prijave, kažu sagovornici intervjuirani za potrebe ove priče, promjene će dolaziti sporo – ako ih uopće i bude.
Priča je nastala kao dio edukativnog programa Škola novinarske izvrsnosti Mediacentra / Mediacentar School of Journalistic Excellence. Autorice teksta bile su učesnice edukativnog programa.
Škola novinarske izvrnosti Mediacentra i održana je kao dio projekta “Reforme za integritet medija i slobodu govora” koji finansiraju Evropska unija i Ambasada Kraljevine Nizozemske u BiH, a zajednički provode Mediacentar Sarajevo, Udruženje “JaBiHEU” i Vijeće za štampu i online medije u BiH. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Fondacije Mediacentar Sarajevo te ne odražava nužno stavove Evropske unije i Ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH.