Subota, 11 oktobra 2025.

This post is also available in: English

Ronilac se pojavio na površini sa šakom dugih, uskih, smeđih školjki i predao ih preko boka malog čamca koji se ljuljao na površini Jadranskog mora, nedaleko od jedinog bosanskohercegovačkog primorskog grada – Neuma.

Bila je sredina juna, a Neum se pripremao za svoj uobičajeni ljetni priliv od oko 300.000 posjetilaca, što tokom samo tri mjeseca gotovo stostruko uvećava broj stanovnika grada.

“Ove sam izvadio s dubine od oko 11 metara“, rekao je ronilac. “Sve bliže obali već je potpuno izlupano.“

Prstaci su nepomično ležali na podu čamca – zabranjen ulov koji će roniocu donijeti lijepu zaradu.

Vađenje prstaca zabranjeno je u Bosni i Hercegovini i širom Evropske unije zbog štete koju uzrokuje proces razbijanja stijena na morskom dnu.

Ali dok bi ronilac u susjednoj Hrvatskoj ili s druge strane Jadrana, u Italiji, vjerovatno bio uhapšen i kažnjen, on bez prepreka obavlja svoj posao uz obalu Neuma, siguran u to da ga niko ne nadzire.

Ribarsko selo na polutotku Kleku. Foto: BIRN/Ajdin Kamber

Neum je vjerovatno jedino preostalo mjesto u Evropi gdje se prstaci otvoreno izlažu u restoranima i navode na jelovnicima – jedanaest godina nakon što su vlasti Hercegovačko-neretvanskog kantona, jednog od deset kantona koji čine većinski bošnjačko-hrvatski entitet Federaciju Bosne i Hercegovine, uvele zabranu njihovog vađenja, posjedovanja i trgovine.

Zakon predviđa kazne za fizička lica u rasponu od 150 do 510 eura, a za firme do 7.600 eura, ali ronilac zna da je malo vjerovatno da će ikada biti uhvaćen.

Tokom tročasovnog zarona može izvaditi pet ili šest kilograma prstaca, koje prodaje restoranima po cijeni od 125 do 150 eura. “Dobar dan“ može donijeti i do deset kilograma, rekao je.

“Nas je pet ili šest koji vadimo ove školjke u Neumu, i svaki od nas opslužuje različite restorane u Neumu i gradovima u unutrašnjosti“, rekao je, uz uvjet anonimnosti. Tokom ljeta, dodao je, roni “svaka tri do četiri dana“.

“Mislim da ih ljudi vole samo zato što su zabranjeni svugdje“, rekao je.

Uticaj na životnu sredinu, međutim, ogroman je.

“Da biste ih izvukli, da ih izvadite iz kamena, kamen mora biti razbijen, a time uništavate supstrat u kojem se nalaze, što potom uništava čitav ekosistem“, rekao je Nikša Glavić, morski biolog sa Instituta za istraživanje mora i obale pri Univerzitetu u Dubrovniku.

“Kada uništite supstrat radi vađenja prstaca, vi remetite i životni prostor drugih vrsta, poput algi, dijatomeja i nekih drugih beskičmenjaka“, rekao je Glavić za BIRN. “S druge strane, narušavate i životne cikluse viših vrsta koje žive u kamenu, poput beskičmenjaka, riba i hobotnica koje se u njoj skrivaju.“

“Vi ustvari rušite nekretninu, takoreći”.

Šteta po biodiverzitet

Nikša Glavić. Foto:BIRN/Ajdin Kamber

Prstac, ili Lithophaga, vrsta je školjke koja polako buši obalne stijene i korale, stvarajući rupice i šupljine koje služe kao sklonište za druge organizme, poput sitnih riba, rakova, hobotnica, crva i algi.

Prstaci provode cijeli život u tim rupama, a potrebno im je između 18 i 36 godina da dostignu dužinu od 5 do 7 cm, što je veličina u kojoj se smatraju jestivima.

Prije nekoliko decenija, 72-godišnja Mirjana Raič plivala je preko male uvale ispod poluotoka Klek, na koji Neum gleda, i vadila “kilo ili dva“ prstaca za svoje goste.

“Danas ih ne možete naći blizu obale“, rekla je.

Raič i njen brat, Ivan Krmek, rođeni su i odrasli na poluotoku Klek. Krmek, 70, vodi farmu ribe i školjki u uvali. Rekao je da orade često napadaju njegovu farmu školjki jer danas “nemaju šta drugo da jedu“.

“Nisam vidio hobotnicu već dugo, jer su većina skrovišta u stijenama uništena od strane lovaca na prstace“, rekao je Krmek.

Bosna i Hercegovina duguje svoj izlaz na more odluci iz 1699. godine tadašnje Republike Dubrovačke, sa sjedištem u Dubrovniku, da dozvoli Osmanlijama proširenje njihovog uticaja na 22 kilometra jadranske obale, čime je stvoren kopneni buffer protiv prodirućih Venecijanaca.

Ovaj aranžman ostao je na snazi i nakon propasti Osmanskog carstva, kroz prva i druga izdanja Jugoslavije, sve do 1990-ih, kada je Bosna postala nezavisna država.

Danas je Neum na sjeveru i jugu okružen EU, gdje se zabrana vađenja prstaca strogo provodi.

Nije tako u Bosni koja je, tri decenije nakon završetka rata 1992–1995., još uvijek daleko od pristupanja EU.

“Obično me restoran pozove dan ili dva unaprijed i kažu koliko im treba, ovisno o potražnji“, rekao je ronilac.

Neum. Foto: BIRN/Ajdin Kamber

On i njegove kolege lovci plaćeni su direktno od restorana u Neumu, a preko posrednika kada je riječ o restoranima u unutrašnjosti. Ronioci dobijaju 50 bosanskih maraka po kilogramu, odnosno 25 eura. U restoranu, kilogram prstaca može dostići cijenu od 120 maraka, ili 60 eura, što ih čini relativno skupim delikatesom.

Ovaj reporter ih je vidio izložene na ledu u jednom neumskom restoranu i navedene na tabli s “dnevnom ponudom“. Porcija od 300 grama koštala je 40 maraka, odnosno 20 eura, a riječ “prstaci“ bila je jasno vidljiva na računu, na osnovu kojeg restoran plaća poreze.

“Obično ih naručuju političari i ljudi koji imaju novca; mnogo ljudi dolazi iz Hrvatske da ih pojede, jer su tamo zabranjeni“, rekao je konobar, očigledno ne znajući da su zabranjeni i u Neumu.

Od 26 neumskih restorana navedenih na TripAdvisoru, BIRN je na osnovu recenzija gostiju identificirao najmanje devet koji poslužuju ili su posluživali prstace.

Nikola Prkačin, direktor turističke organizacije Neum, krivicu je svalio na “nedostatak inspekcija“.

“Želim naglasiti da je vađenje i konzumacija prstaca zabranjena u Neumu, jer ova praksa ima dugotrajne posljedice po okoliš“, rekao je.

“Apelujem na goste da ne traže ove školjke, jer štetu nastalu njihovim vađenjem nije moguće popraviti u narednih 30 do 50 godina” .

Ni kantonalna ni općinska inspekcija nisu odgovorile na zahtjeve za komentar. Neki koji su bliski ovom pitanju kažu da su inspektori više fokusirani na neregistrirane radnike i ilegalni smještaj, s obzirom na veći potencijalni prihod za budžet ako se to suzbije.

“Kad budu zabranjeni…“

Porcija prstaca koja košta oko 20 eura. Foto: BIRN/Ajdin Kamber

 Zabrana u Bosni i Hercegovini se odnosi samo na Hercegovačko-neretvanski kanton, čiji je Neum dio, a ne na preostalih devet kantona u Federaciji niti na drugi entitet Bosne, pretežno naseljenu Srbima, Republiku Srpsku.

Prstaci nisu ni uvršteni na listu “zaštićenih“ ili “strogo zaštićenih“ vrsta na nivou Federacije.

U Bosni se, naravno, prstaci mogu vaditi samo u Neumu, ali bez zakonske zabrane njihove trgovine drugdje, restorani širom zemlje ih također slobodno izlažu na jelovnicima. U praksi, odgovornost za suzbijanje trgovine leži isključivo na općini Neum.

“Ovo je u suštini ‘neumski zakon’, i njihova inspekcija je zadužena za kontrole“, rekli su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Hercegovačko-neretvanskog kantona za BIRN.

Općina nije odgovorila na zahtjev za komentar.

U međuvremenu, u Sarajevu je jedan ugostitelj rekao da su prstaci posebno popularni među njegovom imućnijom klijentelom.

“Kad budu zabranjeni, uklonit ću ih s jelovnika“, rekao je, pod uvjetom anonimnosti.

U Hrvatskoj zabrana važi na cijeloj teritoriji, što znači da svako ko bude uhvaćen u trgovanju prstacima, bilo gdje u Hrvatskoj, može biti kažnjen.

Hrvatska inspekcija za zaštitu prirode rekla je za BIRN da svake godine provodi otprilike 50 inspekcija ribarnica i restorana širom zemlje kako bi suzbila prodaju prstaca i drugih “strogo zaštićenih“ vrsta.

Takvi delikatesi se ne prodaju otvoreno, već “ispod pulta“ na tržištima ili po posebnoj narudžbi za “odabrane goste“ u restoranima.

Od 2020. godine, Inspektorat je primio osam prijava da se prstaci poslužuju u restoranima u glavnom gradu Zagrebu i Dalmaciji. Jednom vlasniku restorana u Zagrebu izrečena je kazna nešto više od 1.000 eura, drugom nešto više od 1.100 eura.

“Šverceri će biti kažnjeni“, rekao je BIRN-u službenik hrvatske Granične policije, “bilo da budu uhvaćeni s kilogramom prstaca ili kilogramom kokaina“.

U nedostatku zabrane na nivou entiteta ili države, sarajevska advokatica i bivša tužiteljica Jasmina Iftić rekla je da bi Federacija, teoretski, mogla primijeniti zakonodavstvo koje zabranjuje uništavanje i zagađivanje okoliša.

“Ako se radi o vađenju na širem području i ako bi to dovelo ili moglo dovesti do pogoršanja uvjeta biodiverziteta, a time i ugroziti kvalitet morskog supstrata, to bi moglo predstavljati konkretno krivično djelo zagađenja okoliša“, rekla je Iftić za BIRN.

Vuk Tešija doprinio je izvještavanju za ovu priču iz Osijeka.

 Ovaj članak je izrađen uz podršku Internewsove mreže Earth Journalism Network.

 

    Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
    Newsletter
    Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.