Početkom septembra 2025. godine Ruskinja Larisa Osmančević požalila se na svom Facebook nalogu da ruske vlasti ne vode dovoljno računa o nestalim vojnicima na ukrajinskom ratištu.
“Molim za pomoć u pronalasku mog supruga Osmančević Hadže, državljanina Bosne i Hercegovine, kao i državljanina Rusije, koji je nestao u specijalnoj vojnoj operaciji 24. aprila 25. godine”, napisala je tada Larisa na Facebooku.
“Specijalna vojna operacija“, kako ju je nazvala, odnosi se na invaziju Rusije na Ukrajinu, koja je započela u februaru 2022. godine, a taj naziv koristi zvanična Moskva, koja pokušava da opravda ničim izazvanu agresiju na susjednu državu.
Detektor je kroz razgovor s porodicom i objave na društvenim mrežama rekonstruisao period od nekoliko mjeseci, tokom kojih se 56-godišnji Osmančević iz BiH pridružio ruskoj vojsci, vodio kao nestao, do trenutka kada je potvrđena njegova smrt.
On je, kako se vidi iz jedne od objava njegove žene, imao državljanstva i BiH i Rusije.
Prema podacima koje je Detektor prikupio, Osmančević je iz Busovače, gradića u centralnoj Bosni, a u Rusiji je radio na održavanju liftova.
Njegov rođak Ferid Osmančević ispričao je za Detektor da se Hadžo Osmančević davno preselio u Zenicu i da su se mještani iznenadili kada su nedavno čuli vijest o njegovoj pogibiji.
Kako je naveo, ovo mu nije bilo prvo ratno iskustvo.
“Bio je prapadnik Armije BiH ovdje i ne znam šta ga je ponukalo da tamo ode”, objasnio je Ferid Osmančević.
Na jednoj od fotografija, koje je Larisa objavila 5. aprila, vide se njen maloljetni sin i muž, za koga je napisala da se pridružuje “specijalnoj vojnoj operaciji”.
Istog dana objavila je video u kojem se vidi grupa ljudi koja ispraća bijeli kombi s regrutima.
Larisa ispraća Hadžu Osmančevića na front. Foto: Facebook nalog Larise Osmančević
Detektor je geolocirao mjesto gdje je snimljen video i utvrdio da je riječ o Kancelariji za vojnu regrutaciju u Lenjinovoj ulici u ruskom gradu Tyumenu, u centralnoj Rusiji.
Kancelarija za vojnu regrutaciju u ruskom gradu Tyumenu. Foto: Google Maps
Na snimku se vidi kako Osmančević u vojnoj opremi sjedi pored prozora, dok njegova supruga i sin naslanjaju ruku preko stakla na njegovu, dok im on govori da će sve biti uredu.
Kako se vidi u komentarima ispod snimka, na pitanje gdje je njen muž otišao, Larisa potvrđuje da je otišao u rat protiv Ukrajine. U drugom komentaru dodaje da se desio nepromišljen potez te da ga čeka da se “vrati živ”, bez preciziranja o kakvom potezu je riječ.
Detektor ju je pokušao kontaktirati preko Facebooka, ali ona nije odgovorila na poruku do objave ovog teksta.
Početkom septembra, u novoj objavi Osmančevićeva je podijelila fotografije ruskih vojnika za kojima se traga, među njima i svog supruga, i zatražila pomoć u njegovom pronalasku.
“Nema evakuacije niti potrage za nestalim vojnicima!”, napisala je.
U toj objavi, međutim, otkrila je novi detalj. Na samom početku napisala je “VČ 42600”. Detektor je utvrdio da je riječ o vojnoj jedinici 42600 koja se bori u Donjecku i koja je dio Južnog vojnog okruga Oružanih snaga Rusije.
Objava Larise Osmančević da je u potrazi za nestalim mužem. Foto: Facebook nalog Larise Osmančević
Jedinica je u novembru 2024. godine došla u fokus medija, nakon što se saznalo da su dva njena komandanta mučila vojnike držeći ih u kavezima, kao vid mučenja zbog odbijanja da učestvuju u smrtonosnim napadima i kako bi iznudili plate i naknade za povrede.
U aprilu 2025. grupa od devet vojnika 110. motorizovane brigade jedinice 42600 požalila se u videu da su u beznadežnoj situaciji.
“Smatraju nas potrošnom robom. Dok smo bili u prostorijama jedinice, bili smo tučeni, maltretirani i zastrašivani”, ispričali su i zatražili istragu svoje jedinice.
Dodali su da su njihova pješadijska vozila bila uništena prije nego što su stigli.
“Nema pomoći. Poslani smo u sigurnu smrt. Nemamo čak ni mape za snalaženje na terenu”, dodali su.
Vojnici su poručili i da su spremni svjedočiti pred Istražnim komitetom i Vojnim tužilaštvom Ruske Federacije, te su tražili da se njihova žalba smatra službenim zahtjevom Tužilaštvu Rusije.
Larisa Osmančević je svoju potragu za mužem nastavila i u Telegram grupama u kojima supruge vojnika razmjenjuju informacije.
U jednoj od objava, 13. septembra 2025., ona je napisala da je saznala da je njen muž ubijen 24. aprila, u prvoj svojoj borbi, 19 dana nakon što ga je ispratila u bijelom kombiju.
Larisina objava na Telegramu o potrazi za mužem. Foto: Telegram grupa supruga vojnika
Krajem septembra Larisa Osmančević objavila je fotografiju s groblja. Na njoj se vide zastave Rusije i BiH, koje stoje pored slike njenog supruga uz opis: “Moj muž je poginuo u Ukrajini za Rusiju.”
U pratećem videu se vidi da je Osmančević ukopan uz vojne počasti.
Među posljednjim sadržajima koje je objavila bio je i video u kojem Osmančević s fronta razgovara kamerom sa suprugom i sinom, a njegova žena je u opisu napisala: “Oprosti mi za sve, mužu moj!!! Uvijek ću te voljeti i pamtiti!!”
Osmančevićeva sestra Mulija Delalić rekla je za Detektor da ne zna kako je on poginuo i da se nisu dugo čuli, naročito od kada je otišao u rat.
Objasnila je da je on otišao prije 15-ak godina i da su se čuli s vremena na vrijeme, te da su se viđali kada je on dolazio na odmor u BiH.
Kaže da “u njegovu glavu niko nije mogao ući i njegovo razmišljanje” i da je najviše boli što se nisu dugo čuli i vidjeli i što njenog brata više nema.
“Žao je tuđina, a kamoli svog. Da Bog da se nije desilo. Od Boga mu je tako suđeno i nema tu priče”, rekla je Delalić.
Nesib Hukić je srednjoškolski prijatelj Osmančevića, a za Detektor je objasnio da je otišao u Rusiju za poslom i da je prisilno mobilisan jer je imao rusko državljanstvo početkom invazije na Ukrajinu.
Nakon mobilizacije čuli su se jednom, dok je Osmančević bio na liniji.
Kao ratnom vojnom invalidu iz prethodnog ratnog iskustva tokom rata u BiH, nije mu bilo svejedno biti ponovo na frontu, ispričao mu je Osmančević.
“Šta će reći, rat k'o rat. Gledao da se isčupa ako može, i to je to”, ispričao je Hukić.
Dodao je da je ubrzo saznao da je Osmančević poginuo s trojicom vojnika od rakete koja je pala među njih i da mu je to javila supruga Larisa, čiji kontakt nije bio voljan podijeliti.
Od supruge je saznao i da je Osmančević bio pripadnik 110. motorizovane pješadijske brigade koja je locirana u Donjecku. Iste na koju se požalila grupa od devet vojnika nekoliko dana prije nego što će se on pridružiti jedinici.
Saradnja na tekstu Enes Hodžić