Oslanjajući se na opsežnu anketu među stručnjacima, koja se sastoji od 85 odgovora, izvještaj “Geopolitičko mapiranje Zapadnog Balkana – Priča o trgovcima, misionarima i čudima“ prikazuje političke odnose, kao i ekonomske, sigurnosne i društvene interakcije između zemalja Zapadnog Balkana, uticajnih regionalnih aktera i velikih sila, čime se identifikuju ključna regionalna kretanja.
Izvještaj autora istraživača Woutera Zweersa i Ivana Kelečevića, istraživačkog asistenta pri Clingendael institutu, pojašnjava kako globalne geopolitičke promjene utiču na Zapadni Balkan.
Zweers za Detekor kaže da su kroz izvještaj primijetili da se globalna geopolitička rivalstva u BiH – između EU, SAD-a, Rusije i Kine – odražavaju kroz vrlo različite ideje o budućnosti zemlje.
On pojašnjava da se Rusija, a u manjoj mjeri i Kina, uglavnom svrstavaju uz Republiku Srpsku, pa tako podržavaju njeno rukovodstvo u odbacivanju autoriteta Ureda visokog predstavnika (OHR).
“EU i Sjedinjene Američke Države (SAD) zauzimaju suprotan stav. Oni i dalje smatraju da je OHR neophodan – barem dok izazovi poput secesionističkih ambicija RS-a ugrožavaju Dejtonski ustav i stabilnost zemlje“, smatra on.
Izvještaj procjenjuje posljedice geopolitičke dinamike na Zapadnom Balkanu po pristupu Evropske unije prema regiji, te daje preporuke za EU da zauzme odlučniji stav prema zemljama Zapadnog Balkana i državama članicama EU-a koje omogućavaju neopravdan strani uticaj koji podriva demokratiju i stabilnost u regiji.
Zweers dodaje da se bilateralni odnosi BiH sa susjednim zemljama, te regionalnim i globalnim silama, teško mogu sagledati na državnom nivou jer su entiteti razvili različita partnerstva.
U praksi, kako pojašnjava, RS je izgradila bliže veze sa Srbijom i Rusijom, dok je Federacija više orijentisana prema EU, Turskoj ili Hrvatskoj.
“Činjenica da se politički lideri u zemlji oštro razilaze oko vanjskopolitičkog kursa Bosne, zavisno od svojih političkih i etničkih pripadnosti, ozbiljno otežava dosljednost vanjske politike i put zemlje ka integraciji u EU“, napominje on.
Ilustracija EU zastave. Foto: EPA/OLIVIER HOSLET
U izvještaju je istaknuto da je vanjska politika BiH otežana unutrašnjim etničkim podjelama i složenom ustavnom strukturom, pri čemu dijelovi političkog rukovodstva daju prioritet odnosima s Hrvatskom, Briselom, Turskom, Srbijom ili Rusijom, u zavisnosti od političke i etničke pripadnosti.
Također se navodi da u BiH Srbija i Hrvatska nastoje ojačati svoje odgovarajuće etničke skupine, često na štetu jedinstva i teritorijalnog integriteta zemlje.
“Vladajuća stranka Hrvatske – HDZ- održava blisku vezu sa svojim pandanom u BiH, dok je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prešutno podržavao predsjednika RS-a Milorada Dodika u njegovim secesionističkim ambicijama“, zaključeno je u izvještaju.
Za Dodika je još navedeno da, osim podrške iz Srbije, uživa i podršku Mađarske – čime se ova zemlja svrstava uz Rusiju i suprotstavlja podršci EU-a teritorijalnom integritetu BiH.
Autori izvještaja u dijelu koji se odnosi na BiH navode da se Rusija predstavlja kao glavni saveznik RS-a, te da se Dodik, iako predstavlja samo entitet, u proteklih nekoliko godina više puta sastao s Vladimirom Putinom. Također se navodi da Rusija i Kina podržavaju Dodika u njegovom odbacivanju OHR-a.
“Suprotno tome, SAD i EU smatraju OHR nužnim teretom, upravo zato što secesionističke ambicije RS-a i šire političke tenzije nastavljaju potkopavati Dejtonski ustav BiH, a time i stabilnost zemlje“, stoji u izvještaju.
Vladimir Putin i Milorad Dodik nakon sastanka u septembru 2022. godine. Foto: Kremlin.ru
Preporuke izvještaja koje se odnose na BiH jesu da bi EU trebala nastojati djelovati kao jedinstveni front u pogledu teritorijalnog integriteta zemlje.
“Države članice EU i institucije mogu snažnije i otvorenije izraziti neslaganje s Mađarskom i Hrvatskom, koje slijede agendu nespojivu s glavnim ciljem EU za građansku, multietničku i demokratsku BiH“, navode autori u izvještaju.
Zweers pojašnjava da su njihove preporuke usmjere uglavnom prema EU i njenim članicama. Smatra da bi EU trebala nastojati da bude jedinstvena po pitanju teritorijalnog integriteta BiH, osiguravajući da sve njene države članice govore jednim glasom.
“Jedinstvenija EU mogla bi odlučnije reagovati protiv domaćih i vanjskih aktera koji nastoje potkopati teritorijalni integritet zemlje“, naglašava on.
Institucije EU bi, prema izvještaju, mogle razmotriti uvođenje strožijih uslova vezanih za vladavinu prava u tom smislu, što bi također moglo otvoriti put oštrijem odgovoru EU na secesionističke korake koje poduzima rukovodstvo RS-a.
U uopćenim zaključcima, izvještaj naglašava kako je jasno da velike sile imaju jako različite stavove i interese u vezi sa sporovima u regiji, upravljanjem i geopolitičkom budućnošću. Takva razilaženja su najvidljivija u raskolu između EU, NATO-a i SAD-a s jedne strane, te Rusije i, u manjoj mjeri, Kine s druge strane.
Zweers kaže da bi EU trebala dodatno ojačati svoju demokratsku uslovljenost, svrstavajući se uz demokratske snage u zemljama kandidatima i učinkovitije se suprotstavljajući demokratskom nazadovanju ili zastoju, tamo gdje je on prisutan.
“Smatramo da bi iskreniji, na demokratiji zasnovan, pristup EU bio najučinkovitiji geopolitički instrument kojim bi EU mogla doprinijeti stabilnosti i demokratiji u regiji“, dodaje on.
Rusija, prema izvještaju, i dalje može djelovati kao faktor koji remeti evroatlantske integracije regije, imajući potencijal za destabilizaciju kroz svoje veze sa Srbijom i RS-om u BiH.
Izvještaj se osvrnuo i na zaključke uloge SAD-a, koja je “tradicionalno bila usko usklađena s EU, posljednjih mjeseci postala je mnogo nepredvidljivija, što stvara (potencijalne) izazove za angažman EU i NATO-a“.
Mreža regionalnih i lokalnih aktera, uključujući države članice EU, kako se navodi, slijedi vlastite interese u regiji, čime se povećava politička složenost. Dodaje se da je u svim ovim odnosima porasla važnost personalističkog upravljanja, “što znači uključenost lidera poput Orbana, Putina, Xija, Meloni, Erdogana i Trumpa“.
“To postavlja važna pitanja i izazove za EU i njene države članice. Prvo, napori EU na rješavanju sukoba i izgradnji države prema Bosni i Hercegovini i Kosovu–Srbiji potkopani su dijametralno suprotnim stavom, posebno Rusije koja pruža lokalnim liderima protivtežu diplomatskom uticaju EU“, stoji u izvještaju.
Efikasnost uslovljavanja od strane EU potkopava se, kako se navodi, dostupnošću kineskih, turskih i ekonomskih ponuda zemalja Zaljeva, koje se zasnivaju na različitim standardima i nose rizike korupcije.
“Lokalni lideri su naučili kako crpiti koristi s više strana, čime potkopavaju moć EU u postavljanju standarda i, u konačnici, napore na integraciji u EU“, stoji u izvještaju, kao i da unutrašnji izazovi EU, uključujući različite pristupe vlastitih država članica, posebno Mađarske, potkopavaju odlučnost i transformativni potencijal EU.
Prikaz bilateralnih odnosa sa susjednim zemljama, političkim akterima i svjetskim silama. Foto: Clingendael institut
Među preporukama autora jeste da bi EU bi mogla zauzeti odlučniji stav protiv ruskog miješanja na Balkanu, te bi bi dodatno mogla pomoći drugim zemljama Zapadnog Balkana da se zaštite od ruskih štetnih instrumenata, naprimjer u oblastima dezinformacija i kibernetičke sigurnosti.
“Mogla bi jasno staviti do znanja, posebno Srbiji i RS-u, da je kontinuirano neusklađivanje s vanjskom politikom EU neprihvatljivo, te ga povezati s uskraćivanjem finansijske podrške EU“, preporučeno je.
EU bi trebala naglasiti negativne efekte rastućeg kineskog prisustva, prilagoditi svoje politike potencijalnoj promjeni pristupa SAD-u, te pažljivo pratiti ulogu Turske na Balkanu.
Zweers kaže da je u projektu koji je počeo u januaru ove godine, osim pregleda literature i usavršavanja metodologije geopolitičkog mapiranja, urađena i anketa se preko 180 stručnjaka, uglavnom iz same regije, od kojih se tražilo da ocijene bilateralne odnose zemalja na Balkanu, regionalno uticajnih aktera i svjetskih sila.
Autori su, osim obrade podataka, analiza i publikacije, izradili interaktivno mapiranje u online alatu Kumu, gdje su detaljno opisani bilateralni odnosi sa susjednim zemljama, političkim akterima i svjetskim silama.