Svjedok Nedžad Aganbegović kazao je da su ga zaustavili na ulici i oduzeli mu pištolj, te da tada nije poznavao lice koje ga je uhapsilo.
“Na televiziji sam ga kasnije prepoznao”, rekao je Aganbegović, dodajući da se prezivao Kajkut, a da mu se čini da se zvao Dragan ili Danko.
Rekao je da ga je Kajkut odvezao u policijsku stanicu. U policiji je bio zatvoren sa drugim privedenim, kazao je, i njega nisu izvodili i tukli, ali ga jesu udarali kada bi ulazili u prostoriju.
“Uđe, udari te pendrekom ili palicom”, prisjetio se Aganbegović.
Dodao je da je nakon puštanja bio u kućnom pritvoru, a da je Kotor-Varoš napustio sredinom avgusta jer su mu često pretresali kuću i pitali ih kada će ići. Naveo je da je njegova majka potpisala da ostavlja imovinu Republici Srpskoj.
Danko Kajkut optužen je u svojstvu komandira Prvog voda Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti Banja Luka. Na teret mu je stavljeno da je za vrijeme širokog i sistematičnog napada protiv stanovništva bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području Kotor-Varoši, počinio zločin protiv čovječnosti – zatvaranjem, mučenjem, ubijanjem i silovanjem.
Branilac Nebojša Pantić predočio je da je svjedok 2012. rekao da mu se čini da se lice koje ga ja privelo zove Dragan Kajkut. On je naveo da je za Odbranu sporan opis tog lica.
Adem Skopljak prisjetio se ubistva svog brata Muharema i drugih muškaraca iz naselja Kotor kada su ih 25. juna 1992. odveli iz kuća. Kazao je da je među vojnicima glavni bio jedan kojeg su zvali Baja i da su nosili velike šešire. Prva ubistva počinjena su kod jedne kuće.
“Kaže: ‘Hajmo petoricu za primjer’… Vidio sam kako te ljude postrojava. Odvedeni su iza kuće, rafali…”, prisjetio se Skopljak.
Dok su ih specijalci vodili, kako je naveo, vidio je kako gore njegova i druge kuće. Rekao je da je uslijedilo ubistvo još pet ljudi, a poslije i pojedinačna. Svjedok je kazao da su dovedeni u krug Doma zdravlja, gdje su nastavljena ubistva, kao i mučenja. Ispričao je kako su izveli njegovog brata Muharema i prvo mu pucali iznad glave, pitajući ga da li se prepao, a potom su pucali u njega.
“Sad se ne moraš bojati”, naveo je Skopljak riječi jednog od vojnika.
Rekao je da su se više sati iživljavali nad njima i da je zadobio snažan udarac, zbog čega i danas osjeća posljedice. Naveo je da su ih maltretirali s jednim psom, koji je nanio povrede jednom čovjeku, kojeg su potom vojnici “dokrajčili”, te da su radnu mašinu pustili da se “zabije u nekoliko ljudi”.
Svjedok je rekao da su neki odvedeni da kopaju jamu u kojoj će kasnije biti pronađeni posmrtni ostaci njegovog brata. Naveo je da su odvedeni u zatvor iza Suda, i da je tu došao izvjesni Dubočanin sa još jednim, za kojeg je rekao da se zove Kajkut.
“Rekao je da zaboravimo šta je bilo i da nas više niko neće dirati”, kazao je Skopljak, dodajući da poslije toga nisu udarani.
Svjedok Aleksandar Popović ispričao je kako ga je komandir policije pozvao da ide s njim u Čelinac, gdje je u Opštini zatekao ljude u maskirnim uniformama i gdje mu je rečeno da im treba pokazati put do Doma zdravlja u Kotor-Varoši.
Ispričao je da su sutradan krenuli u Kotor-Varoš i da su došli do Policijske stanice, a potom ih je odveo do Doma zdravlja. Rekao je da su mu dali oružje i da je stajao na portirnici otprilike do podneva. Tužilac Dževad Muratbegović prezentovao je video-snimke iz perioda o kojem je svjedok govorio.
Suđenje se nastavlja 14. jula.
