This post is also available in: English
“Mi to zapravo radije zovemo ‘oznaka spomen-mjesta’”, pojašnjava Sandra Puđa, sekretarica odbora Fondacije Nacionalni spomenik srebreničkog genocida ’95 (NMSG’95).
Lokacija je trg ispred zgrade u kojoj je nekada bio smješten Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
“Nazivajući ga oznakom mjesta, mi određujemo ovo mjesto za trajni memorijal koji će se tu nalaziti u budućnosti. Ova lokacija nosi duboko značenje”, dodaje Puđa.
Početkom juna ove godine, kuckanje alata prekida brujanje prolaznika ispred gradske vijećnice u Haagu. Jedan po jedan, ljudi čekićem i dlijetom odlamaju komade bijelog vapnenca, koji se zatim razvrstavaju i broje.
Kamen je specijalno dopremljen iz Bosne i Hercegovine za ovaj prvi korak ka konačnom nacionalnom spomeniku u Nizozemskoj. Iste je vrste kao i kamen korišten za nadgrobne spomenike u Potočarima – ovi su komadi ostaci nakon rezanja tog kamenja. Odlomljena su ukupno 8.372 komada, što simbolizira broj žrtava napisan na memorijalnom mezarju u Potočarima.
“Na ovaj način svi koji žele mogu dati doprinos realizaciji ove oznake spomen-mjesta”, objašnjava Puđa.
Svi ovi komadići će postati dio oznake spomen-mjesta koja će biti otkrivena 11. jula ove godine.
Politička podrška
Pripremanje izložbe u Haagu. Foto: Marjolein Koster
Namjera je da oznaka spomen-mjesta bude inkluzivno mjesto sjećanja, uzevši u obzir iskustva svih preživjelih i žrtava. A ono je potrebno sada, navodi Puđa, jer starija generacija preživjelih genocida izumire.
“Potrajalo je prilično dugo da se dobije politička podrška za ovo. Ne bih to nazvala opstrukcijama – neki su političari i zvaničnici pokazali stvarni angažman. No, sveukupno, svjedočili smo vrlo pasivnom stavu”, dodaje ona.
Jedan izuzetak je gradonačelnik Haaga Jan van Zanen, koji je jasno izrazio podršku. Nakon što je i sam odlomio jedan komad kamena, podijelio je videoporuku: “Haag, kao međunarodni grad mira i pravde, pridaje veliku važnost utemeljenju spomenika u znak sjećanja na srebrenički genocid. Spomenika koji održava živim sjećanje na ovu tragediju – i podsjeća nas da su ratni zločinci pozvani na odgovornost pred Tribunalom za Jugoslaviju ovdje u Haagu.”
Završne pripreme za oznaku spomen-mjesta su u toku. Sabina Tanović i njen partner iz “Designing Memory”, studija specijaliziranog za memorijalnu arhitekturu, savjetnici su u cijelom ovom procesu.
“Za nas je bilo veoma važno da ovo bude proces zajedničkog dizajna, a posebno u vrlo kratkom vremenu koje smo imali na raspolaganju za izradu”, kaže Tanović.
“Prikupili smo komentare od uključenih strana, te podijelili naše ideje s njima”, dodaje ona.
Naglašava simboliku zajedničkog razbijanja kamenja – pretvarajući spomenik u istinski zajedničku kreaciju.
“Svaki od 8.372 odlomljena komadića bit će dijelom oznake spomen-mjesta. Osim toga, simbolično kamenje ugrađeno u tlo formirat će vremensku liniju, brojeći godine bez trajnog spomenika. Svake godine kada dogovor o trajnoj lokaciji ostane nedostižan, dodavat će se po jedan novi kamen”, kaže Tanović.
“Ova oznaka spomen-mjesta je samo prvi korak”, kaže Puđa, “jer je pravljenje konačnog nacionalnog spomenika mnogo složeniji proces.”
U međuvremenu, NMSG’95 i drugi partneri razvijaju i planove za institut znanja i istraživački centar, koji bi također mogli služiti kao muzej. Poželjna lokacija – bivša zgrada MKSJ-a, zbog njenog historijskog, emocionalnog i simboličnog značaja.
Iz Općine Haag navode da podržavaju izgradnju dostojanstvenog spomenika u čast žrtvama Srebrenice. Kao grad domaćin, uključen je u proces i pruža podršku gdje je potrebno. Formirali su radnu grupu od članova gradskog vijeća da prati napredak i osigura kontinuitet. Ali, kako napominju iz ovog grada, centralna vlast preuzima vodstvo, jer je bivša zgrada MKSJ-a u vlasništvu agencije za nekretnine nacionalne vlade.
Glasnogovornik Agencije za nekretnine centralne vlade, koja pripada Ministarstvu zdravlja, socijalne skrbi i sporta, te Ministarstvu prostornog uređenja, potvrđuje da su provedene razne studije izvodljivosti. Još uvijek se razvijaju planovi, a konačne odluke nisu donesene.
“Mi upravljamo zgradama za vladinu upotrebu, tako da zgrada mora ostati prikladna za buduće stanare. Moramo pažljivo procijeniti da li bi spomenik ispred – ili muzej unutra – bio praktično izvodljiv. Potpuno razumijemo želju, ali mi moramo uzeti u obzir i funkcionalnost”, objašnjavaju.
Porodice žrtava
Pripremanje izložbe u Haagu. Foto: Marjolein Koster
Na događajima u junu, kada se razbijalo kamenje, okupili su se preživjeli i ostali.
“Svake godine, kako se bliži juli, osjeća se ta teška atmosfera”, kaže kćerka jednog od preživjelih.
“Moja majka, ujaci, tetke – svi postaju tiši, napetiji. Svi se emocionalno vraćaju u Srebrenicu”, dodaje ona.
Priznavanje je, kaže ona, izuzetno važno.
“Bilo bi dobro da ljudi na vladinom nivou također shvate kroz šta su prošli preživjeli iz Srebrenice koji sada žive u Nizozemskoj”, kaže ova sagovornica.
Iako se nizozemska država smatra pravno odgovornom za smrt trojice muškaraca, i djelimično odgovornom za stotine drugih – uz isplaćenu odštetu – među mnogim porodicama vlada osjećaj da i dalje nedostaje pravo priznanje.
Taj se osjećaj dodatno pojačava zbog dužine vremenskog perioda potrebnog da se dobije odobrenje za oznaku spomen-mjesta, kao i stalnom neizvjesnošću o trajnoj lokaciji.
Događaju je prisustvovao i Nedim Osmanović, jedan od predstavnika preživjelih iz Srebrenice u Nizozemskoj.
“Ovdje sam da dam svoj dio doprinosa – a jedan je dio za mog oca”, kaže.
Osmanovićev otac nije preživio genocid.
“Mislim da je važno da imamo ovu oznaku spomen-mjesta, da nas podsjeti na ono što se desilo. Nakon Srebrenice, rekli smo ‘nikad više’. No, evo nas, ni 30 godina kasnije, a pogledajte Gazu”, kaže on.
On dalje navodi: “Da smo se ranije počeli sjećati i da smo to radili bolje, možda bi ljudi u Nizozemskoj danas imali drukčiji pogled na Gazu.”
Nizozemska vlada je osudila kršenja međunarodnog humanitarnog prava u Gazi, poput blokade humanitarne pomoći i struje. Istovremeno, Nizozemska isporučuje dijelove za borbene avione F-35 koji se mogu koristiti u izraelskim napadima na Gazu.
Nekoliko veterana UN-ovog bataljona stacioniranog u Srebrenici 1995. godine došlo je da promatra.
“Za mene lično, doprinos realizaciji oznake spomen-mjesta pomaže u podizanju svijesti da dijelimo traumu – i Bosna i Nizozemska”, navodi Remko de Bruijne, član odbora Fondacije Dutchbat III.
“Želimo pokazati da stojimo zajedno u nastojanjima poput ovog. Posebno sada kada se genocid odvija drugdje u svijetu, ključno je sjetiti se Srebrenice”, kaže on.
De Bruijne također radi s preživjelima na obrazovnim programima za škole s ciljem podizanja svijesti o Srebrenici.
Prvi korak
Kamenje za memorijal izloženo u gradskoj vijećnici u Haagu. Foto: NMSG’95
Kao i mnogi drugi u NMSG’95, Puđa je godinama volontirala kako bi pomogla ostvarenju oznake spomen-mjesta. Osjeća olakšanje jer je sada napravljen ovaj prvi korak ka trajnom mjestu sjećanja.
“Tako sam sretna što smo ovaj trenutak pretvorili u stvarnost. To što je došao gradonačelnik, sa članovima gradskog vijeća, preživjeli, porodice, pa čak i samo prolaznici – to je ono što smo željeli: da ovu oznaku spomen-mjesta napravimo skupa”, kaže ona.
Tanović se slaže i naglašava da je ovo samo početak.
“Kada dobijemo dopuštenje za trajnu upotrebu ove lokacije, objavit ćemo konkurs za dizajn kako bismo napravili mnogo veći spomenik. Oznaka spomen-mjesta će se tada ukloniti, ili ugraditi u trajni nacionalni memorijal”, objašnjava ona.
“Posebno želim da građani Nizozemske znaju šta [je genocid] i kako se desio genocid”, kaže Puđa.
“Uskoro ćemo imati ne samo fizički prostor za sjećanje nego i simbol pravde i priznanja. Mjesto gdje možemo učiti iz Srebrenice, te je učiniti trajnim dijelom nizozemskog društva”, dodaje.