This post is also available in: English
Kraj je 2021. godine i u tek osnovanoj redakciji televizije UNA, smještenoj tik uz sarajevsku pijacu Markale, vlada uzbuđenje. Nova televizija obećava da će vrhunskim programom i najsavremenijom tehnologijom povezati publiku iz bivših jugoslovenskih država i otvoriti vrata budućnosti televizije.
U optimističnom okruženju, novinar Davor Obrdalj potpisuje ugovor. Dogovorio je platu od 1.500 eura neto – tri puta veću od prosječne plate u Bosni i Hercegovini.
Ali potpisivanje ugovora donosi iznenađenje. Službenica iz Odjela ljudskih resursa otkrila je novinaru “grešku”. Umjesto dogovorenih 1.500, na papiru je stajalo 200 eura više.
“Nije to tebi neki problem?”, pita službenica, nudeći mu neočekivanu povišicu.
Usred naizgled sretne pogreške, Obrdalj je posumnjao: “Ovo je neko pranje para gadno”.
UNU je već tada pratio glas o sumnjivom kapitalu, prikrivenim investitorima i političkom uticaju. Prozvana je “Dodikovom televizijom“ zbog navoda da iza nje stoji Igor Dodik, sin dugogodišnjeg političkog funkcionera i lidera jedne od vladajućih političkih partija u BiH, Milorada Dodika.
Veze s porodicom Dodik kasnije su odredile sudbinu televizije. Strani investitor i osnivač te dio medijskih profesionalaca napustili su televiziju koju je preuzeo Igor Dodik. Ideja o regionalnom mediju koji povezuje države i narode ubrzo je propala, a ono što je ostalo od televizije završilo je pod američkim sankcijama.
O nekada ambicioznoj televiziji danas malo ko želi govoriti – ni oni koji su je stvarali, ni oni koji su u njoj radili.
Tokom četiri mjeseca Detektor je istraživao dešavanja unutar ove televizije. Razgovori sa 20 bivših zaposlenika, među kojima su i članovi rukovodstva, otkrivaju dosad nepoznate događaje koji su obilježili rad i propast ove televizije te povezanost s porodicom Dodik. Prvi put o UNI javno govori i novinar Zoran Kusovac, jedan od njenih pokretača, čije svjedočenje razotkriva ko je i kako upravljao ovim medijem.
“Gledaj bez da trepneš“
U jesen 2021. godine estradne zvijezde i medijski profesionalci iz BiH, Srbije i Hrvatske okupljaju se oko novog medija. Njihov zadatak je da stvaraju “najbolji i najkvalitetniji“ televizijski sadržaj za milione gledalaca iz država bivše Jugoslavije.
“UNA je bila zasnovana na nekoliko osnovnih stvari. Prva je slobodno i nezavisno novinarstvo, (…) druga je novinarstvo mimo granica”, kaže Zoran Kusovac, bivši izvršni direktor i direktor informativnog programa UNE.
Dejan Jocić, idejni tvorac UNE, kaže da je ideja o osnivanju nove regionalne televizije proizašla iz sličnosti jezika i kultura u državama bivše Jugoslavije. To je bila prilika da se mala i ekonomski fragmentirana medijska tržišta objedine.
Zamišljena kao porodična televizija sa sadržajem za svaku generaciju, UNA gledaocima obećava “najbolje od najboljeg”. Pod sloganom “Gledaj bez da trepneš”, najavljuje “spektakularna muzička takmičenja, neviđene večernje i dnevne tok-šou emisije, uzbudljive rijaliti programe, pouzdani informativni i dokumentarni sadržaj, vrhunske serije, filmove i kvizove“.
Dejan Jocić: Foto: dejanjocic.com
Za Miloša Ratkovića, vlasnika produkcijske kuće “Videostroj”, saradnja s UNOM je prilika da plasira popularne televizijske formate na tržište koje obuhvata države bivše Jugoslavije.
“Bilo je zamišljeno kao neka kruna karijere naše produkcije”, objašnjava Ratković, čija je produkcija za UNU proizvodila kviz “Pogodi mi godine” i kulinarski show s pjevačem Harisom Džinovićem.
Kako sami navode, iza UNE stoji “pet stotina najvećih medijskih profesionalaca iz čitavog regiona”. Televizija ih je privukla visokim platama, odličnim radnim uslovima te prilikom da rade u inovativnom i regionalnom mediju koji spaja države i narode.
Povjerenje u ovaj projekat ulijeva i Kusovac – renomirani novinar i ratni reporter s iskustvom u engleskim i američkim medijima. Upravo je Kusovčeva profesionalna reputacija potaknula neke od novinara da se priključe televiziji koja se tek uspostavlja.
“Prešao sam tamo samo zbog Zorana Kusovca. Poznajemo se, znam da je radio na Sky Newsu, da je bio ratni reporter, nije imao iza sebe nekih skandaloznih stvari. Našli smo se, popričali, sve skupa svidjela se meni ta ideja“, kaže jedan od bivših zaposlenika UNE koji je govorio pod uslovom da se njegovo ime ne objavi.
Uspostavljanje nove televizije zahtijeva ozbiljnu pripremu. Grade se studiji u tri države – najveći u Jugoistočnoj Evropi, osposobljava tehnika, pripremaju emisije. Pokretanje UNE je stresno, ali zaposlenici vjeruju u uspjeh.
“Baš je onako bila super energija, super priča u koju smo svi vjerovali“, opisuje početak rada na novoj televiziji Edina Šečerović, bivša urednica dnevnika.
Izgradanja studija u Sarajevu. Foto: Privatni arhiv bivših uposlenika
Dok UNA s bilborda najavljuje program koji će se gledati “bez da trepneš“, sarajevska ekipa radi u neuslovnim prostorijama u kojima su novinari prinuđeni da naracije snimaju u liftu. Sve to im ne smeta, jer očekuju da će uskoro dobiti funkcionalne prostorije i studio.
Izgradnja studija ne napreduje brzo u svim gradovima, pa zaposlenici iz Sarajeva i Zagreba počinju odlaziti u Beograd kako bi se uvježbavali za početak emitiranja programa.
“Silne pare su skršene do emitovanja samog programa. Jer računaj da smo nas najmanje 12 iz Banjaluke, Sarajeva i Zagreba svake sedmice bili tamo. (…)To ti je super pokazatelj kako tim ljudima uopšte nije bilo bitno koliko će para potrošiti“, prisjeća se jedan od bivših zaposlenika.
Vremena je malo za uhodavanje jer investitori insistiraju da emitiranje počne prije kraja godine. Rok je kratak i televizija nije spremna da počne raditi, ali rukovodstvo pronalazi rješenje.
Navečer 21. decembra 2021. godine UNA emitira probni program. Ni zaposlenici ni gledaoci nisu oduševljeni viđenim.
“Ništa ne radi, ali oni su morali da puste tri dnevnika koja smo mi spakovali i u kojima je bilo milion grešaka“, opisuje jedan od bivših zaposlenika prve sadržaje koje je informativna redakcija pripremila za emitovanje.
Uprkos neispunjenim očekivanjima, zahtjev investitora je ispoštovan, a zaposlenici su dobili vrijeme da osposobe televiziju kako bi u januaru mogla početi s radom.
Tehnički problemi nisu jedini izazov za novi medij. UNA od početka nosi politički predznak zbog navoda da je njen suvlasnik Igor Dodik, sin Milorada Dodika. Osim s porodicom Dodik, televizija se povezuje i s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i naziva “kamenčićem u mozaiku ‘medijskog srpskog sveta'“.
Njemački fond javni, Dodik partner tajni
Redakcija u Banjoj Luci. Foto: Privatni arhiv bivših uposlenika
Dok za navode o vezama s Vučićem Detektor nije našao dokaze, veza s porodicom Dodik postoji od početka uspostavljanja televizije i to preko Dejana Jocića.
U to vrijeme, Jocić je poznato ime u regionalnim medijskim krugovima, uglavnom kao bivši direktor srbijanske Prve televizije. Nijemac, srpskog porijekla, Jocić je karijeru gradio u medijima u Njemačkoj, gdje je osnovao i investicijski fond “Foundcenter Investment” koji formalno stoji iza UNE.
“To je čovek koji ima ogromno neko iskustvo na međunarodnom nivou“, kaže Ratković koji Jocića poznaje još iz vremena kada je bio na čelu Prve televizije.
Jocićev “Foundcenter” nije jedini vlasnik UNE. Manjinski udio ima banjalučka kompanija “Infinity Media”, članica grupacije koje se godinama povezuju s porodicom Dodik.
Jocić navodi da je za projekat UNE bilo potrebno imati lokalnog partnera, ali da je sa “Infinity Media” jasno dogovoreno da uredništvo televizije bude slobodno i nezavisno.
“To je bio preduslov za početak tog projekta i potvrđeno od strane lokalnog partnera i njegovog vlasnika”, dodaje Jocić.
Dok UNA isprva saopštava da iza nje stoji njemački kapital, domaćeg partnera ne spominje – uprkos sve glasnijim pričama da je riječ o “Dodikovoj televiziji“.
Kusovac tvrdi da se partnerstvo s manjinskim partnerom nije krilo. Detektoru je ispričao kako je za vezu sa Igorom Dodikom i banjalučkom Alternativnom televizijom (ATV) saznao od Jocića, koji ga je početkom 2021. godine pozvao da se priključi novom medijskom projektu.
“Pitao sam ga zašto i kako ATV. On mi je objasnio (…) da ga je kontaktirao Igor Dodik i da je rekao: ‘Ja sam kupio tu televiziju. Vidim da to ne funkcioniše. Ja bih da vi s nekom ekipom dođete i da mi pomognete da od toga napravim funkcionalnu televiziju’. Sve je to Dejan meni rekao“, prisjeća se Kusovac.
Igor Dodik nije govorio za Detektor, dok Jocić u pisanoj izjavi nije objasnio kako je uspostavio kontakt s njim, niti kakvu je ulogu imao u rekonstrukciji ATV-a i njenom uključivanju u projekat UNA TV.
“To su pitanja za ATV i njihov menadžment/vlasnika”, napisao je Jocić.
Dejan Jocić, Zoran Kusovac i Ivan Lovreček. Foto: Privatni arhiv bivših uposlenika
Prema Kusovčevim riječima, prije mogućeg ulaska u redefiniranje ATV-a , trebalo je napraviti procjenu stanja i mogućnosti banjalučke televizije. Jocić je detaljno analizirao zabavni program i zaključio da bi se, uz veliki rad i ulaganja, nešto možda i moglo napraviti u tom segmentu, uz dovođenje kvalitetnih voditelja i producenata. Procjenu informativnog programa povjerio je Kusovcu, koji je proveo nekoliko dana na ATV-u.
Njegovi nalazi nisu bili ohrabrujući.
“Ni produkcija, ni informativni program nisu bili upotrebljivi. Novinari nisu imali osnovna profesionalna znanja, etički stav i moralni integritet, niti su bili spremni preuzeti odgovornost za svoj rad. Njihova upotrebljivost za nešto što bih ja radio, za projekat kakav je Dejan predložio i kakav smo zajednički počeli formirati, je bila nula“, kaže Kusovac.
Uprkos tome, odlučuju da određene segmente – poput tehnike i prostora – iskoriste za uspostavljanje nove televizije. Kusovac se početkom jula 2021. godine na Jocićev zahtjev susreo s Igorom Dodikom kako bi mu prezentirao plan razvoja nove televizije.
“Imao je pitanja kakva bi svaki investitor imao“, kaže Kusovac.
“Nijedno pitanje nije bilo političke prirode. Bilo je – kad mislite koliko ljudi zapošljavati, kad će početi da zarađuje, koji će segment prvi početi i tako dalje“, dodaje on.
U to vrijeme on Igora Dodika doživljava kao investitora i manjinskog partnera, koji nije mogao formalno donositi odluke. Događaji koji su uslijedili promijenili su odnos snaga.
Igor Dodik (sa maskom naslonjen na vrata u zadnjem redu) na generalnoj probi UNE u Beogradu u decembru 2021. godine. Foto: Privatni arhiv bivših uposlenika
Igor Dodik nije odgovorio na Detektorove upite za intervju, dok je Jocić pristao da govori pod uslovom da novinarka dođe u Njemačku.
“I ja sam iz novinarstva i ja sam najveći fan istraživačkog novinarstva, i zato mi je i važno i čast da vam se javim“, rekao je Jocić novinarki u prvom telefonskom razgovoru.
“Da smo se znali ranije, bili biste možda deo ove priče“, dodao je.
Tvrdio je da ne daje intervjue preko telefona, ali da će “vrlo rado“ govoriti ukoliko novinarka želi da putuje u Berlin. Detektor je prihvatio taj zahtjev i zatražio termin intervjua, no Jocić je nakon toga prestao odgovarati na pozive i poruke.
Dva mjeseca kasnije, nakon što mu je novinarka dostavila pitanja prije objave istraživanja, rekao je da je zbog zdravstvenih razloga bio spriječen da joj se javi. Obećao je da će odgovore dostaviti pismeno, ali u poslanom dokumentu nije odgovorio na većinu pitanja.
Umjesto toga, govorio je o ideji UNA TV-a, simbolici imena koje ga je inspiriralo, timu koji je trebao stajati iza ovog medija i poteškoćama s dobijanjem dozvola za emitiranje.
Raditi ili ne raditi, za Dodika
Veze porodice Dodik i UNE zanimale su i medijske radnike iz BiH koji su pozivani da se pridruže novoj televiziji. Na razgovorima za posao im je objašnjavano da je većinski vlasnik njemački fond s 80 posto udjela, dok je “Infinity Media” tek manjinski partner.
Jedni tvrde da se prezime Dodik nije spominjalo tokom tih razgovora, dok drugi kažu da jest.
“Rekao je on meni – to je 20 posto Igor Dodik, a 80 posto je kao Njemačka. Međutim, ja sam iz nekih priča već znao da je to povezano“, prisjeća se bivši zaposlenik UNE razgovora koji je vodio s Kusovcem u proljeće 2021. godine.
Pojedini već tada sumnjaju da iza čitavog projekta zapravo stoji porodica Dodik, ali da se o tome javno ne govori zbog negativnih reakcija.
“Ja sam bio svjestan da je to Dodikovo, ali svima nam je bilo zgodno da se pravdamo da su to 80 posto Nijemci“, kaže Obrdalj.
Davor Obrdalj. Foto: Detektor
Za hrvatsku pjevačicu Severinu Vučković su upravo te veze bile razlog da odustane od saradnje s UNOM. U izjavi za Večernji list rekla je da ne želi “sudjelovati u projektu koji ima veze s osobom koja vrijeđa žene na najgori način i koja ne priznaje da je u Srebrenici počinjen genocid“.
Uprkos kontroverzama, UNA uspješno okuplja svoj tim. Među zaposlenima su medijski profesionalci s iskustvom u svjetskim i regionalnim redakcijama poput Reutersa, Associated Pressa, Radija Slobodna Evropa, N1, Nove i RTL-a.
Dok jedni vjeruju da profesionalci poput Kusovca i Jocića ne bi radili za porodicu Dodik, drugima su dovoljan motiv visoke plate. UNA nudi iznadprosječne uslove – za pojedine medijske radnike i duplo veće plate u odnosu na prethodna radna mjesta, plaćeno penziono i zdravstveno osiguranje, te ugovorene otpremnine.
“S kim god da porazgovaraš, ko je radio na UNI, svako će ti reći – možda neće ovako javno da prizna – ali su zbog love došli. Zato što su se davale pare prejake“, kaže jedan od bivših zaposlenika.
Dok se na UNU ranije prelazilo zbog atraktivnih ponuda, danas bivši zaposlenici nerado govore o vremenu provedenom u toj redakciji.
Sagovornici su odbijali razgovor, predomišljali se i prestajali odgovarati na pozive Detektora nakon što bi saznali temu istraživanja.
Većina onih koji su pristali govoriti to je učinila pod uslovom da njihova imena ne budu objavljena – neki zbog novih poslodavaca, a drugi kako ne bi bili povezivani s bivšim poslodavcem – UNOM. Radi zaštite identiteta, Detektor ne objavljuje njihove ranije funkcije niti koristi rodne oznake.
Zoran Kusovac. Foto: Lična arhiva
Bh. novinare koji 2021. godine pregovaraju o poslu na UNI zanima i kako će na novoj televiziji biti organiziran posao između Sarajeva i Banjaluke.
“Ako ćemo imati dva dnevnika u jednoj državi, ja to neću da radim“, prisjeća se jedan od bivših zaposlenika svog razgovara za posao.
“Mi onda dijelimo medijski prostor koji je već podijeljen“, dodaje on.
Rečeno im je da će centar televizije za BiH biti u Sarajevu, dok će Banjaluka biti dopisništvo. Kusovac kaže da je on insistirao na tome, iako mu je bilo rečeno da bi Igor Dodik volio da centar bude u Banjaluci.
“Meni od samog početka jednostavno ta ideja nije ni najmanje bila bliska, iz više razloga. Ja sam odmah rekao Dejanu: ‘Ako radimo, Bosna mora biti u Sarajevu’. Dejan je rekao: ‘Naravno'“, objašnjava Kusovac.
Na početku se čini da će tako zaista i biti – u sarajevskom Vila Parku gradi se studio i zapošljava se tehničko osoblje. Novinarima se obećava da će svoj posao moći raditi profesionalno i slobodno.
“Ja sam pitao nju [urednicu] mogu li ja reći u toj emisiji da je u Srebrenici bio genocid, kaže ona možeš. Mogu li raditi kriminal i korupciju Dodika, kaže možeš. Mogu li to dobiti napismeno, može“, opisuje Obrdalj svoj razgovor za posao.
9. januar – dan kad je krenulo nizbrdo
Način izvještavanja postaje upitan već početkom 2022. godine, kada redakcija treba izvijestiti o obilježavanju 9. januara – neustavnog dana Republike Srpske.
Dok banjalučka ekipa namjerava o ovom danu izvještavati kao o prazniku, sarajevska insistira da ga se tretira neustavnim, kako je to proglasio Ustavni sud BiH. Zaposlenici iz Sarajeva traže od banjalučkih kolega da navedu koliko građane entiteta košta proslava tog dana, šta o proslavi misle Bošnjaci i Hrvati iz Banjaluke te koliko presuđenih ratnih zločinaca učestvuje u događaju.
Njihovi zahtjevi nisu uvaženi, a ovaj događaj ponovo otvara pitanje – čija je UNA televizija i ko njom upravlja. Sagovornici Detektora opisuju da upravo u to vrijeme kadrovi bliski Igoru Dodiku pokušavaju preuzimati vodstvo na televiziji.
Među njima je Dario Trokić, tehnički direktor televizije i kompanije u BiH.
Prema riječima Kusovca, Trokić je za tehničkog direktora predložen kao zaposlenik ATV-a koji je jedini pokazivao interes za novi projekat, ali se kasnije ispostavilo da nema znanja da uradi posao koji mu je povjeren. Iako je i on postao svjestan da s Trokićem UNA neće moći završiti pripreme za emitiranje ni za još mnogo mjeseci, Jocić je predložio da se nađe rješenje tako da Trokić formalno ostane, da se ne bi otvarao sukob s manjinskim suvlasnikom.
“Ja sam rekao: ‘Dobro, ako je tako, ali u tom slučaju nemamo televiziju'“, prisjeća se Kusovac, koji je potom angažovao engleskog glavnog inžinjera, stručnjaka sa iskustvom u BBC-u i ITN-u, da završi posao koji Trokić nije mogao.
Trokić je za Detektor negirao veze s Igorom Dodikom: “Da je za mene urgirao, ne bih vozio auto od deset hiljada“.
“Taj čovjek [Igor Dodik] niti je radio u toj grupaciji, niti ima veze s tom grupacijom, a novine šta pišu… kad bih ja sve vjerovao, ne znam na šta bi izašli, iskreno“, dodao je.
Nije se sjećao ni tehničkih problema ni angažmana engleskog stručnjaka, a na pitanje šta je trebao raditi na UNI, odgovorio je: “Niti sam ovlašten da to odgovaram, niti treba to da vas interesuje”.
Iako je tvrdio da je na UNU došao preko konkursa, nije se mogao sjetiti od koga je saznao za konkurs, s kim je pričao na razgovoru za posao, a ni ko ga je postavljao na direktorske pozicije: “Ja sam na osnovu svog ekspertskog znanja o televiziji ušao u ovaj projekat. Niti imam veze s bilo kim, niti me možete povezivati s bilo kim”.
Dubravka Gajić u programu UNA TV. Foto: Screenshot, UNA TV
Druga osoba koja je nastojala preuzeti kontrolu nad bh. redakcijom je Dubravka Gajić, bivša zaposlenica Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) i Optima Grupe.
Kusovac nije želio zaposliti Gajić u vrijeme kada je aplicirala za posao na UNI, jer je nakon razgovora s njom zaključio da je “neupotrebljiva“. Kad joj je prezentirao odgovornosti i način rada, “na način da joj pokaže kako ona za te zahtjeve nije sposobna”, sama je rekla da to nije za nju. Nekoliko mjeseci kasnije ipak ju je zaposlio na Jocićeve više puta ponovljene molbe, koji mu je rekao da Igor Dodik insistira da se ona zaposli jer u “nju ima povjerenja“.
Gajić je odbila govoriti za Detektor. U kratkom telefonskom razgovoru pozivala je novinarku na objektivnost, iako nije dopustila da joj novinarka objasni o čemu želi razgovarati.
“Imate pravo na svoj stav, ja imam pravo na svoj stav. Molim vas da me ne smještate ni u kakav kontekst, na to zaista nemate pravo“, rekla je Gajić, ne objasnivši o kakvom kontekstu govori.
Na pitanje o zapošljavanju i zadržavanju kadrova Igora Dodika za koje mu je ukazano da nisu kompetentni, Jocić je odgovorio da Kusovac i on nisu prihvatali pokušaje miješanja u kadriranje zaposlenih.
Pored sve većeg uticaja Gajić i Trokića, zabrinutost među zaposlenima raste jer se sarajevski studio ne gradi i zbog sve češćih glasina da se produkcija seli u Banjaluku.
“Dolaze ovi ljudi koji su iz tehnike i koji su išli to da slikaju, tamo se ništa ne radi. I mi zapravo kapiramo da od studija u Sarajevu nema ništa. Kako ko ide u Beograd tako se sreće s ljudima iz Banjaluke, koji opet imaju potpuno drugačiju priču“, prisjeća se jedan od bivših zaposlenika.
Umjesto odgovora šta se dešava s redakcijom i prostorom u kojem trebaju raditi, stižu promjene koje će za neke označiti kraj karijere na UNI.
U martu 2022. godine “Infinity Media” objavljuje da preuzima potpuno vlasništvo nad televizijom. Njemački fond, zajedno s Jocićem, povlači se iz projekta – bez objašnjenja. Bivši zaposlenici vjeruju da se to desilo zbog američkih sankcija koje su uvedene Miloradu Dodiku i ATV-u početkom godine.
To je bio drugi put da je Milorad Dodik sankcioniran zbog potkopavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a prvi zbog korupcije. Ovim sankcijama ATV je označen medijem u vlasništvu kompanije bliske porodici Dodik. U to vrijeme, ATV i UNA imaju istog suvlasnika – “Infinity Media”.
“Dodik je kupio ATV kako bi namjerno i izričito unaprijedio vlastitu agendu koja uključuje njegove napore da omalovaži druge političke ličnosti, izgladi svoj javni imidž i unaprijedi svoje lične i političke ciljeve”, saopštio je Ured za kontrolu imovine stranaca Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država obrazlažući sankcije.
Kusovac kaže da ga je neposredno po uvođenju sankcija Jocić obavijestio da su njemački investitori željeli što prije prekinuti saradnju s ATV-om. Plan se zakomplicirao kada je, prema njegovim riječima, Igor Dodik – koji je početkom decembra, nezadovoljan što ne može ostvariti politički uticaj na Unu, najavio povlačenje iz projekta i prodaju svog udjela – iznenada promijenio mišljenje.
“Oni kažu: ‘E sad nećemo da prodamo'“, prepričava Kusovac.
“Očito su osjetili da Nijemci zbog sankcija hoće da izađu“, dodaje on.
Početak kraja
Umjesto Nijemaca, kompletnu UNU preuzima Igor Dodik.
“Vidio sam da je Dejan pod ogromnim pritiskom. I u jednom trenutku Dejan je došao i rekao: ‘Preuzeće Igor sve’. Dakle, preuzeće njemački dio. Rekao je: ‘Ja odlazim’. Ja sam mu rekao: ‘Odlazim i ja'“, prisjeća se Kusovac trenutka kada je odlučio da napusti medij koji je do tada podizao s Jocićem.
Kusovac nije jedini koji ne želi raditi za novog vlasnika. Pet zaposlenika sarajevske redakcije daje otkaz ubrzo nakon što saznaju da Igor Dodik preuzima televiziju.
“Moj poriv je bio – neću da radim za Dodika“, kaže bivši zaposlenik.
“Rekla sam im: ‘Ja dajem otkaz jer imam urednički ugovor i smatram se odgovornom za sve što će biti objavljeno. Ne znam evo šta će ići u program, ali ja ne želim u tome učestvovati, naprosto sam prihvatila posao pod drugačijim okolnostima ‘“, prisjeća se Edina Šećerović kako je obavijestila kolege da odlazi sa UNE.
Edina Šečerović. Foto: Privatna arhiva
Dok zaposlenici vjeruju da porodica Dodik preuzima kontrolu nad televizijom nakon uvođenja sankcija, dokumenti do kojih je došao Detektor otkrivaju da se to desilo znatno ranije.
U oktobru 2021. godine Jocić prodaje 50 posto udjela u kompaniji UNA World Network – za 50.000 eura banjalučkoj firmi “Infinity Media”. U to vrijeme je UNA World Network ključna kompanija jer je vlasnik ostalih kompanija UNE u BiH, Srbiji i Hrvatskoj.
“Niko od nas [članova užeg rukovodstva] o tome nije bio obaviješten. To budite sigurni. A druga stvar, da je prešao kontrolni paket Dodikovoj firmi, ja bih tada napustio, a ne kad sam napustio“, kaže Kusovac.
U to vrijeme projekat nije imao vidljivih finansijskih problema, pa mu nije jasno “šta bi se moglo prodati za 50.000 eura“.
Na pitanje zašto je u oktobru 2021. prodao 50 posto udjela kompanije UNA World Network, Jocić nije dao jasan odgovor. Povlačenje iz projekta obrazložio je pritiscima s kojima su se suočavali prilikom pokušaja dobijanja dozvola za emitiranje.
“To je bio trenutak gde smo odlučili da se povlačimo iz projekta s najmanjom mogućom štetom i povratkom svih troškova. Taj proces je, nažalost, počeo pre nego što je UNA TV ušla u ‘probno emitovanje’. Dodatno je bila činjenica da bez distribucije nije imalo više ni ekonomskog smisla. U dogovoru sa svim ključnim kadrovima i zaposlenima smo se zajedno povukli iz projekta”, napisao je Jocić.
Ostatak svog udjela Jocić prodaje u februaru 2022. – nakon objave američkih sankcija – za 30.000 eura. Time “Infinity Media” postaje jedini vlasnik UNE.
Jocić je razriješen dužnosti, a u novu upravu ulaze Srđan Praštalo, Aleksandra Miladinović Čabarkapa i Aleksandar Radoš, kojeg sagovornici opisuju kao ključnu osobu u budućem radu televizije. Detektor nije uspio doći do Praštala i Miladinović Čabarkape. Radoš je prvo pristao na razgovor, da bi nakon toga rekao da se UNA emitira samo u Srbiji, te da ne zna “zašto bi to bilo interesantno novinarki i ljudima u BiH”.
Nakon što ga je novinarka podsjetila da je bio dio UNE od samog početka – kao direktor marketinga i komunikacija, član upravnog odbora i regionalni direktor – odgovorio je:
“Iskreno, ja ne vidim kako vam mogu pomoći oko toga. Nisam više deo Une BiH, skoro godinu dana. Niti imam informacije šta se sada dešava. Ali ako vidite da za Vašu priču mogu da pomognem, slobodno mi pošaljite pitanja. Imate mail”.
Na pitanja poslana e-mailom nije odgovorio te je prestao odgovarati na pozive i poruke.
Pitanje koje i dalje ostaje bez odgovora je da li su njemački investitori ikada postojali te kakav je bio dogovor Jocića i porodice Dodik. Na pitanja ko su imenom i prezimenom bili investitori koji su stajali iza UNE, koliko novca su uložili i kada, Jocić nije odgovorio.
“Sada, sa ove tačke gledišta, mislim da tog investitora nikada nije ni bilo“, navodi jedan od bivših zaposlenika.
Kusovac kaže da je u projekat ušao sa povjerenjem u ono što mu je Jocić rekao o finansijerima i organizaciji, baš kao i ostali članovi uprave.
“Imao sam previše posla da bih provjeravao, a ništa nije ukazivalo da bih trebao biti nepovjerljiv. Razne segmente na projektu radili su poznati stručnjaci iz Njemačke, Norveške, Italije: producenti, grafički dizajneri, programeri i ostali. Redovno smo se sastajali, njihovi proizvodi bili su vrhunski svjetski kvalitet i sve smo uspješno implementirali. Nikakvog razloga nije bilo da se u išta od toga sumnja. Zabavni projekti čija su snimanja pripremljena i obavljena u jesen 2021., daleko prije početka emitovanja, uredno su plaćani u svim segmentima, od najma studija i opreme, izrade scenografije i honorara učesnicima”, dodaje Kusovac.
Zvanični izlazak njemačkog fonda označio je i početak kraja ideje o regionalnoj televiziji. Banjaluka postaje centar UNE u BiH, a sarajevski dio redakcije se svodi na dopisništvo. Na pitanje zašto se odustalo od ideje da se centralni studio gradi u Sarajevu, Trokić kaže:
“Zato što nešto, za promjenu, može biti i u Banjaluci“.
“I onda se, naravno, Banjaluka tu nameće, znači, preokreće se sve. Taj Vila Park je završena priča, bukvalno nismo ni ušli u tu zgradu“, prisjeća se jedan od zaposlenika događaja koji su uslijedili nakon promjene vlasništva.
Posljednja objava UNA TV u BiH. Foto: Screenshot, UNA TV
Dio zaposlenika tehnike koji su trebali raditi u sarajevskom studiju dobija otkaze. Oni koji ostaju raditi sele u druge prostorije, ali ne onakve kakve su im obećane na početku. “Mi smo imali u Importane bukvalno redakciju. Napravili smo, jedan zid smo okrečili. Tu smo imali razgovore, intervjue“.
Sarajevski zaposlenici nisu najgore prošli. Krajem 2022. godine UNA u Hrvatskoj se gasi nakon što nije uspjela dobiti dozvolu za emitiranje. Medij nastavlja raditi u BiH, te u Srbiji kao gradska televizija.
Gledanost u BiH je bila niska, a poslovni izvještaji su ukazivali na višemilionske gubitke.
“To je bilo na nekim, kako se zovu, na cloudima. To uopšte nije bilo ni na jednom operateru, barem govorim što se tiče BiH“, objašnjava jedan od zaposlenika da UNA od početka nije imala osigurano emitiranje putem kablovskih operatera, zbog čega program nije ni mogao biti gledan.
Uprkos tome, oni koji su ostali raditi na UNI kažu da su uslovi bili jako dobri.
“Meni je bilo fino. Dobra plata, dobri uslovi, nije se satiralo od posla. Putovalo se, dnevnice uvijek isplaćene, hotel, sve osigurano. Jedino je postojala uvijek ta nesigurnost do kada će trajati, šta će biti“, kaže bivši zaposlenik.
“Radno vrijeme – to je bilo nekad dnevno po sat-dva-tri, što nema Boga mi kod nas ovdje na televizijama. (…) Kod nas su novinari znali u 12 odradi press i kaže: ‘Odoh ja kući’.
Ne samo novinari, već i drugi zaposlenici – snimatelji, montažeri, svi su to koristili. Tako da moje je mišljenje da je svima bilo ok tu raditi”, dodaje drugi.
Profesionalna televizija ili još jedan RTRS
Mišljenja o naslijeđu ove televizije danas su podijeljena među nekadašnjim zaposlenicima. Dok jedni UNU vide tek kao “uljepšanu“ verziju RTRS-a i ATV-a, koju su vodili ljudi bez televizijskog znanja, za druge je bila objektivan i profesionalan medij koji je pružao najbolje uslove za rad.
“To će biti nešto što će biti definitivno jedna od najljepših stvari u mojoj profesionalnoj karijeri. Mjesto gdje sam se zaista osjećao cijenjeno, poštovano, sa punom slobodom“, navodi jedan od bivših zaposlenika.
“Ja ću biti iskren i reći, mi smo stvarno imali punu slobodu da radimo onako kako mislimo da treba. (…) Koliko sam ja bio urednik, tamo nije izvršen ama baš nijedan pritisak – u smislu da je moralo nešto da se promijeni ovako ili onako. Naši novinari su svi radili priloge onako kako oni misle da trebaju“, kaže Mišo Radaković, urednik i voditelj emisije UNA DAN.
Pojedini navode da nije bilo otvorenih pritisaka na uređivačku politiku, barem ne direktnih, ali da su se određene teme – poput onih koje se tiču rata u BiH ili Ukrajini – kratko zadržavale na web portalu.
“Prilozi su mi se emitovali na TV-u, a nisu sve prenosili na portalu jer im kao eto nisu zanimljivi. Mislim da je to sve uticaj Igora Dodika“, opisuje bivši zaposlenik.
Brojni zaposlenici primjećuju da su se sadržaj i pristup radu udaljili od onoga što je predstavljeno na početku.
“Njima je vijest 70 godina Arhiva Republike Srpske, naprimjer. Prvo, Republika Srpska nije stara 70 godina. Drugo, koga briga od gledalaca komercijalnog medija za 70 godina Arhiva Republike Srpske, to nikog ne zanima”, kaže bivši zaposlenik.
“To se pretvorilo u jedan drugi format ATV-a. Možda malo bolja grafika, možda malo modernije kamere, ali to je to – počinje sa predsjednik Republike Srpske, predsjednik Republike Srbije”, navodi drugi.
Nove američke sankcije, uvedene u oktobru 2023. godine Igoru Dodiku i njegovoj sestri Gorici Dodik zbog korupcije, nisu se odnosile na UNU.
Osam mjeseci kasnije, sankcije su proširene na još sedam kompanija, koje su označene kao dio mreže koja obezbjeđuje “značajne izvore prihoda“ za Milorada Dodika i njegovu porodicu. Među sankcioniranim kompanijama ovaj put je i UNA World Network – osnivač svih kompanija UNE. Ove sankcije označile su kraj UNE u BiH.
“Iz našeg programa i načina izvještavanja i svega, ni jednom se nije moglo vidjeti i zaključiti da UNA treba da dobije sankcije iz bilo kojeg razloga. A to nismo samo mi govorili, to su mnogi govorili“, kaže Radaković.
Iako su se zaposlenici nadali da će uprava pronaći model za opstanak, to se nije dogodilo. Odluka o gašenju projekta značila je otkaze za oko 80 radnika u BiH.
“Niko od nas nije očekivao da ćemo se raspasti, da ćemo se u stvarnom smislu ugasiti“, kaže jedan od bivših zaposlenika.
Program je zvanično ugašen 31. jula 2024. godine uz poruku: “Nakon tri godine objektivnog i profesionalnog izvještavanja i postavljanja standarda u emitovanju modernog i zabavnog programa, zbog nametnutih sankcija američke administracije UNA televizija prinuđena je da prestane s radom“.
Kusovac u vrijeme odlaska sa televizije u beogradskoj redakciji. Foto: Privatni arhiv bivših uposlenika
Milorad Dodik, koji je ranije tvrdio da nema veze s UNOM, rekao je da je ova televizija imala ambiciju da bude medij koji promovira normalnost: “Oni gašenjem UNA televizije žele da kažu da je BiH nenormalna, što ja smatram da je tačno“.
Za razliku od BiH, UNA u Srbiji je nastavila raditi. Dotadašnji članovi uprave, Radoš i Prašalo, preuzeli su vlasništvo i formalno prekinuli veze sa sankcioniranom kompanijom.
Dok dio bivših zaposlenika vjeruje da su sankcije bile presudne za UNU, drugi smatraju da je projekat bio neodrživ od samog početka i da su sankcije samo ubrzale njegov pad.
Različito gledaju i na vlastito iskustvo u ovom mediju – neki danas ne žele da ih se uopšte povezuje s UNOM, dok drugi žale što je televizija ugašena.
Pojedini ne kriju razočaranje ni prema Kusovcu, uvjereni da je morao znati više o razlozima koji su doveli do propasti ideje kojoj su se pridružili.
“Ja sam u taj projekat ušao s velikim entuzijazmom i s velikom željom da se od toga nešto napravi. Uspio sam okupiti vrhunske profesionalce iz tri države i postići da oni za kratko vrijeme počnu raditi ne zajedno nego zajednički. Da je ista situacija danas, ja ne znam šta bih drugačije napravio“, kaže Kusovac.
* Đorđe Vujatović je doprinio ovom tekstu.