Svaki sat svakoga dana u posljednjih 30 godina za Dino Kalesića je isti.
“Znamo s čim liježemo, s čim se budimo”, kaže otac Sandra, najmlađe žrtve ubijene na tuzlanskoj Kapiji.
“Najgora stvar koja čovjeku može da se desi je da spusti svoju djecu u zemlju. To se najvećem neprijatelju i dušmaninu ne želi i teško da se s te emotivne strane bilo što može promijeniti“, kaže Dino.
Nekih roditelja više nema, sudionika filma koji ste radili, dodaje Dino dok razgovaramo na istom mjestu gdje je prije sedam godina govorio o svojim sjećanjima na dan kada je izgubio dvoipogodišnjeg sina Sandra.
“Odlaze ljudi, a da nisu dočekali u potpunosti da se zadovolji pravda“, dodaje Dino.
Dva roditelja koje je Detektor snimao u TV emisiji 2018. godine preminuli su od tada, a da suđenje Novaku Đukiću – na kome bi se potvrdila osuđujuća presuda iz Bosne i Hercegovine za granatiranje Kapije – nikada nije ni počelo u Srbiji.
Ništa se ne mijenja, razočaran je Dino.
“Mi smo podvukli crtu. Ne očekujemo da se može doći do ponovljenog suđenja i da se Novak Đukić dovede pred lice pravde. To je dio političke pijace između dvije države i na tome se intenzivno radilo, jer da nije, ne bi se sigurno desilo da jedini osuđeni za masakr na Kapiji hladno izađe iz naših zatvora i prošeta se preko naših državnih granica i ode u drugu zemlju. Mislim da je to jedinstven slučaj u svijetu“, jasan je Dino.
Za zločin na Kapiji Novak Đukić je pred Sudom BiH proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” VRS-a, 25. maja 1995., naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba.
U februaru 2014. pušten je iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primjene zakona – ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. Sud BiH je Đukiću u junu 2014. smanjio kaznu na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud da je osuđeni na liječenju u Srbiji.
Potjernica za Đukićem raspisana je u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.
Viši sud u Beogradu donio je naredbu u oktobru 2021. godine za obavljanje novog vještačenja procesne sposobnosti Novaka Đukića.
“To je samo nastavak farse. Samo vještačenje o Đukićevom medicinskom stanju je farsa. I dok je ležao na odsluženju kazne, više vremena je provodio u zdravstvenim ustanovama nego u ćeliji. Od početka je to farsa“, kaže Dino.
Njegov sin Sandro imao je dvije i po godine kada ga je pogodio geler granate koja je 25. maja 1995. godine pala na tuzlanski trg pun ljudi.
“Kad sam ja video da mi je Sandro pogođen, ja sam njega uhvatio, sklonio ga, očekivalo se uvijek u paru idu granate. Nisam znao da je pogođen i onda sam video da mu je krv na predjelu srca”, prisjetio se ranije za Detektor Sandrovog ranjavanja i puta do bolnice.
“Gore kad smo došli na ulaznu kapiju već u klinički centar, ja sam osjetio već da mi je Sandro izdahnuo na rukama. Naravno, kad smo ušli unutra, trčali smo na prijemno da pokušamo. I to je ta priča o 25.”, ispričao je Dino.
Dino Kalesić, otac najmlađe žrtve s Kapije. Foto: Detektor
U znak sjećanja na žrtve ovog ratnog zločina, kao i na sve civilne žrtve rata u Tuzli i Bosni i Hercegovini, Grad Tuzla organizuje komemorativno obilježavanje 25. maja – od petka 23. do nedjelje 25. maja 2025. godine.
Uz niz izložbi i filmskih projekcija, glavno obilježavanje je u nedjelju, 25. maja, polaganjem vijenaca i cvijeća na spomen-obilježje Aleja mladosti i na mjestu stradanja tuzlanske mladosti na Kapiji.
Oglašavanje sirena u znak sjećanja na trenutak tragedije, kao simbol vječnog pijeteta i neizbrisivog sjećanja, planirano je u 20:55.
Nadu u pravdu i bh. pravosuđe izgubio je i Admir Ikinić, koji je 25. maja 1995. godine, kao osamnaestogodišnjak, ranjen na Kapiji.
“Ja sam radi Đukića i takvih doživio dva posttraumatska stresa. Bio sam u bolnici, ležao sedam-osam mjeseci. Ne znam šta se on liječi već deset godina. I njegov biološki sat otkucava, a sve je do pravosuđa, i do odnosa između Bosne i Hercegovine i Srbije“, kaže Admir.
Admir Ikinić. Foto: Detektor
On je sa nekolicinom ranjenih tužio Republiku Srpsku i njenu nekadašnju vojsku za naknadu štete, ali su ih godinu po godinu, jedan po jedan sud odbijali, sve do konačne odluke 2020. godine.
“Odbio nas je prvo Kantonalni sud u Tuzli, zatim Vrhovni sud Federacije, pa na kraju i Ustavni sud BiH. Obrazloženje za odbijenice bilo je da smo zakasnili sa tužbama. Ja nema šta drugo reći, osim sramota“, kaže Admir.
Njegova i priča drugih roditelja zabilježena u emisiji Detektora danas se prikazuje u Memorijalnom centru Kapija u Tuzli. Dino kaže da se raduje što će uskoro učenici starijih razreda osnovne, ali i srednje škole, uskoro jednom godišnje posjećivati ovaj memorijalni centar i učiti o prošlosti.
“Memorijalni centar je mjesto u kojem treba da se sačuva to sjećanje na Kapiju koju narodima desetljećima treba da kazuje što je to što se desilo u Tuzli”, kaže Dino.
