This post is also available in: English
Kada je 2005. radio na predmetu protiv Miroslava Brale, bivšeg pripadnika Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) osuđenog na 20 godina zatvora za zločine u Ahmićima, Thomas Obruča, tada specijalni istražitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), prvi put se susreo s pričom trinaestogodišnjeg Adnana Zeca. Priča je to dječaka koji je, teško ranjen prilikom napada na Ahmiće 1993., osam dana preživljavao u strahu i tišini, nakon što je iz blizine od nekoliko metara gledao ubistvo roditelja i jedanaestogodišnje sestre.
Obruča kaže da ga je brutalnost zločina u Ahmićima, o kojoj je saznavao kroz sudske spise, duboko potresala.
“To je bilo iskustvo koje me natjeralo da se zapitam: Kako je moguće da se ovo dogodilo? Kako komšije mogu jedni druge ubijati? Čitajući sve te izjave i dokumente, pitao sam se mnogo puta: Šta to tjera ljude da počine takve zločine? Zar čovječanstvo nije naučilo ništa iz historije?”, kaže Obruča.
Priča o Adnanu ga nije napustila ni dugo nakon što je on napustio Tribunal. Progonila ga je, kaže, jer u toj dječijoj sudbini vidi sposobnost nošenja s traumom, ali i sudbine žrtava drugih ratova.
“S jedne strane, to je priča trinaestogodišnjeg dječaka. Njegova lična tragedija. Ali ako razmišljate o ratu u bivšoj Jugoslaviji, njegova priča predstavlja hiljade druge djece i žrtava. Vidim ovu knjigu kao da je Adnan neka vrsta ambasadora ili glasa tih mnogobrojnih žrtava i djece, jer njegova priča predstavlja mnoge druge sudbine”, pojašnjava Obruča.
Adnan Zec i Thomas Obruča tokom predstavljanje knjige o Ahmićima. Foto: ahmici.com
Tek 2017. je Obruča odlučio da Adnanovu priču artikuliše kroz književnost. Tada su posjetili Ahmiće i zajedno prizvali sjećanje kako bi proživjeli 16. april 1993. godine. Slijedila su duga ispitivanja, mailovi, telefonski razgovori. Razmjenjivali su pitanja, molitve, sjećanja, tišine. Obruča je zabilježio sve – svojim riječima, kroz Adnanovu istinu u knjizi “Ahmići. Osam dana trinaestogodišnjeg Adnana”.
“Pogledajte oko nas – Ukrajina, Palestina. Šta se dešava, ko umire? Porodice, oni najranjiviji, a to su djeca. Pristup koji sam uzeo s Adnanovom pričom je da ispričam sve strahote rata. Jer svi smo jednom bili dijete. Svako se može uživjeti u njegov um i razmisliti – ‘kako bih ja reagovao?’. Ova knjiga je na neki način bezvremenska. Nije izmišljena – ono što čitate jeste tužna stvarnost”, govori za Detektor.
U knjizi su dokumentovani dani koji su za jednog dječaka značili propitivanje sjećanja, posljednjih riječi roditelja, borbu s ranama, infekcijama, strahom… Mnogi su, prisjeća se Obruča, sumnjali da je to bilo moguće pretočiti u knjigu, s obzirom na to da se tih osam dana u Ahmićima ništa nije dešavalo.
“Ali mnogo toga se desilo. Samo ne na način na koji danas doživljavamo akcije. Zamislite da imate 13 godina, teško ste ranjeni, ne znate hoćete li preživjeti. Bojite se da će vas otkriti vojnici HVO-a. Gledate svoju porodicu mrtvu pred sobom pet dana. Ne znate šta se vani dešava. Šta očekujete ako preživite? Milioni misli mu se moralo vrtjeti u glavi. To sam pokušao prikazati u pisanju”, opisuje.
Naslovnica knjige “Ahmići. Osam dana trinaestogodišnjeg Adnana”. Foto: Buybook
Knjiga kroz intimnu priču Adnana Zeca prikazuje i širi kontekst zločina. Uključuje sudski utvrđene činjenice iz relevantnih predmeta koji su se pred Tribunalom vodili za zločine u Ahmićima.
“Mnogi ljudi i dalje ne znaju šta se stvarno dogodilo u Ahmićima 16. aprila 1993. Zato sam odlučio prikazati pregled glavnih počinitelja i rad Tribunala. Koristio sam bazu podataka iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i njihove arhive. Iako nisam historičar, pokušao sam naći balans – između dokumentovanja i izbjegavanja analize. Moj cilj je bio da čitatelj sam zaključi je li pravda zadovoljena”, objašnjava Obruča.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je osudio Darija Kordića na 25 godina zatvora zbog zločina počinjenih u srednjoj Bosni koji uključuju i Ahmiće, te Miroslava Bralu na 20 godina, dok je Vladimir Šantić osuđen na 18 godina, a Drago Josipović na 12 godina zatvora. Sud Bosne i Hercegovine je zbog zločina u Ahmićima osudio Paška Ljubičića na deset godina.
U samo nekoliko sati, 16. aprila 1993. oko 116 stanovnika Ahmića, seoceta u srednjoj Bosni, pobijeno je, uključujući i žene i djecu, a njih oko 24 je ranjeno. Uništeno je 169 kuća i dvije džamije. Žrtve su bili Bošnjaci – civili, navedeno je u jednoj od presuda Haškog tribunala.
“Motivacija za pisanje knjige je jednostavna – pričamo da bismo spriječili”, navodi Obruča.
U knjizi se bavi i pitanjem suočavanja počinitelja sa zločinom. Iako su mnogi osuđeni, navodi, malo ih je pokazalo istinsko kajanje, a žrtve ih nerijetko susreću na ulicama.
“Moj cilj je da se narativ ispravi – da ne postoje dvije verzije iste priče. Jer danas, u jednoj ulici, dvije etničke grupe imaju dvije verzije istog dana. Moj cilj je da dođe do priznanja: ‘Da, pogriješili smo’”, kaže.
Govoreći o zatvaranju Haškog tribunala, navodi da je važno što su predmeti preneseni domaćim sudovima, ali upozorava da je za pravdu potrebna politička stabilnost, koja trenutno u Bosni i Hercegovini nije prisutna.
“Nadam se da će se suđenja nastaviti jer su ključna za ozdravljenje zemlje. Možda će čak i kod počinitelja doći do promjene svijesti. U nekim knjigama se spominje kako neki počinitelji progovore kad im se u porodici desi nešto teško. Naprimjer, kćerka sazna istinu i pati, i to natjera oca da progovori. Možemo se nadati da će se i to dešavati, ali za to je potrebna stabilna politička situacija”, kaže na kraju razgovora nekadašnji istražitelj Haškog tužilaštva.