Udruženja porodica nestalih nisu zadovoljna procesom traženja. Foto: BIRN BiH
Saliha Đuderija, predsjedavajuća Kolegija direktora Instituta, rekla je da je na području naše zemlje tokom rata nestalo više od 35.000 ljudi, te pronađeno i identifikovano više od 80 posto osoba. Ona je podsjetila da se u BiH trenutno traga za više od 7.600 osoba, uključujući i one koji su nestali na teritoriji susjednih zemalja.
“Postoje ljudi koji ne žele da prekinu šutnju i postoje ljudi koji ne žele da nam pomognu da otvorimo arhive, da dobijemo pristup informacijama koje bi nam pomogle, lociramo i nađemo ta mjesta gdje su ukopani nestali. Prekinimo šutnju, recimo šta znamo, pomozite da neka osoba, žena, dijete, dobije svoje ime. Ljudi gube iz vida da je tokom rata nestalo dosta žena i djece. Porodice iščekuju pronalazak kosti koju bi ukopali“, rekla je Đuderija.
Aljonka Dželetović, predsjedavajuća Savjetodavnog odbora INO-a BiH, rekla je da je nedopustivo i neopravdano da porodice traže više od sedam hiljada nestalih. Ona navodi da državne institucije porodicama nestalih mnogo obećavaju, ali ne ispunjavaju svoje obaveze, čime krše njihova ljudska prava – jer porodice imaju pravo znati gdje su njihovi nestali.
“Danas bi digli glas i probudili sve dobre ljude u BiH da progovore, da kažu istinu koju skrivaju, da doprinesu ovom procesu. Savjetodavni odbor je napravio mini kampanju koja teče na pet nacionalnih televizija s jasnom porukom – da li ljudi znaju šta broj od 7.600 nestalih predstavlja. Nije to samo cifra – iza njih stoje njihove porodice, prijatelji, društvo jedno čitavo koje boluje i žali za tim ljudima, i želi samo da sahrani svoje najmilije“, rekla je Dželetović koja duže od 30 godina traži brata koji je nestao na području Mostara.
Ona je apelovala na sve ljude da podijele informacije anonimno putem Instituta.
Na području opštine Foča još se traga za više od 600 osoba koje su nestale za vrijeme proteklog rata, rekla je Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava “Foča 92-95“. I ona duže od 30 godina traga za bratom koji je s njihovom majkom ubijen u napadu na Lozje – Kokino Selo kod Goražda 22. maja 1992. godine. Ona smatra da Institut godinama stagnira u procesu traženja nestalih osoba.
“Mi smo u 2023. imali pouzdane informacije za neke određene lokacije na lokalitetu opštine Foča, ali institucije BiH nemaju sluha za to. Dosta je kritika bilo danas i na rad Tužilaštva BiH, oko procesuiranja osoba koje skrivaju informacije gdje se nalaze posmrtni ostaci naših najmilijih. Također smo uputili kritiku Institutu za nestale, da trebaju da zauzmu stav, da osposobe ljude koji hoće i imaju volju da rade. Neka se ne pozivaju na novac, novca u BiH ima“, smatra Kaloper.
Ona je podsjetila da na današnjem sastanku nije bio niko od predstavnika Državnog tužilaštva.
Đuderija je još rekla da Institut koristi razne metode kako bi unaprijedio proces pronalaska nestalih. Navela je da planiraju angažovati stručnjake koji bi analizirali satelitske snimke terena koje su dobili. Ona dodaje da je veliki problem što Ministarstvo odbrane BiH nije odobrilo pristup svojim arhivama, kao i da je jedan dio tih arhiva prebačen u Hrvatsku i Srbiju.
“Mi smo kroz saradnju s Međunarodnim crvenim krstom dobili pristup Rezidualnom mehanizmu, odnosno predmetima koji se nalaze u Haškom tribunalu. Tu se nalazi mnogo podataka očevidaca, ljudi koji su svjedočili određenim događajima, gdje su ljudi odvođeni, ubijani i ukopani, a koji nisu iskorišteni u kontekstu optužnice“, rekla je Đuderija, navodeći da će za ovaj proces osposobiti ljude da rade analitički na predmetima.
Ona je navela da godišnje pronađu do stotinu ljudi, ali svake godine imaju između 30 i 50 novih prijava nestalih, koje uglavnom dobiju iz dijaspore. Dodala je da u mrtvačnicama ima 800 tijela koja uopšte nemaju utvrđen identitet, kao i da imaju nekompletne skeletne ostatke za koje porodice nisu odlučile da budu ukopani, te da se svi takvi predmeti vode kao nezavršeni.
