Pogođen nostalgijom, Piotr bi mnogo radije otputovao nazad u prošlost, kada je selo bilo puno života, a susjedi su pomagali jedan drugom.

“Nekada je ovdje bilo mnogo ljudi, uključujući i djecu,” kaže ovaj penzioner čije suncem opaljeno čelo pokriva siva kapa. Danas su mnoge kuće prazne.

Kao što je često slučaj u Moldaviji, mnoge porodice iz Avdarme su se odselile u inostranstvo, ostavljajući svoje ostarjele roditelje. Piotrova supruga je otišla prije 30 godina, a za njom i njegova kćerka.

“Mnoge žene odlaze da zarade novac,” kaže Piotr koji je, kao i drugi penzioneri iz Gagauzije čije su riječi citirane u ovom članku, govorio pod uslovom da se ne koristi njegovo pravo ime. “Zbog toga su neki muškarci čak i umrli od tuge.”

Ovaj penzionisani poljoprivrednik sada živi sa svojim sinom od mjesečne penzije koja iznosi 200 eura. To je dovoljno da preživi, kaže on, jer umjesto zemnog plina, čija je cijena skočila posljednjih godina, za kuhanje i grijanje kuće koristi drva.

Uprkos nedavnim povećanjima od otprilike 10 posto, prosječna penzija u Moldaviji još uvijek iznosi tek oko 150 eura mjesečno. Kako bi sastavili kraj s krajem, mnoge starije osobe iz Gagauzije se oslanjaju na pomoć svoje djece, od kojih većina živi u Rusiji ili Turskoj.

Odnedavno, međutim, penzioneri u Gagauziji dobijaju druge oblike “pomoći“, baš u trenutku kada i moldavska proevropska predsjednica Maia Sandu započinje svoju kandidaturu za novi mandat na izborima u oktobru i kad zemlja glasa o tome da li da u Ustav upiše svoju ambiciju za pristup Evropskoj uniji.

Prije nekoliko mjeseci osobe koje se predstavljaju kao “predstavnici” odbjeglog proruskog oligarha Ilana Shora pokucale su na vrata kuće u Avdarmi, koja pripada 85-godišnjoj Eleni [ni ovdje se ne radi o pravom imenu].

“Zapisali su moje podatke i pitali za moju dokumentaciju o penziji,” navodi ova majka 12 djece, govoreći gagauškim, turkijskim jezikom. Shorovi ljudi su Eleni ponudili mjesečnu potporu u iznosu od 100 eura putem ruske platne kartice pod nazivom MIR, na osnovu sporazuma koji su u aprilu potpisale ruska banka “Promsvyazibank“ i Evghenia Gutul, sadašnja čelnica, odnosno Baškan, Gagauzije. Gutulovoj se sudi zbog nezakonitog finansiranja Shorove stranke, koja je zabranjena prošle godine, ali ona je i dalje popularna u Gagauziji.

Porijeklo tih mjesečnih isplata ostaje nejasno. Prema izjavi Baškana, novac će biti osiguran od strane “partnera iz Rusije”. Ali prema pisanju lokalnih medija, stvarni sponzor je neprofitna organizacija “Eurasia“ koja je povezana s Nelli Parutenco, bivšom blagajnicom Shorove stranke.

Shor, koji je rođen u Izraelu, prošle godine je osuđen u odsustvu na 15 godina zatvora jer je bio glavni organizator krađe skoro jedne milijarde dolara iz moldavskog bankovnog sistema, ali čini se da ni osuđujuća presuda niti bliske veze s Moskvom nisu ugrozile njegovu popularnost u Gagauziji, gdje mnogi stanovnici poput Piotra i Elene čeznu za sovjetskom prošlošću, te su podložni proruskoj propagandi, bez obzira na rat koji Rusija vodi u susjednoj Ukrajini.

“Penzioneri povezuju Rusiju ne s ratom ili s agresorskom državom, nego je radije vide kao državu odgovornu za njihov dobar život u mladosti,” kaže Tatiana Cojocari, sociologinja i stručnjakinja za rusku inostranu politiku.

“Oni misle da je Rusija ista kao prije i da, ako novac dolazi iz Rusije, nije važno što je taj političar korumpiran ili osuđen, već to znači da im on pokušava pomoći.”

“Živimo u siromaštvu“

Dovedeni iz Turske od strane ruskog cara početkom 19. stoljeća, Gagauzi su jedna od mnogih etničkih manjina u Moldaviji. Oni također čine jednu od najviše proruski orijentisanih populacija u zemlji, s penzionerima koji su posebno nostalgični za vremenima kada je Moldavija bila dio Sovjetskog Saveza.

Gagauzija je stekla autonomni status 1994. godine, odnosno nekoliko godina nakon što je Moldavija postala nezavisna. Ruski jezik se i dalje najčešće govori u ovoj oblasti, a kulturne i jezičke veze njenih stanovnika s Rusijom znače da su mnogi od njih neprijateljski raspoloženi prema sadašnjoj proevropskoj vladi Moldavije. Mali dio njih govori rumunski, koji je zvanični jezik u Moldaviji.

Prisjećajući se sovjetskog perioda, Piotr kaže: “Živjeli smo u miru, a ako si bio bolestan mogao si otići u istu bolnicu kao i neka osoba visokog ranga, bilo je besplatno.”

Kao i mnogi drugi Gagauzi, Elena podržava Shora i vjeruje da Sandu ima malo vremena za Gagauziju.

“Maia ne voli gagauški narod,” tvrdi ona.

Bez obzira da li Sandu zaista “voli” stanovništvo Gagauzije ili ne, analitičari kažu da slaba internetska pismenost i nedostatak nezavisnih medija na ruskom jeziku dodatno pojačavaju podložnost penzionera lažnim vijestima, propagandi i populističkim potezima.

“Propaganda i dezinformacije djeluju tako da uzmu nešto u šta vi vjerujete, a onda to iskorištavaju,” kazala je Cojocari. “A kada lokalni političari podupiru te ideje, to postaje još moćnije.”

Iz Narodne banke Moldavije navode da MIR transferi nisu tehnički mogući, na zaprepaštenje gagauških penzionera.

“Mi živimo u siromaštvu,” tvrdi Dmitri [što nije njegovo pravo ime], penzionisani inženjer koji se nadao da će dobiti dodatnih 100 eura. On i njegova supruga sjedili su u hladu drveta tog vrelog julskog popodneva.

Ovaj par troši veliki dio zajedničkih prihoda na lijekove za Dmitrijevu suprugu, te im malo ostane za druge troškove.

S obzirom na to da mnogi mladi ljudi žive u inostranstvu, u Moldaviji penzioneri čine otprilike 25 posto glasača u zemlji, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

“Stariji ljudi su jedna od najranjivijih kategorija u Moldaviji,” navodi Cojocari. “Ako uspijete da mobilišete starije ljude da glasaju za vas, imaćete dovoljno glasova da uđete u Parlament.”

Lokalni političari znaju kako da ovakvu realnost okrenu u vlastitu korist. Za mnoge penzionere, mjesečna naknada koju im je obećao Shor kroz MIR sisteme uduplala bi njihove prihode – a takav uticaj može samo oblikovati njihove političke stavove u njegovu korist.

“Kada nemate dobru ekonomsku situaciju, kada niste zadovoljni lokalnim uslugama, te nemate život kakav ste nekada u mladosti imali, bićete nezadovoljni političkom situacijom u zemlji. Pokušavaćete da pronađete načine da poboljšate svoj život,” kaže Cojocari.

Plaćeni protestanti

MIR je ruski sistem kartičnog plaćanja podržan od strane države, stvoren da zaštiti rusku ekonomiju od sankcija nametnutih zbog ruske aneksije ukrajinskog krimskog poluostrva 2014. godine. Usljed ograničenja korištenja Vise i Mastercarda, popularnost MIR-a je porasla, ali je on protivzakonit u Moldaviji čija je Narodna banka proglasila njegovo korištenje “fizički nemogućim”.

Jedino mjesto u Moldaviji gdje su moguća plaćanja putem MIR-a je Transnistrija, regija koju kontrolišu proruski separatisti od kratkog rata početkom 1990-ih, nakon osamostaljenja Moldavije.

Moldavski glavni tužilac Ion Munteanu kazao je da je promocija MIR bankovnih kartica za Gagauze predstavljala jedan od pokušaja da se “nezakonito finansiraju razne aktivnosti koje bi kompromitovale suverenitet te zemlje”.

Mnogi smatraju Shora za jednog od glavnih vektora moskovske propagande u Moldaviji. Prošlog maja je iz Moskve pokrenuo prorusku moldavsku opozicionu koaliciju pod nazivom “Victory“ [Pobjeda].

Unutar Moldavije, Shorovi saradnici redovno organizuju antivladine proteste, kao i okupljanja podrške Gutulovoj kad god se ona pojavljuje na sudu. Penzioneri uvijek čine veliki dio obično malobrojnih okupljenih grupa. Jedan od njih kaže da mu je plaćeno da se pojavi.

“Ljudi idu da štite svoja prava, a istovremeno im se nudi novac, pa zašto ga ne uzeti?” kaže 69-godišnji Stepan, prije nego što je pojasnio da bi prisustvovao “čak i bez naknade”.

Vadim, još jedan penzioner i bivši lokalni sekretar Komunističke partije iz sovjetske ere, kaže:

“Obično penzioneri prisustvuju ovakvoj vrsti protesta jer imaju više slobodnog vremena s obzirom da ne rade, a također i zbog finansijske naknade. I zbog nostalgije za prošlošću.”

Ovaj bivši inženjer ostao je udovac prije osam godina, a vrijeme sada provodi brinući se o svojim životinjama, povrću i vinu. Većina hrane koju jede je iz domaćeg uzgoja. Srebrna sovjetska lada stoji u njegovom dvorištu kao relikvija prošlosti. “Današnja omladina – oni ne poznaju život kakav smo mi živjeli.”

Ivan Cîlcic, član gagauške boračke zajednice i kritičar kako moldavske vlade, tako i sadašnje guvernerke Gagauzije, kaže da se penzionerima za jedne proteste nudi između 400 i 600 moldavskih leia [20 do 30 eura].

“Ljudi se na proteste dovode autobusima. Ponekad oni i ne znaju kuda idu,” kaže on, sipajući čašu domaćeg likera od višanja.

“Te protestante uglavnom ne zanima politika, oni radije ne razmišljaju. S jedne strane, ljut sam na te ljude, ali isto tako i razumijem penzionere.”

Neki ne vjeruju Shoru

Vlada u Kišinjevu optužuje Shora da pobuđuje separatističko raspoloženje među Gagauzima. Neki podržavaju nezavisnost, ali ne vjeruju Shoru.

“Uvijek smo željeli autonomiju kako bismo zaštitili našu kulturu i jezik, ali desilo se suprotno,” kaže Ivan, visoki čovjek besprijekorno podšišane sijede brade, koji teži da oformi vlastitu suverenističku stranku u Gagauziji. “Vlada nije razvila naš jezik i nije željela da se razvijemo kao nacija.”

Međutim, Shor nije odgovor, tvrdi Ivan. “On koristi Gagauziju kao most da se vrati u moldavsku politiku. Ilan Shor uvlači Gagauziju u svoju politiku i stavlja nas na isti nivo s njim – i to je ono što svijet vidi.”

I dok se mišljenja o Shoru mogu razlikovati, izgleda da je nezadovoljstvo Sanduovom i vladom univerzalno u Gagauziji. Neki Gagauzi kažu da će bojkotovati izbore i referendum o članstvu u EU. Drugi obećavaju da će glasati “ne“ na plebiscitu, ali tvrde da tek treba da izaberu koga će podržati od predsjedničkih kandidata, od kojih je većina naklonjena Rusiji.

Piotr izražava zabrinutost zbog brojnosti predsjedničkih kandidata.

“Ima preko deset kandidata za predsjedničke izbore,” kaže on. “Možete li zamisliti da svi oni dođu ovdje i pokušaju osvojiti glasove? Neki novcem, neki obećanjima… to će rastrgati Gagauziju. A onda će nam trebati 10 godina da se ponovo ujedinimo.”

Takav katastrofalan scenarij čini se malo vjerovatnim, ali populistička obećanja će samo rasti, utičući na političke izbore i budućnost zemlje prepune suprotstavljenih nada.