U nedostatku državnih programa rehabilitacije, ratni zločinci na Balkanu su razvili vlastite načine da ponovo uđu u mainstream društvo, pri čemu su se mnogi od njih registrovali na društvene mreže pod svojim pravim identitetom, objavljujući na svojim profilima dio svakodnevnog života, ali i susrete koje ostvaruju.

Prijevremeno pušten na osnovu “vrlo dobrog vladanja”, pogotovo u zatvorskoj praonici, Kordić je među politički najaktivnijima na Facebooku.

Iako nije smatrao prikladnim da izrazi kajanje ili se izvini žrtvama, Kordić ipak nalazi vremena da objavljuje postove podrške Marku Perkoviću Thompsonu, hrvatskom nacionalističkom pjevaču čiji tekstovi veličaju hrvatsku fašističku marionetsku državu (Nezavisnu Državu Hrvatsku), koja je postojala tokom Drugog svjetskog rata, i čiji obožavatelji redovno uzvikuju “Za Dom Spremni“ – slogan koji je ustaški ekvivalent pozdrava “Sieg Heil“.

Kordić (63), bivši potpredsjednik samoproglašene ratne hrvatske države u Bosni i Hercegovini (Herceg-Bosne), također je javno ismijavao aktiviste za prava na pobačaj i učesnike odavanja počasti 150.000 srpskih izbjeglica koji su napustili Hrvatsku pod naletom ofanzive Hrvatske vojske “Oluja“ 1995. godine, kojom je efektivno okončan rat u ovoj zemlji.

I nisu samo ratni zločinci hrvatske nacionalnosti ti koji koriste javne platforme.

Nebojša Pavković, po nacionalnosti Srbin, osuđen na 22 godine zatvora za zločine počinjene pod njegovom komandom tokom rata na Kosovu 1998-99., dok je bio komandant Treće armije Vojske Jugoslavije, iskoristio je svoje zatvorske privilegije u Finskoj, gdje služi kaznu, da se 2023. obrati učenicima osnovne škole u Kaću, gradu na sjeveru Srbije, putem videolinka tokom časa o “herojstvu“ na Kosovu.

“Pitam kakvu budućnost možemo da očekujemo kada stasaju oni koji misle da su tog dana u školi u Kaću na času pričali s herojem lično preko videoveze?“, rekao je za “Deutsche Welle” poslanik opozicione Demokratske stranke Nebojša Novaković.

Na pitanje kako je pojavljivanje Pavkovića bilo moguće, iz Zatvorske i probacione službe Finske su odgovorili: “Želimo da vas uvjerimo da se svaki incident u vezi sa zatvorenicima ili zatvorima o kojima dobijemo informacije istražuje, a moguće posljedice se nalažu na osnovu zakona“.

Online reintegrisanje

Interpolova potjernica za Ilijom Jurićem. Foto: Interpol hapšenje

Neki osuđeni ratni zločinci žive u relativnoj izolaciji, daleko od očiju javnosti, zbog stigme u vezi njihovih zločina. Jedan od njih je bosanski Srbin Miomir Nikolić, koji se izjasnio krivim za zločine protiv čovječnosti u vezi masakra počinjenog nad 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine.

Drugi su, međutim, odslužili kaznu i vratili se na mjesto zločina, a neki su čak postavljeni na javne funkcije. Naprimjer, bosanski Srbin Simo Zarić koji je 2010. godine, sedam godina nakon što je osuđen za zločine protiv čovječnosti, izabran za zamjenika načelnika Šamca.

Neki su se, kao što su srpski ultranacionalista Vojislav Šešelj i bivši komandant Prištinskog korpusa Vladimir Lazarević, bavili političkim komentarima, dajući na televiziji svoje mišljenje o vojnim i političkim pitanjima, te negirajući ratne zločine za koje su osuđeni.

Ustvari, ratni zločinci su postali ugledni članovi zajednice – dijeleći ulice, trgovačke centre, autobuse i vozove, kao i mainstream i društvene medije, sa svojim žrtvama.

Velika većina njih nije promijenila uvjerenja koja su ih dovela do učešća u zločinima, ali to ne ometa njihovo reintegrisanje u etnički homogene zajednice koje često dijele isti sistem vrijednosti i smatraju ih herojima.

Na Facebooku počinitelj i žrtva dijele jednu platformu.

Istraživanja su pokazala da za neke žrtve Facebook predstavlja istraživački alat kako bi ušli u trag počiniteljima zločina koji su počinjeni nad njima.

Neki osuđeni ratni zločinci ne kriju svoj identitet na Facebooku niti kriju da su bili povezani s nekom naoružanom grupom ili paravojnom formacijom. Mnogi su otvoreno ponosni na to.

Bosanski Hrvat Ilija Jurić, iako se nalazi na Interpolovoj potjernici jer se nije pojavio na izdržavanje kazne na koju je osuđen zbog silovanja žene u ratu u BiH 1992. godine, ima svoj profil. Jurić je među više od 130 osoba koje su pobjegle pravdi a koje su osuđene pred domaćim sudovima u zemljama bivše Jugoslavije.

Profil na Facebooku ima i bosanski Srbin Milisav Gavrić, uprkos tome što je prije više od decenije u BiH optužen u vezi s genocidom u Srebrenici. Gavrić je slobodan čovjek u Srbiji, piše objave na Facebooku, a na srpskoj “Happy TV” bio je prikazan kao “policijska legenda“.

Munira Subašić, predsjednica udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, godinama se bori za Gavrićevo izručenje. Ona ističe da joj je Gavrić u julu 1995. godine iz naručja uzeo sina Nermina, koji nikada više nije viđen.

Mirsada Tursunović godinama je tražila bosanskog Srbina koji ju je silovao u BiH 1992. godine, kada je imala 18 godina. Pronašla ga je na Facebooku 2020. godine.

“Počela sam da se tresem, izašla sam nabrzinu s profila, poslije sam ga i izbrisala. Prepala sam se, uzela ‘lexaurin’, vježbala disanje kako me naučila doktorica”, prisjeća se Mirsada.

Nedostatak političke volje znači da većina bjegunaca vjerovatno neće završiti u zatvoru.

Umjesto toga, dozvoljeno im je da se rugaju krivičnopravnom sistemu i ismijavaju svoje žrtve na društvenim mrežama i televiziji.

Zloupotreba online privilegija

General Vojske Jugoslavije Nebojša Pavković susreće se sa specijalnim jedinicama tokom vežbe kod sela Nikinci, juni 2002. Foto: EPA/SAŠA STANKOVIĆ

Još se jedna osoba pojavila na provladinom kanalu “Happy TV” u Srbiji – Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske koji služi kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, opsadu Sarajeva i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Vlade Srbije i Republike Srpske veličale su ga kao ratnog heroja, a postao je  inspiracija i nekima u akademskoj zajednici.

Tako je Nemanja Vujić, pod mentorstvom profesora Slobodana Bjelice, u septembru 2023. godine na Katedri za historiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu odbranio master rad pod nazivom “Lik i djelo Ratka Mladića“.

U tezi se ne spominju zločini za koje je Mladić osuđen pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Mladić je 2023. godine, putem telefona, iz Holandije gostovao u jutarnjem programu “Happy TV-a“, kada ga je sin Darko uživo tokom emisije pozvao na mobilni telefon. “Ljubi vas deda Ratko”, čulo se kako kaže gostima u studiju.

Oni koji su služili ili trenutno služe kazne za ratne zločine u zatvorima na Balkanu nisu imali, odnosno nemaju pristup kompjuterima, internetu ili mobilnim telefonima. Članove porodice mogu zvati samo putem telefonskih govornica u zatvoru, koristeći prepaid kartice. Ukoliko drugi zatvorenici čekaju u redu za telefoniranje, oni mogu razgovarati najviše 10 minuta.

Ali u Finskoj, gdje “lični terminali“ omogućavaju učenje na daljinu i fleksibilnu komunikaciju s najmilijima, ratni zločinac Pavković je uspio primiti televizijsku ekipu iz Srbije i dati intervju u kojem osporava svoju odgovornost za zločine na Kosovu. U aprilu 2024. dao je intervju i za srpske “Večernje novosti” u kojem tvrdi da je kažnjen jer je “branio” svoju zemlju.

Narativi onih koji su optuženi, osuđeni ili u bijegu uklapaju se u politiku njihovih nacionalnih država – kako bi slavili, a ne osudili odgovorne za ratne zločine.

Neke države ne samo da ih slave već su, poput Hrvatske, otišle i dalje, usvojivši zakon kojim se osuđenim ratnim zločincima dopušta brisanje kaznenog dosijea nakon zakonskog perioda rehabilitacije od 20 godina.