Podizanje svijesti komemoracijom za migrante i izbjeglice nastradale na Drini

Građanski aktivista Nihad Suljić već šest godina kao volonter radi na pitanjima migranata i izbjeglica. Za Detektor kaže da je sasvim slučajno “ušao u priču”, koja traje već dvije i po godine, kada su ga neke porodice iz Afganistana, Maroka, Pakistana i ostalih zemalja zamolile da im pomogne pri pronalasku njihovih članova.

Stanje na terenu je bilo takvo da je primijetio kako je jako puno smrtnih slučajeva migranata ili izbjeglica prilikom prelaska riječnih granica, konkretno na Drini, a da je ogromna većina njih sahranjena kao nepoznata lica u Bijeljini, Zvorniku i Bratuncu.

Suljić kaže kako su ta grobna mjesta obilježena drvenim bašlucima ili gredicama i da za te grobove za par godina niko ne bi ni znao, što mu jednostavno nije dalo mira. Odlučio je da pokuša obilježiti grobna mjesta drugom vrstom materijala, te spomenikom koji će od zaborava otrgnuti stradale osobe.

“Iako je većina njih sahranjena kao NN lica, javljaju se porodice, tragaju. Vjerujem da će nekad neko doći tragati za svima njima, da će neko pitati gdje su. I zato mi je bilo stalo da obilježim sva ta grobna mjesta”, govori on.

Komemoracija “Zaustavljeni snovi na vratima Europe”, koja će se održati u subotu, 20. januara, bila je, kako kaže, i njegova ideja. Osim komemoracije održat će se i otkrivanje spomenika, drvoreda posvećenog migrantima, nestalim i poginulim na granicama u Bijeljini. Također će svi grobovi migranata i izbjeglica biti preuređeni, sa novim nadgrobnim spomenikom.

Suljić pojašnjava kako će na spomeniku koji će biti otkriven u Bijeljini pisati da su upravo tu sahranjeni ljudi za koje se pretpostavlja da su poginuli u Drini prilikom prelaska riječne granice na nesretnom izbjegličkom putu.

“Nikad ne možemo sa sigurnošću reći tačan broj, jer govorimo o onima koji su mrtvi imali sreću da ih voda izbaci na obalu”, kaže on.

Pojašnjava kako je u Bijeljini sahranjeno 19 osoba, u Zvorniku više od 20, a u Bratuncu tri osobe.

U slučajevima kada se neka osoba i identificira, porodica se vrlo često, zbog prevelikih troškova, odluči da ostane sahranjena u BiH.

Suljić ukazuje na primjer tijela pronađenog u Slavonskom Brodu, u Hrvatskoj.

“Brat je tražitelj azila u BiH i njegova želja je bila da se tijelo iz Hrvatske ukopa u BiH jer je on planirao svoj život ovdje. Nemaju novca, odnosno nemaju nikoga više ni u Afganistanu, i njegovo tijelo je sad ukopano u Tuzli”, kaže.

Osim komemoracije i otkrivanja spomenika, istog dana u Bijeljini će biti održana panel-diskusija, čitanje životnih priča migranata i izbjeglica, kao i digitalna izložba.

Petar Rosandić, predsjednik nevladine organizacije iz Austrije “SOS Balkanroute”, koja je podržala ovaj događaj, pojašnjava da je ova organizacija finansirala spomenike, nadgrobne ploče, drvored te cijeli projekat koji prate od početka.

Za Detektor kaže da se radi o jednom pionirskom projektu na ovim prostorima.

“Ako već ti ljudi nisu imali za života dostojanstvo koje im je tvrđava Europa i sva ova antimigrantski nastrojena politika oduzela, mi pokušavamo ovim projektom to vratiti”, kaže. Dodaje kako je ovo istovremeno i opomena na neki način evropskoj politici zatvorenih granica, pushbackova i svega ovoga što se događa već niz godina.

Smatra da djela svih – lokalnih ljudi koji volonterski vade tijela iz Drine, patologa koji je posvećen da čuva DNK podatke i sa Suljićem pokušava da se u budućnosti uspostavi DNK baza na osnovu koje bi porodice mogle pronaći svoje najmilije – podižu svijest o ovom pitanju.

Suljić, osim podrške ove nevladine organizacije, kaže kako je sve ostale slučajeve pronalaska radio isključivo kao volonter i aktivista u saradnji sa Okružnim javnim tužilaštvom u Bijeljini i policijskim stanicama u Zvorniku i Bratuncu.

Najteže je, kako kaže, bilo objasniti njegovu ulogu u svemu tome.

“Dođete u Bijeljinu, Bratunac ili Zvornik iz Tuzle i tražite Afganistanca koji je nestao prije tri godine i pritom niste organizacija, niste član porodice, i onda najteže mi je bilo objasniti svoju ulogu u svemu tome. Nekako sam uspijevao, i ova konferencija i komemoracija jeste zapravo upravo to”, kaže on.

Dodaje da želi podijeliti svoja iskustva, kao i da se susretnu različite institucije, zajednice i građani, da se zajednički smogne snaga i da se pokušaju identificirati sahranjeni ljudi.

Pojašnjava da ima podršku institucija i da je uvijek nailazio na profesionalne službenike, ali da jednostavno ovo pitanje uvijek nailazi na prepreke. Nada se da u budućnosti ovakve stvari neće morati raditi građani BiH, Srbije ili Hrvatske, već oni čiji je to i posao.

Rosandić napominje kako su upravo građani više puta spašavali migrante i izbjeglice od davljenja u rijeci. Kao primjer naveo je mladića i djevojku koji su prošlog ljeta spasili jednu osobu od utapanja.

“BiH svaki put, često pokazuje i Europi na neki način da se može i treba ljudski odnositi prema migrantima, jer i oni su samo ljudi, poput nas. Ima silnih primjera ljudi u Bosni koji su kao obični ljudi preuzeli inicijativu i korigiraju ono što Europa očigledno ne želi korigirati, nego zapravo svojom politikom forsira – a to je da migranti budu građani drugog-trećeg reda, da budu obespravljeni, da ih se nasilno vraća s granica”, zaključuje on.

Suljić smatra da mjerilo uspješnosti jedne zajednice, moralnog stanja demokratije i ljudskih prava, jeste u načinu kako se ona ophodi prema slabijim od sebe.

“Pokušavam onoliko koliko mogu kao građanin učiniti da pomognem institucijama i porodicama, a na kraju krajeva i zbog tog ljudskog dostojanstva. Jer nisu uspjeli živi nekako da ostvare te svoje snove o nekom ljudskom dostojanstvu, evo barem mrtvi neka imaju svoje grobno mjesto”, kaže on.

Detektor i Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u BiH su ranije objavile stranicu “Ljudi u pokretu”, s pozitivnim ljudskim pričama o migrantima i odnosu zajednica u koje dolaze.

Održavanje komemoracije je planirano na Novom groblju u naselju Hase u Bijeljini.