Ramić Esad i ostali: Napadi i ubistva

Rajko Draganić je ispričao kako se 28. aprila 1992. godine vratio iz Libije kući u selo Brđane i da je stanje bilo napeto. Kazao je da je zadužio pušku i držao straže sa drugima.

Kako je naveo, u Podorašcu su razgovarali sa komšijama Bošnjacima i rečeno je da će sve biti u redu, međutim istog dana, kad se vratio kući, zapucalo je sa više strana.

Draganić je izjavio da je otišao u Bradinu, gdje su takođe držali stražu do 25. maja 1992, kada je ponovo izveden napad. On se kretao po raznim lokacijama i vidio je kako se neki predaju.

Ispričao je da je, dok je išao prema svom selu, čuo kako neko psuje “četničku majku” i ispaljivanje rafala. Rekao je da nije vidio ništa, ali da je poslije čuo da je tu ubijen Ratomir Draganić, koji je bio sa kćerkom.

Naveo je da je u Brđanima zatekao članove svoje porodice, te da mu je Agan Ramić tražio da preda ključeve od automobila. Kazao je da im je Ramić sutradan rekao da će svi u “Čelebiće”, i da je tako i bilo.

Nakon što su u Podorašcu dali izjavu, njih oko 60 je 15. juna prebačeno u “Čelebiće”. Tamo je bio zatočen do 30. avgusta. Draganić je kazao da mu je poznato da su tu ubijene četiri osobe, uključujući Željka Klimetu, za koge je čuo da ga je ubio stražar Padalović.

Svjedok je rekao da se vratio kući u Brđane i da je sve bilo u redu do januara 1993. godine, kada su mu u kuću dolazile maskirane osobe i udarale njega i suprugu, te odnosile novac i određene stvari.

Poslije prigovora Odbrane da optužnica ne obuhvata januar 1993. godine, tužiteljici Zorici Đurđević nije bilo dozvoljeno da nastavi ispitivati svjedoka.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok je potvrdio da su muškarci u Bradini 12. maja uspjeli odbraniti manji napad iz Repovaca. Potvrdio je i da se od 12. do 25. maja nije moglo prolaziti kroz Bradinu bez dozvole ljudi koji su tu držali straže. Kazao je da mu nije poznato da su bili pregovori u vezi s tim.

Kerim Čelik, branilac Enesa Jahića, uz dozvolu je pitao Draganića o događajima iz januara a u vezi sa svjedokom “A”. Draganić je ispričao da je 27. januara, kad su njegovi pobijeni, otišao sa djecom i da su vidjeli čahure kad su se vratili. On je rekao da ne zna ko ih je pobio, ali da mu je pokazan određeni iskaz u kojem se navode imena tri osobe, kao i svjedoka “A”.

Sudija Darko Samardžić je na kraju pitao svjedoka šta se desilo sa njegovom porodicom, obrazlažući da iako optužnica ne tretira januar 1993. godine, široki i sistematični napad se odnosi na taj period. Draganić je kazao da su mu ubijeni otac, supruga i snaha.

Za zločine počinjene u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić, Senadin Ćibo i Željko Šimunović.

Na teret im je stavljeno da su počinili progon ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, oni su bili na komandnim funkcijama i pripadnici Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda “Akrepi” i policije, kao i stražari u logoru “Čelebići”.

Današnje ročište nastavljeno je bez Almira Padalovića, o čijem zdravstvenom stanju je na prošlom ročištu predstavljen nalaz vještaka.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. oktobar.