Blekić i ostali: Zbog teškog finansijskog stanja i dugova prodavali nekretnine “Vranice”

Šefkija Obralija, dugogodišnji zaposlenik preduzeća “Vranica”, kazao je kako je vodio privatizaciju ove firme, a 2007. godine izabran za člana nadzornog odbora. Pojasnio je da je u odboru upoznao optužene Zijada Blekića i Edina Dizdara, koji su bili većinski vlasnici “Vranice”, dok je u tom periodu optuženi Naser Daca imenovan za direktora.

Ispričao je da je po dolasku u “Vranicu” zatekao tešku finansijsku situaciju preduzeća, te su se suočavali s nagomilanim dugovanjima prema radnicima, zbog čega su kao nadzorni odbor odlučivali o prodaji određenih nekretnina preduzeća.

Na pitanje da li su raspravljali o poslovno-tehničkoj saradnji “Vranice” i pravnih lica “Unioninvest-izgradnja objekata” i “Vradis”, kazao je da se sjeća rasprave o tim aktivnostima, kojima se protivio smatrajući da preduzeće treba ići u dirigovani stečaj, te je nadzorni odbor donio odluku da se ide u tu saradnju, ali detalje nastavka nije znao.

Iz tog perioda prisjetio se da su Blekić ili Dizdar predložili osnivanje zajedničke firme “Vradis” u kojoj bi suosnivači bili “Vranica” i “Unioinvest”, a na pitanja o detaljima projekata Stup i Marindvor kazao je kako jedino zna da su donijeli jednu odluku da prodaju imovinu u sarajevskom naselju Stup kako bi otplatili dugovanja prema penziono-invalidskom i zdravstvenom fondu. Prisjetio se da je donesena odluka nadzornog odbora i o prodaji hotela u mostarskom naselju Zalik, dok s kreditom “Vranice” i “Vradisa” u FIMA banci nije bio upoznat.

Odgovarajući optuženom Dizdaru, svjedok je potvrdio da su se sjednice nadzornog odbora održavale u sjedištu firme, osim kada je zbog štrajkova radnika bila ugrožena sigurnost članova odbora, da su formirane komisije o prodaji nekretnina, kao i da je “Vranica” imala brojne probleme sa dugovanjima i zahtjevima radnika.

Na pitanja branilaca Sanjina Pešte i Zijada Šušića, svjedok je pojasnio da je “Vranica” imala velika opterećenja za doprinose radnicima i bila u jako teškoj finansijskoj situaciji.

Prije saslušanja drugog svjedoka Elvira Krajine, branilac Pešto prigovorio je da zapisnik o saslušanju ovog svjedoka ne sadrži upozorenje u vezi sa svjedočenjem o službenoj tajni, te je Sudsko vijeće uvažilo ovaj prigovor i dozvolilo svjedočenje, ali bez predočavanja iskaza iz istrage.

Krajina je posvjedočio da je kroz vlastitu kompaniju, koja se bavi računovodstvom i akvizicijom privrednih društava, sarađivao s kompanijama “KS nekretnine” i “Profin-invest”, ali i NLB banka. Prisjetio se jednog ročišta iz 2017. godine na kojem je zastupao “KS nekretnine” u pokušaju da kupe određenu nekretninu u Sarajevu. Kazao je da je ta ona kasnije prodana za 18 miliona KM, ali ne preduzeću koje je zastupao.

Dodao je da su “KS nekretnine” malo preuzeće koje dobro posluje, a na pitanje braniteljice Senke Nožice dodao je da na ročištu o kojem govori nije mogao postupati protivno interesima NLB banke zbog prethodnog ugovora s njima.

Za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca, prevaru u privrednom poslovanju i druga djela optuženi su Zijad Blekić, Edin Dizdar, Armin Mulahusić, Daver Halilbegović, Jasmin i Smiljka Jusufranić, Mirsad Imamović, Muharem Bajrić, Ramiz Bibić, Naser Daca, Hasan Ćelam, Edina Halilbegović, Elma Mulahusić i Azra Blekić Aydogan.

Adnan Terzić, bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH, posvjedočio je kako je sa Blekićem, Mulahusićem i Dizdarom 2008. godine formirao firmu “Vradis”, u koju je ušao kao suosnivač. Na pitanje tužiteljice, odgovorio je da je nešto ranije formirana i firma “SA investment”, s kojom je sarađivao i u kojoj je direktorica bila Aida Fazlagić, te da je ova firma bila jedan od osnivača investicionog fonda “Eurohaus”, u kojem je on bio predsjednik a direktor Mulahusić.

Pojasnio je i kako poznaje optuženog Bajrića kao Blekićevog vozača, te da je tokom istrage u ovom predmetu saznao da je on bio jedan od osnivača “Vradisa”, kojeg su kasnije preuzeli od njega.

Pojašnjavajući svoj angažman u ovom preduzeću, Terzić je kazao da je zbog drugih poslovnih i političkih angažmana 2010. godine napustio “Vradis” i tada nije znao da li je Aida Fazlagić bila direktorica, niti da je ovo preduzeće kupovalo dionice “Unioinvesta”.

Na pitanje o projektu Marindvor i izgradnji objekta za NLB banku, Terzić je kazao kako misli da je o projektu saznao od rođaka koji je bio član uprave Sparkasse banke, koja je bila prva zainteresovana za izgradnju objekta na ovoj lokaciji. Dodao je da je naknadno saznao da bi nosilac projekta bio “Profin-invest”, a banka bi finansirala izgradnju poslovne zgrade.

Branilac Mirsad Crnovršanin uložio je prigovor relevantnosti na iskaz ovog svjedoka jer smatra da su na pogrešan način vršena ispitivanja, zbog čega je uložio prigovor i na način ispitivanja u istrazi.

Odgovarajući optuženom Mulahusiću, svjedok je potvrdio da je “Vradis” bio samo pokušaj uspostavljanja projektne firme za građenje u BiH i inostranstvu, koji je propao, kao i da je Sparkasse banka bila ozbiljno zainteresovana za kupovinu objekta u sarajevskom naselju Marindvor.

Na pitanja braniteljice Adne Dobojlić-Ucuglan odgovorio je da je tokom davanja iskaza u istrazi na većinu pitanja odgovarao sa “ne sjećam se” ali takvi odgovori nisu uneseni u zapisnik, te da su mu predočavani dokumenti kojima su ga podsjećali na određene događaje.

*Nakon što je 25. novembra ročište u ovom predmetu nenajavljeno pomjereno, čime je javnost uskraćena za informacije i svjedočenja, o čemu je BIRN BiH izvještavao ranije, ovaj izvještaj sačinjen je na osnovu sudskog zapisnika koji je naknadno dostavljen.