Prošle godine organizatori su troškove platili uz pomoć tadašnjeg premijera Kantona, a takvo obećanje imaju i ove godine, kaže Mirza Halilčević, član Organizacionog odbora Bh povorke ponosa.
“Ali to nije zagarantovano pravo, zavisi od pojedinačne volje”, kaže Halilčević i dodaje da od institucija traže sredstva isključivo za plaćanje mjera sigurnosti i da ništa od budžetskih sredstava ne ide za druge troškove, poput promotivnog materijala ili bilo kojeg sadržaja.
Domaći zakoni vlastima daju prekomjernu slobodu i mogućnost da se miješa u osnovna ljudska prava poput prava na okupljanje, objašnjava advokatica Jovana Kisin Zagajac. BiH zaostaje da uskladi svoje zakone s međunarodnim standardima o okupljanju, dodaje ona.
“Uslovljavanje organizatora javnog skupa u pogledu podmirenja sigurnosnih troškova znatno ograničava, pa možemo reći i sprečava građansko pravo na javno okupljanje“, kaže Kisin Zagajac.
Prošle godine organizatori Bh. povorke ponosa suočili su se s optužbama pojedinih političara poput ministra privrede Adnana Delića da ugrožavaju rad kafića, restorana i prodavnica jer se oni tokom protesta moraju zatvoriti, iako je to naredba policije, a ne zahtjev organizatora.
Na to podsjeća Kisin Zagajac i objašnajva da je briga o sigurnosti u nadležnosti policije i da to ne treba biti odgovornost organizatora, dodajući da su trošak koji im se stavlja na teret svakako već platili kroz porez.
“Dakako da postoji i diskiminacioni ugao ovog problema, ako je zaključak da određeni dio građana može ostvariti pravo na slobodu javnog okupljanja besplatno, dok se od drugih očekuje da podnesu troškove i do 100.000 maraka za obezbjeđenje skupa“, kaže ona.
Sarajevo zaostaje u osiguravanju okupljanja
Zagrebačka povorka prolazi bez dodatnih troškova, kaže Franko Dota, koordinator povorke. Zaštitne ograde i broj policajaca, kao i ostale mjere sigurnosti, posao su policije a ne odgovornost organizatora.
“U tom smislu, nemamo trošak prema vani, mi ne plaćamo postavljanje sigurnosnih ograda niti se za njih brinemo, i ne znamo gdje će one biti postavljene i to nas se ne tiče. Policija ima pravo i ovlast da ih postave gdje žele u skladu sa sigurnosnom procjenom“, kaže on.
Dodaje da prema hrvatskim zakonima organizatori protesta nisu dužni snositi troškove osiguranja jer se ne radi o zabavnom okupljanju, kako se željelo u nekim slučajevima prikazati.
U Srbiji je policija imala nešto manje zahtjeva nego u Sarajevu, ali Goran Miletić, direktor za Evropu organizacije “Civil Rights Defenders” i jedan od organizatora Pridea u Beogradu, kaže da su rješenje uvijek nalazili.
“Nije bilo zahteva za pokrivanje dodatnih troškova, sem kada je u pitanju jedan deo zaštitnih ograda koji bi dodatno morao iznajmiti. Međutim, i kod toga smo uvek do sada nalazili rešenje, jer su ograde ‘nadležnost’ Grada Beograda“, kaže Miletić.
Prema odluci Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, organizatori Povorke moraju obezbijediti zaštitare, vozila hitne medicinske pomoći, tim vatrogasne službe, te zaštitne metalne ograde, a iznos koji im je potreban za to prelazi 20.000 maraka.
Detektor je ranije pisao da značajni dodatni troškovi osiguranja prve bosanskohercegovačke Povorke ponosa, koji su 2019. godine nametnuti organizatorima ovog protesta, nisu traženi od drugih sličnih skupova tokom te i 2020. godine, što je dovelo u neravnopravan položaj aktiviste za prava LGBTIQ osoba.
Skup koji je organizovalo Udruženje “Svjetlo”, održan dan prije Povorke ponosa, imao je sličan broj učesnika i prošao je identičnom rutom kao i učesnici protesta za prava LGBT osoba, ali nisu imali zahtjeve za zaštitnim ogradama, kao što je slučaj s Povorkom.
Bh. povorka ponosa se prošle godine susrela i s optužbama pojedinih političara da šteti vlasnicima kafića i restorana jer tokom protesta moraju zatvoriti radnje. Ali organizatori su odgovorili da se mjere sigurnosti i zatvaranje radnji ne događa zbog njih nego zbog svih onih koji prijete i pozivaju na nasilje protiv učesnika protesta.
Policija u Sarajevu napravila je takvu odluku na osnovu procjene sigurnosti, ali je odbila Detektoru otkriti detalje procjene na osnovu koje je prethodne godine oko 40 ulica bilo blokirano.
Ove godine organizatori su promijenili rutu, pa će znatno manji broj ulica biti blokiran.
Iz kabineta ministra nisu odgovorili na zahtjev za komentar do objave ovog teksta.
Mjere sigurnosti se smanjuju, ali procjena sigurnosti ostaje tajna
Osim manjeg broja blokiranih ulica, ove godine od organizatora se tražio i manji broj betonskih ograda koje moraju obezbijediti i platiti. Halilčević kaže da je smanjenju mjera prethodilo četvorogodišnje iskustvo u saradnji i nastojanje za postizanjem razumijevanja.
“Mislim da je smanjen i to je direktno došlo od policije, oni su išli tom intencijom da liberaliziraju te mjere. Trebaju imati na umu da se naš odnos s MUP-om zapravo gradio u posljednje četiri godine da bismo uopšte došli na nivo da razumijemo jedni druge, u smislu da ni nama nije u cilju da grad bude u potpunosti blokiran, da se onemogući svakodnevno kretanje, a da u konačni sve sigurnosne mjere budu ispoštovane“, kaže Halilčević.
On dodaje da ne znaju šta je prethodilo odlukama MUP-a, koje vrste procjene rizika i sigurnosti, niti je siguran da je postojala dubinska analiza. Ministarstvo je odbio zahtjev Detektora za dostavljanje sigurnosne procjene, uz obrazloženje da su novinari neovlaštena lica koja bi mogla kompromitovati naredna javna okupljanja.
Objasnili su da je “u traženoj dokumentaciji nesumljivo razrađeno poduzimanje mjera radnji policijskih službenika kako bi bila osigurana zaštita života i drugih prava i sloboda utvrđenih ustavima u BiH učesnicima Povorke ponosa”, pa bi dostavljanje dokumentacije novinarima moglo ugroziti naredna javna okupljanja.
Kisin Zagajac kaže da policije na različitim nivoima pristupaju različito prema procjenama mjera sigurnosti, navodeći da Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske često donese rješenje o zabrani javnog skupa, ukoliko donese internu procjenu da je skup sigurnosno rizičan, dok sarajevsko Ministarstvo ne zabranjuje rješenjem nego uslovljavanjem mjerama sigurnosti, zbog čega neki organizatori odustaju od skupa.
“U oba slučaja se radi o povredi prava na javno okupljanje, s razlikom da se u prvom slučaju radi o neposrednoj direktnoj povredi, a drugom slučaju vlasti ograničavaju to pravo diskretnijim mjerama. Posljedica je u oba slučaja ista – sprečavanje i ograničavanje osnovnog ljudskog prava na javno okupljanje“, smatra ona.
Slično iskustvo imaju i organizatori međunarodnog LGBTIQ događaja “Euro Pride” iz Srbije, koji je prošle godine trebao biti održan u Srbiji, ali je policija zabranila događaj u septembru uz objašnjenje da je riječ o “bezbjednosnim rizicima”.
Miletić kaže da nikada uz odluku nisu dobijali i mjere rizika niti procjenu.
“Uvek bi to bila jedna rečenica, npr: ‘sve do sada je u redu’ ili ‘nemamo nikakvih informacija da će biti problema'“, kaže Miletić.
On je tražio da mu se dostave procjene sigurnosti za godine u kojima je Povorka bila zabranjena, jer je želio vidjeti šta su stvarni razlozi zabrane događaja.
“Kada sam ih dobio, video sam da tamo nema gotovo nikakvih informacija i detalja, već samo piše da nije bezbedno jer su mnogi ekstremisti najavili okupljanja. To nisu ozbiljne bezbednosne procene“, kaže on.
Kako je povorka ponosa “ugrozila privredu“
Bivši ministar privrede Kantona Sarajevo Adnan Delić je prošle godine na službenoj Facebook stranici objavilo lični stav o Povorci ponosa, navodeći da nikad ne bi pružio podršku, te je poručio da svojim održavanjem ugrožava privredu glavnog grada.
“Zatvaranje najprometnije ulice i 50-ak drugih manjih ulica i to tokom cijelog dana, zbog održavanja ovog događaja, izaziva revolt ne samo kod građana kojima se bukvalno nameće kućni pritvor, nego i kod privrednih subjekata kojima niko neće nadoknaditi gubitke nastale zbog prisilne obustave rada“, napisao je on tada.
U objavio je naveo da su se privrednici žalili i prethodnih godina, te im poručio da svoja prava i sami traže protestnom štetnjom, jer su im “ugrožena osnova prava zagarantovana Ustavom“.
Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa nije nijedne godine tražio zatvaranje ulica, niti poslovnih objekata, objašnjava Halilčević i dodaje da takvim stavom stvaraju pogrešnu sliku o zajednici, ali i samoj povorci.
“To je korištenje Povorke ponosa u političke svrhe. Mi nismo tražili da se sve zatvori, nemamo ništa od toga, čak su nam ti ljudi uglavnom i podrška“, kaže on.
Ove godine će se, zbog promjene rute šetanja, zatvoriti upola manji broj ulica u odnosu na prethodnu Povorku ponosa. Nakon širenja netačnih informacija na društvenim mrežama da se ulice blokiraju, iz policije su pojasnili da će ove godine biti samo privremeno zaustavljen saobraćaj u 26 ulica i da neće dolaziti do dugotrajnog potpunog obustavljanja saobraćaja. Ovogodišnja povorka ponosa kreće od Historijskog muzeja, a završava na platou ispred Narodnog pozorišta.
Poslodavci koji imaju radnje na prošlogodišnjoj ruti kretanja uglavnom nisu spremni javno govoriti, ali oni s kojima su novinari Detektora razgovarali nezvanično kažu da bi možda imali i korist od takvih događaja, ukoliko bi bili u mogućnosti raditi tokom šetnje zbog veće cirkulacije ljudi.
Argumenti poput Delićevog su česti i u Beogradu, smatra Miletić.
“Ali lokali nisu zatvoreni zbog učesnika Povorke, već zbog onih koji koriste nasilje kao sredstvo komunikacije i način da pokažu da im se nešto ne sviđa. Oni su adresa za sve koji nisu zadovoljni – mi kao organizatori nikada nismo tražili da se lokali zatvaraju i uvek smo insistirali da ostanu otvoreni, što je poslednjih godina slučaj“, kaže on.
Dota kaže da su takve izjave politiziranje događaja. Prisjećajući se prvih povorki u Zagrebu, kaže da je sam ministrar unutrašnjih poslova došao na zagrebačku prvu povorku i time poslao pravu poruku koju trebaju dužnosnici slati.
“Nanošenje štete privredi je sada izvrtanje teza. U rangu ustavnih i ljudskih prava, pravo na javno okupljanje, pravo na sigurnosti i život u svakom slučaju je negdje više od prava na privatnu imovinu i rad. Sjetimo se kad dolaze neki visoki zvaničnici, papa – sve se zatvori jednako, blokirani su dijelovi grada, bile su cijele ulice blokirane da ljudi ne mogu parkirati ispred svog stana po cijeli dan“, kaže on.
Dota dodaje da takvi događaji nisu svakodnevni i da su to prilike u kojim se sistemski obezbijedi sigurnost i mogućnost pojedincima i grupama, a građani dobiju mogućnost alternativnih pravaca. U prethodnih 20 godina odnos se u Hrvatskoj promijenio.
“Kod nas više nema prigovora na zatvorene ulice. Dapače, sada su građani vrlo sretni i sudjeluju s nama, traže zastave da istaknu na balkone i prozore“, dodaje on.
Četvrti protest za prava LGBT osoba održava se u Sarajevu u subotu, 24. Juna, od 18 sati, a detaljne informacije o ruti kretanju i vremenu ulaska objavljene su na stranici Bh. povorke ponosa.
