Kantonalni sud u Sarajevu. Foto: BIRN BiH
Begićeva braniteljica Sabina Hota Ćatović je tokom izlaganja završne riječi navela kako je mišljenja da ne postoji djelo koje se optuženom stavlja na teret. Ona je kazala da su glavni dokazi pribavljeni na nezakonit način, da je Begić bio žrtva policijske klopke i podstrekavanja na počinjenje krivičnog djela, kao i da nije dokazano da je optuženi počinio djelo koje mu se stavlja na teret.
Prema njenim riječima, činjenični opis iz optužnice ne sadrži zakonska obilježja predmetnog krivičnog djela te je nesporno da se ovo krivično djelo može počiniti samo da direktnim ili eventualnim umišljajem. Dodala je da sama optužnica ne sadrži opis, vrijeme i mjesto počinjenja krivičnog djela, kao ni mjesto, način i okolnost pod kojima je optuženi zaprimio novac.
Odbrana, kako je kazala, ne spori da je Begić poduzeo neke radnje u želji da pomogne Mevludinu Hadžiću, ali bez bilo kakve nagrade i protivusluge. Hota Ćatović je predložila Sudskom vijeću da analizira činjenični opis optužnice.
Osvrnući se na zakonitost dokaza, Hota Ćatović je istakla da su dokazi koji su relevantni za optužnicu pribavljeni povredama ljudskih prava i sloboda, kao i bitnih povreda Zakona o krivičnom postupku (ZKP).
Ona je mišljenja da nisu postojali osnovi sumnje, rekavši da se zasnivaju na zabilješci Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koja je sačinjena na nezakonit način. Pojasnila je da se ta zabilješka sastoji od izjave Salkana Džakulića koja nije prikupljena u skladu sa ZKP-om.
“Sporna službena zabilješka nije mogla biti upotrebljena kao dokaz za utvrđivanje i postojanje osnova sumnje“, kazala je Hota Ćatović, dodavši da je Odbrana sačinila spisak od 67 dokaza za koje smatra da su nezakoniti.
Kazala je da Odbrana smatra da je jasno da je Džakulić u toku provođenja posebnih istražnih radnji podstrekavao optuženog na poduzimanje radnji i počinjenja krivičnog djela, postupajući po nalozima i uputama istražitelja Dragana Radanovića, kao i da Tužilaštvo u završnoj riječi nije negiralo da su se radnje podstrekavanja dogodile, nego samo da nisu bile moguće.
U odnosu na završnu riječ Tužilaštva, Odbrana je navela kako Tužilaštvo ponavlja da su koruptivna krivična djela u fokusu interesa međunarodne zajednice, te dodala da to zvuči kao upozorenje i da Sud pazi kakvu će odluku donijeti u predmetu.
Hota Ćatović se osvrnula i na ocjenu dokaza kazavši, između ostalog, da je iskaz svjedoka Džakulića potpuno neistinit i nevjerodostojan, pa su samim tim i netačni navodi iz optužnice. Begićeva Odbrana je predložila donošenje oslobađajuće presude.
Begić je ranije zatražio ukidanje prvostepene presude Općinskog suda kojom je osuđen na tri godine zatvora zbog primanja nagrade za trgovinu uticajem, poslije čega je odluka ukinuta i određeno je održavanje suđenja pred Drugostepenim vijećem Kantonalnog suda.
Njega je ranije Općinski sud u Sarajevu proglasio krivim jer je, kao tužilac u Bihaću, od sredine oktobra do 2. decembra 2016. od optuženog za šumsku krađu Mevludina Hadžića zahtijevao i primio novac preko posrednika Salkana Džakulića u iznosu od 2.800 eura, nakon što ga je, preko posrednika, uvjerio da mu prijeti kazna od dvije do tri godine zatvora.
Kantonalni sud u Sarajevu je i 2020. ukinuo presudu kojom je Begić bio osuđen na tri godine zatvora zbog primanja nagrade ili drugih oblika koristi radi trgovine uticajem i predmet vratio sarajevskom Općinskom sudu na ponovno suđenje.
