Darko Jeremić i ostali: Vlada RS-a imala zadnju riječ u prodaji emisija Investiciono-razvojne banke

Nekadašnji član Uprave i jedan od direktora IRB-a, Ivan Vidović je rekao da je 2016. godine zastupao Investiciono-razvojnu banku jer je direktorica Snežana Vujnić bila uhapšena.

Na pitanje tužioca da li je svjedok poslao zahtjev za isplatu potraživanja i kolika je bila vrijednost potraživanja nakon likvidacije “Bobar banke” te da li je IRB postavljao imovinskopravni zahtjev, svjedok je kazao da se ne sjeća. Tužilac Dubravko Čampara je zatim svjedoku rekao da pročita pasus iz izjave date prije nekoliko godina Tužilaštvu BiH u kojem stoji da se radi o iznosu od 45 miliona maraka potraživanja.

Svjedok je dodao da je upoznat s poslovima između IRB-a i “Bobar banke” samo u granicama jer to nije bilo u njegovom popisu posla.

“Nisam imao nikakvog kontakta sa isplatom”, kazao je svjedok Vidović.

Tužilac Čampara je konstatovao da je on tada bio direktor za makroekonomske poslove te svjedoka pitao da li je primijetio nešto čudno ili nenormalno u poslovanju te dvije banke. Svjedok je rekao da je odnos bio kao i sa svim ostalim bankama te da su imali povjerenja u poslovanje sa “Bobar bankom”, kao i sa svim ostalim komercijalnim bankama.

Svjedok je dodao da svoja potraživanja nakon likvidacije “Bobar banke” nikada nisu naplatili i da su izgubili na svim sudovima u RS-u, te je trenutno predmet na Ustavnom sudu BiH.

Vlado Adamović, jedan od članova Odbrane, rekao je da je svjedok Vidović “beskoristan” s obzirom na to da nije generalni direktor Investiciono-razvojne banke i nije najviše rangirana osoba koja u ovom momentu zastupa IRB. Svjedok je, na pitanje Odbrane bivše generalne direktorice IRB-a Snežane Vujnić o isplati potraživanja, kazao da je Sud prihvatio potraživanja, sa obrazloženjem da će ona biti isplaćena kada za to bude sredstava, mada se to nikada nije desilo.

Odbrana Vujnić je svjedoka pitala da li je upoznat s detaljima između Investiciono-razvojne banke i “Bobar banke”, za što je rekao da ne može tačno definisati, ali je pojasnio da kreditni portfolio funkcioniše na način da IRB plasira određena sredstva “Bobar banci”, a “Bobar banka” kasnije to prosljeđuje drugim korisnicima.

Svjedok Vidović je dodao da je krajem 2014. godine IRB zatražio da preuzme svoj portfolio iz “Bobar banke” i da ga prebaci u neku drugu, ali taj proces nikada nije izvršen jer stečajni upravnik to nije dozvoljavao pošto je to smatrao “stečajnom masom”.

Odbrana je pitala svjedoka o finansijskim izvještajima koji su iz banaka dolazili u IRB, na što je odgovorio da je uprava u tom slučaju uvijek slušala Centar za rizike.

“Uvijek smo pratili Centar za rizike i nikad nije bilo odstupanja”, kazao je Vidović.

Vujnić je pitala svjedoka da pojasni šta je Centar za rizike IRB-a rekao o poslovanju s “Bobar bankom”. Svjedok je pročitao dva kvartalna izvještaja u kojim je vidljivo da u prvom iz 2013. godine prag novčanog ograničenja ne prelazi 1,5 miliona i da se do pet miliona maksimalno može plasman dopustiti preko “Bobar banke”. Iduće godine to je smanjeno na 500.000 mraka, rekao je on.

Tužilac Čampara je svjedoka pitao da i mu je poznat revizorski izvještaj “Bobar banke” koji je radila kuća “Deloitte”, kojim su najavili krah “Bobar banke”, na što je svjedok kazao da se s tim ne bi složio.

Dragana Trnčić je druga svjedokinja Tužilaštva BiH koja je, kao direktorica Odjela za poslovanje sa hartijama od vrijednosti, objasnila da je IRB od “Bobar banke” kupio šest miliona maraka vrijednosnih papira. Zarada se računala po osnovu dividendi koje su trebale biti isplaćivane iz dobiti.

Na pitanje Tužilaštva BiH da li je “Bobar banka” tada pozitivno poslovala, svjedokinja je rekla da se ne sjeća, ali da dividende nikada nisu isplaćene s obzirom na loše poslovanje “Bobar banke”. Svjedokinja je kazala da je IRB dao negativan izvještaj za prijedlog o kupovini, ali da je Investicioni odbor banke ipak odlučio podržati “Bobar banku” sa tri miliona maraka.

Investicioni odbor je sastavljen od članova Vlade RS-a koji čine ujedno Skupštinu IRB-a, rekla je svjedokinja. Na pitanje Odbrane optužene Vujnić o tome ko je donosio konačnu odluku, svjedokinja je kazala da su članovi Vlade RS-a imali posljednju riječ.

“Investicioni odbor je odlučivao o prodaji hartija od vrijednosti banke”, rekla je svjedokinja Trnčić.

U nastavku izvođenja dokaza predloženo je ispitivanje uposlenika revizorske kuće “Deloitte”, te čitanje izjave bivšeg uposlenika IRB-a Gorana Mađara, koji je u međuvremenu preminuo.

Ana Mirosavljević, Dragan Radumil, Sonja Kurtuma, Saša Tomić, Zdravko Dubov, Igor Prodanović, Snežana Vujnić, Dragica Tomić, Goran Ignjatović, Pajo Panić i Jefa Bošković terete se da su bili članovi zločinačke organizacije koju je oformio i kojom je rukovodio Darko Jeremić.

Tužilaštvo tereti Jeremića da je, kao član Nadzornog odbora “Bobar banke”, prekoračio granice svoga položaja i ovlasti, te da je rukovodio spomenutom organizacijom od jula 2009. do novembra 2014. godine. Kako se navodi u optužnici, oni su koristili depozite koje nisu smjeli koristiti za kreditiranje preduzeća povezanih s “Bobar grupacijom”.

Nastavak suđenja planiran je za 27. juni 2023. godine.