Simmons  je takođe bio i predsedavajući sudija u visokoprofiliranim, politički osetljivim predmetima ratnih zločina poput sudskog procesa Klečka, koji je okončan oslobađajućom presudom za Fatmira Limaja, nekadašnjeg pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) koji je nakon toga nastavio da vodi svoju političku stranku i koji je nakon rata izvršavao funkciju ministra.

Međutim, nakon dvogodišnje istrage Evropske unije i tri disciplinska ročišta, Simmons  je proglašen odgovornim za nedolično ponašanje te mu je naređeno da se vrati u Veliku Britaniju, njegovu matičnu zemlju.

U proteklih šest godina, Simmons  je svakome ko bi slušao, uključujući i Skupštinsku komisiju Kosova kojoj se obratio u julu 2021., rekao da je žrtva političkih mahinacija EU. U članku koji je u novembru 2017. objavljen u Le Monde, on je  EULEKS opisao kao „farsu“ i tvrdio da je dao ostavku jer mu se zgadilo.

Međutim, istina je da je Simmons imenovan na položaje za koje nije bio u potpunosti kvalifikovan – a trajne posljedice toga još uvijek mogu imati uticaj na važan sudski proces koji se vodi zbog zastrašivanja svjedoka u Hagu.

BIRN je razgovarao sa Simmonsom, kao i sa mnogima od onih koji znaju šta se dogodilo; često su tražili anonimnost kako bi mogli da slobodno govore.

BIRN je dobio i odluke sa dva od tri EU disciplinska postupka koje je Simmons  izgubio. One podržavaju većinu onoga što je BIRN otkrio kroz nezavisno intervjuisanje svjedoka.

Od Londona do BiH

Sarajevo. Foto: Wikimedia Commons/Julian Nyča.

Simmons  se opširno dopisivao sa BIRN-om o svojoj karijeri i optužbama putem e-meila, ali nije htio intervju licem u lice.

On kaže  da je nakon kvalifikacije za advokata radio za londonske advokatske firme, te kao pomoćnik zamjenika vještaka u istočnom Londonu od 1997. do 2000. Iz službe za vještačenje pojašnjavaju da je pomoćnik zamjenika vještaka „nezavisni pravosudni službenik koji ispituje svaku iznenadnu, neprirodna ili nasilnu smrt”.

Međutim, da biste bili vještak ili pomoćnik zamjenika vještaka, ne morate biti sudija. Iz Pravosudne kancelarije potvrđuju da Simmons  nikada nije bio sudija ni u Engleskoj ni i Velsu.

On je 2001. postao pravni savjetnik u Nezavisnom pravosudnom vijeću, tijelu uspostavljenom u okviru Kancelarije visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, s ciljem sprovođenja prevosudnih reformi u BiH. Neobično je to što nije imao magisterij, što je obično uslov čak i za početnu međunarodnu pravnu poziciju u inostranstvu.

Simmons  2004. postaje sudija Suda BiH, a njegovu prijavu podržalo je britansko Ministarstvo za spoljne poslove, Komonvelt i razvoj (FCDO), uprkos nedostatku iskustva i iako uredba UN-a zahtjeva iskustvo kao sudiju u matičnoj zemlji pojedinca, prije nego što on ili ona mogu biti imenovani na određenoj poziciji u inostranstvu. Propis UN-a iz 2000. godine, koji se odnosi na zemlje koje šalju međunarodne sudije, kaže da se od njih traži da imaju najmanje pet godina iskustva kao sudije u svojoj zemlji prije nego što budu upućeni u inostranstvu.

BIRN je poslao upit FCDO zašto su za poziciju u inostranstvu podržali osobu bez potrebnog iskustva kao sudiju, ali nismo dobili direktan odgovor, već samo opšto saopštenje da ne komentarišu „privatnu, internu komunikaciju sa osobljem ili drugim zaposlenicima”.

U međuvremenu, novinarka Natalia Žaba je u članku za Koaliciju za zaštitu uzbunjivača jugoistočne Evrope objavila da se Simmons, dok je radio u BiH, u člancima  koje je objavljivao i u sudskim dokumentima potpisivao kao ‘Dr’. Ovu titulu na Kosovu nije upotrebljavao.

U BiH se sukobio sa predsjednicom Suda BiH Meddžidom Kreso, koja je navela da  Simmons ne poznaje bosanskohercegovačko zakonodavstvo i lobirala da se smijeni sa pozicije sudije. „Čuli smo da jedan od sudija nikada nije bio sudija (u svojoj zemlji)“, izjavila je Kreso za Koaliciju za zaštitu uzbunjivača jugoistočne Evrope. „Nije bio upoznat sa bh. zakonima, niti je bio voljan da se upozna. Čak nije bio voljan da konsultuje domaće pravo. To sam zasnala od lokalnih sudija sa kojima je radio”.

Prema tekstu objavljenom u Slobodnoj Bosni 2017. godine, spor je bio još ozbiljniji: „Kako je tada otkrila predsjednica Suda BiH (Kreso), njen sukob sa Simmonsom izbio je nakon što je on od nje tražio da napravi spisak svih optuženih za ratne zločine u BiH i sačini analizu njihove nacionalne pripadnosti“, navodi se u tekstu.

„Nakon što je to Medžida Kreso odbila učiniti, Simmons je pokrenuo kampanju protiv nje, pa čak u nju uključio i pojedine (britanske) oficire u sastavu SFOR-a. Komanda SFOR-a u BiH je ocijenila da je takav pritisak nedopustiv i otpustila oficire koji su u tome sudjelovali“, dodaje se u tekstu.

Simmons je istakao da je do spora došlo zato što je Kreso favorizirala određene sudije dozvoljavajući im da idu na obuku u inostranstvu, te da je zatjevala dva službenika za blisku zaštitu, dok su druge sudije imale samo jednog.

Takođe je kazao da ima podršku tadašnjeg britanskog ambasadora u Sarajevu Matthewa Rycrofta, o čemu se govori i u članku Slobodne Bosne. Simmons je tvrdio da ima podršku i drugih u međunarodnoj zajednici. Do Meddžide Kreso nismo uspjeli doći, a Rycroft je ovo odbio komentarisati.

Simmons je kao sudija u BiH radio četiri godine, te bio predsjedavajući sudskog vijeća u poznatim slučajevima korupcije kao što je slučaj Ante Jelavića, bh. političara koji je predsjedavao Predsjedništvom BiH. Tada mu se, kaže, obratila Vlada Velike Britanije kako bi se na Kosovu pridružio EULEKS-u.

Od BiH do Kosova

Sjedište EULEX-a u Prištini. Foto: EULEX.

Simmons  je na Kosovo stigao 2008. godine. Tamo je, radeći za EULEX u Prištini, za što je imao i podršku FCDO, proveo skoro deceniju.

Kada su ga u julu 2021. godine tokom sjednice kosovskog Parlamenta pitali o nedostatku pravosudnog iskustva za posao u EULEX-u, odgovorio je da je četiri godine bio sudija u Sarajevu i da je s njim razgovaralo vijeće EULEX-a „a oni su znali koje su moje kvalifikacije”.

I BIRN-u je odgovorio isto: „Svi su znali kakvo je moje iskustvo. Intervjuisalo me  vijeće međunarodnih sudija”.

Kada je BIRN uputio pitanje EULEX-u o procesu zapošljavanja, portparol Joanna Lachana je objasnila zašto Misija nije proveravala pozadinu Simmonsa.

„Postoje dva načina zapošljavanja: upućivanjem i ugovorom. Za osoblje sa ugovorom, Misija je odgovorna za provjeru radi provjere njihovog bekraunda i kvalifikacija. Što se tiče osoblja koje se upućuje, država koja ih upućuje je ta koja mora verificirati i certificirati kandidate koji ispunjavaju kriterije. Simmonsa je uputilo Ujedinjeno Kraljestvo (UK). Stoga nije izvršena nikakva provjera prošlosti kako bi se potvrdila njegova kompetencija”, objašnjava Lachana.

Ovo je potvrdio i Peter Stano, portparol EU za vanjsku politiku, koji je rekao da „EU vode njene države članice… vjerujemo im kada je riječ o nominacijama“.

Richard Le Vay, portparol britanske ambasade u Prištini, rekao je da je „gospodin Simmons ispunjavao kriterije potrebne za upućivanje od strane FCDO za tu poziciju i EULEX je to smatrao vrednim razmatranja. EULEX je vodio proces angažmana i EULEX je odabrao gospodina Simmonsa”.

EULEX je još uvijek najvijeća misija zajedničke sigurnosne i odbrambene politike Evropske unije u inostranstvu, iako je 2018. godine predala svoje izvršne funkcije kosovskim vlastima tako da u ovoj zemlji više nema njenih sudija i tužioca, ni ti vodi sudske procese kao ranije. No, održava misiju nadzora i sigurnosti.

U vrijeme kada je Simmons  bio angažovan u EULEX-u, uloga Misije je bila da izgradi kosovski pravosudni sistem i da međunarodni suci i tužioci sude osjetljive predmete – prije svega ratne zločine i korupciju. To je često značilo vođenje veoma osjetljivih predmeta u kojima su bili ukljućeni vodeći kosovski političari. Slučajevi su vođeni i dok se EU borila za normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije u okviru dugotrajnih pregovora u Briselu, što je dalo još jednu političku dimenziju pravosudnom procesu.

Slučaj Klečka

Fatmir Limaj ulazi u sudu u Prištini kako bi prisustvovao suđenju u predmetu Klečka u novembru 2011. Foto: EPA/Valdrin Xhemaj.

Simmons  je bio predsedavajući sudija u ponovljenom visokoprofiliranom sučaju Klečka, koji se vodio zbog optužbi da su pripadnici OVK mučili i maltretirali zatvorenike u zatočeničkom objektu tokom rata 1998-99. Najistaknutija osoba među optuženima je bio Fatmir Limaj, predsjednik političke stranke NISMA, bivši kosovski ministar transporta i infrastrukture i ratni  komandant OVK.

Limaj je prethodno u dva navrata u Haškom tribunalu oslobođen optužbi za ratne zločine, a Simmons  je smatrao da slučaj nikada nije trebao ići na sud, jer je preslab.

Međutim, američki sudija Dean Pineles, diplomac Harvarda sa preko 40 godina pravnog i sudijskog iskustva, koji je u prvostepenom postupku bio dio sudskog vijeća, smatrao je da slučaj Klečka „u potpunosti vrijedan potpunog suđenja, kako pravno tako i činjenično“, te napisao članak u kojem opovrgava Simmonsovo mišljenje.

Slučaj se sveo na jednog ključnog svedoka, Agima Zogaja, koji je vodio dnevnik dok je bio stražar u zatočeničkom objektu OVK u Klečki i zabilježio zločine. Ali prije nego što je suđenje u ovom slučaju počelo, Zogaj je u Njemačkoj izvršio samoubistvo.

Simmons je smatrao da se ne treba nastaviti sa slučajem jer odbrana ne može da unakrsno ispita svjedoka. Tvrdio je da je dokaz koji je ponudio Zogaj u suprotnosti sa forenzičkim dokazima, sa iskazima drugih svjedoka i njegovim prethodnim izjavama. „S obzirom na sve to, mislim da nijedan razuman tužilac ne bi poslao slučaj na suđenje“, rekao je on.

Ali Pineles, u knjizi koju će kasnije objaviti, kaže da je Zogaj odgovorio na preko „1.000 pitanja“ u fazi otkrivanja slučaja od strane advokata odbrane i da se nije pokolebao.

Simmons  je takođe istakao da Zogaj ima historiju mentalne bolesti što znači da nije pouzdan svjedok. Ali, prema razgovorima sa osobama bliskim ovom predmetu, zahtjev tužilaštva da se kao svjedok pozove psihijatr on nije prihvatio.

Jedan izvor blizak slučaju navodi da su Zogajeve izjave dovele istražitelje pravo do dokaza: „Njegove izjave su bile poput karte”.

Simmons je međutim tvrdio da ga EU pritišće da osudi optužene, odnosno da mu je Kenneth Deane, tadašnji šef civilnih operacija Zajedničke sigurnosne i odbrambene politike, koji je rukovodio svim misijama EU, rekao da su potrebne osuđujuće presude.

Deane nije imao direktnu nadzornu ulogu nad Simmonsom i druga dva člana vijeća. Ali, kako je naveo Simmons, u jednom slučaju Deane „je dao instrukcije EULEX-u da ne preduzima nikakve radnje” u vezi Simmonsove žalbe da EU vrši pritisak na pravosuđe iz političkih razloga. Simmons  je rekao da ima i pismo, ali je odbio da ga pokaže BIRN-u. Deane više ne radi za Evropsku uniju.

Ipak, Simmons  je BIRN-u pokazao dio pisma Charlesa L. Smitha, bivšeg potpredsjednika sudija EULEX-a i aktuelni sudija Specijalizovanih vijeća Kosova (SVK). U pismu se navodi da je Smith želio zakazati suđenje zbog političkih i drugih razloga. Smith je, preko SVK, odbio da komentariše ovo.

Simmons  navodi da je imao osjećaj da ga pritiskaju da donese osuđujuću presudu, zbog dijaloga između Beograda i Prištine za normalizaciju odnosa, te da je EU smatrala da Srbija neće nastaviti sa dijalogom ukoliko ne bude osuđenih pripadnika OVK.

Stano je ovo odbacio: „Mislim, ova primjedba je toliko apsurdna da samu sebe diskvalifikuje. Mislim, šta bi mogao značiti broj osuđenih, da li je deset ili 100? Šta bi to moglo da pomjeri u dijalogu, čiji uspjeh zavisi od sposobnosti Kosova i Srbije da se dogovore oko kompromisa o pravno obavezujućem sveobuhvatnom sporazumu o normalizaciji odnosa?”.

Uprkos navodnom pritisku EU da se donesu osuđujuće presude, Simmons  je odlučio da oslobodi optužene, uključujući i Limaja. Nakon toga je unapređen u predsjednika Skupštine sudija EULEX-a.

Međutim, on ni ovoga puta nije imao adekvatne kvalifikacije za tu poziciju – kao što je istaknuto na strani 31 EULEX-ovog dokumenta o poslu – uprkos njegovom sudskom iskustvu na Balkanu. Za ovo radno mjesto bila mu je potrebna magistarska diploma i „najmanje 10 godina profesionalnog iskustva kao sudija, po mogućnosti u višim/apelacionim sudovima“.

Predsjednik Skupštine sudija EULEX-a je u suštini rukovodeća funkcija i Simmons  je nadgledao sve sudije i sve sudske predmete u EULEX-u.

Nakon oslobađajućih presuda u ponovljenom suđenju, u predmetu Klečka je uložena žalba. Kao predsjednik Skupštine sudija EULEX-a, Simmons je učestvovao u izboru sudija koji su razmatrali žalbu.

Mediji na Kosovu tada su počeli objavljivati tekstove o ličnom i profesionalnom nedoličnom ponašanju glavnog žalbenog suca. Prema EU, povjerljivi memorandum – procjena slučaja koju dijele samo članovi sudskog vijeća, ukraden je iz Vijeća vodećih sudija. EU je počela da istražuje Simmonsa.

BIRN je vidio dva dokumenta koja sadrže zaključke sa Simmonsovih disciplinskih saslušanja. Jedan od njih, sa datumom od 13. decembra 2017. i pod nazivom „Predmet broj 2017-1“ odnosi se na njegovo ponašanje u slučaju Klečka.

„Pošto je bio predsedavajući sudija u predmetu Klečka u prvostepenom postupku (u ponovljenom suđenju), sudija Simmons je imao profesionalni i verovatno moralni interes u ishodu žalbe. Do trenutka kada je u oktobru 2014. stupio na funkciju predsjednika EULEX-ovih sudija, već je bilo dobro poznato da su neki od sudija EULEX-a koji su ispitali slučaj, iskazale sumnje u činjenicama koje je utvrdio sud”.

Dokument se zatim nastavlja riječima: „U ovim okolnostima, bilo je posebno važno da sudija Simmons  ne učestvuje u izboru EULEX-ovih sudija za saslušanje predmeta koji je mogao da dovede do poništenje presude u čijem je donošenju on igrao vodeću ulogu u prvostepenoj instanci… Štaviše, ponašanje sudije Simmons kosilo se sa principom zakonitog sudije”.

Simmons  je tvrdio da kao predsjednik sudija EULEX-a ima sva prava da izabere Vijeće, s čim se nije složilo Disciplinsko vijeće EU.

Disciplinsko vijeće je, zbog nedostatka dokaza, oslobodilo Simmonsa od tri druge optužbe, uključujući i druge navode o sudskom uplitanju u slučaju Klečka.

Međutim, utvrđeno je da je on kriv po jednoj tački optužbe za uplitanje u predmetu Klečka, zbog čega mu je naloženo da se „odmah vrati“ u domovinu.

Slučaj Drenica II

Kosovski Albanci protestuju ispred Parlamenta držeći fotografije Sylejmana Selimija nakon što je osuđen u sudskom procesu Drenica II u maju 2015. Foto: EPA/Valdrin Xhemaj.

Dok je Simmons  bio predsjednik Skupštine sudija EULEX-a, on je takođe bio uključen u izbor sudskog vijeća u još jednom visokoprofiliranom slučaju, poznatom kao Drenica II, u kojem je ponovo došlo do kontroverze.

Bivši pripadnici OVK optuženi u slučaju Drenica II, teretili su se da su počinili ratne zločine, uključujući i mučenje civilnih zarobljenika. Među optuženima su bili kosovski ambasador u Albaniji Sylejman Selimi i gradonačelnik Srbice Sami Lushtaku.

Članovi sudskog vijeća u ovom predmetu su bili i dvoje poljskih sudija, za koje je Simmons  tvrdio da imaju aferu i da je jedan od njih davao antialbanske komentare.

Gregor Guy Smith, advokat optuženog Sylejmana Selimija, za BIRN kaže da je imao nekoliko razgovora sa Simmonsom koji je izrazio zabrinutost što su dvoje poljskih sudija u vezi.

Navodnu vezu i uvredljive komentare Simmons je vidio kao moguće pitanje  pristrasnosti. Ali bilo je malo dokaza osim Simmonsovih tvrdnji i navodi da su dva suca Poljaka viđena u Albaniji. Niko od onih s kojima je BIRN razgovarao nije podržao navode o komentarima ili aferi.

Međutim, Simmons je pristao da svjedoči o ovim incidentima na suđenju Drenica II u ime odbrane.

Simmons naglašava da je sva njegova komunikacija s Guyom Smithom bila transparentna i snimljena. Guy Smith je ovo potvrdio, rekavši da se nikada lično nije sreo sa Simmonsom, već je s njim komunicirao putem e-pošte. Za BIRN ističe kako smatra da je Simmons jednostavno pokušavao da sve bude u skladu sa standardima potpune nepristrasnosti i etičkog ponašanja sudija.

Guy Smith objašnjava da je želio da se održi saslušanje o navodima protiv dvojice sudija, pogotovo onih koji su se odnosili na to da je glavni sudija antialbanski nastrojen. Ali saslušanje nije održano i Guy Smith smatra da ovim njegovom klijentu nije dozvoljeno da sazna da li ima nepristrasno sudsko vijeće.

U odluci Disciplinskog vijeća EU o navodima da se Simmons miješao u predmet Drenica II, koja datira od 15. decembra 2017., kaže se da „zastupajući i promovišući slučaj za jednu od strana u pravnom postupku (na strani odbrane), sudija Simmons očigledno nije postupao na nepristrasan način”.

Disciplinsko vijeće je utvrdilo da je Simmons bio toliko uporan oko svjedočenja u korist odbrane da je jednom od trojice sudija u predmetu Drenica II poslao 13, a drugom pet mejlova. „Voljan sam da svjedočim i verujem da bi bilo u interesu pravde da to učinim“, napisao je Simmons.

U dokumentu disciplinskog postupka se objašnjava da je Simmonsova upornost u pokušaju da utiče na vijeće dodatno je zakomplikovano činjenicom da je on kao predsednik Skupštine sudija bio neposredni rukovodilac sudija koje je nastojao da ubjedi da mu dozvole da svjedoči u korist odbrane.

U dokumentu se zaključuje: „Staž sudije Simmonsa kao člana misije EULEX-a od 2008. godine i njegova pozicija predsednika sudija EULEX-a opravdali bi očekivanje da njegovo ponašanje bude u skladu s najvišim standardima i nivou integriteta, te da on bude primjer za svoje kolege sudije. U ovom slučaju, njegovo ponašanje je bilo i s intencijom i ponavljajuće, a njegova zloupotreba položaja predsjednika EULEX-ovih sudija nečuvena”.

Takođe se navodi da je on obmanuo sudije u predmetima Drenica i šefa pravne kancelarije za ljudska prava EULEX-a. Njegovi e-mailovi postali su još uporniji, navodi se, a disciplinsko vijeće je primijetilo da je čudno što, uz svo svoje iskustvo, izgleda da Simmons nije razumio korektnu proceduru u takvim situacijama.

Slučaj Drenica II je nastavljen i optuženi su proglašeni krivima. Simmons  i dalje tvrdi da je navodna afera sudija na neki način povela sudsko vijeće da donese osuđujuću presudu.

Ni Apelacioni sud, čije je vijeće bilo sastavljeno od kosovskih sudija, se nije složio sa Simmonsom. U njihovoj presudi se kaže da navodna kršenja od strane dvoje poljskih sudija „ne predstavljaju kršenje relevantnog zakona“ i stoga bi to bila interna stvar o kojoj EULEX odlučuje.

Kontinuirane posljedice po Kosovu

Malcolm Simmons govori pred komisijom Skupštine Kosova preko Zoom-a u julu 2021. Foto: BIRN.

U svom svjedočenju pred komisijom Skupštine Kosova 12. jula 2021., na čijem se sastanku raspravljalo o njegovim navodima, Simmons  je kazao da su sudije Poljaci tu da bi napunili svoje „džepove zlatom“ i da su u većini slučajeva radili u „sudovima za saobraćajne prekršaje“.

Simmons, koji je zarađivao 15.600 evra mesečno radeći u EULEX-u, nikada nije radio ni u jednom sudu u svojoj zemlji i nikada nije postao advokat.

BIRN je provjerio bekgraund sudija koje je Simmons kritikovao i svi su bili visoko kvalifikovani i radili kao sudije u krivičnim predmetima u svojim zemljama – za razliku od Simmonsa.

Simmons  je iznio mnoge kritike na disciplinski postupak koji se vodio protiv njega, ali je odbio da BIRN-u pokaže relevantne dokumente. On je kazao da želi da bude jasno da on ne odbija da objavi dokumente, već to može učiniti samo nakon potpune parlamentarne istrage na Kosovu i da mu je to savjetovao lokalni pravni savjetnik.

Iako je kosovska Skupština prije skoro godinu dana saslušala njegovo svedočenje, još uvijek nije donijela odluku za otvaranje parlamentarne istrage.

U novembru 2017. u UK je održano ročište Suda za zapošljavanje vezano za Simmonsovom statusu. Simmons je pokrenuo slučaj kako bi razjasnio svoju situaciju sa zaposlenjem jer je želio radno mjesto „negdje bliže UK, ako ne i u samom UK“.

Međutim, sudija Suda za zapošljavanje rekao je da za njega nema slobodnih radnih mjesta. On je već bio dobio i odbijenicu od SVK u Hagu.

Sud je utvrdio da je Simmonsa u EULEX poslala njegova Vlada i da je on tehnički radio direktno za Forin Office. Jedinica za stabilizaciju Foreign Officea, koja je direktno podređena kabinetu premijera, odobrila je njegovu poziciju.

Dok je EULEX bio njegov „linijski menadžer“, njegov poslodavac je bila njegova vlastita Vlada. UK ga je na kraju izabralo za tu funkciju, redovno je ocjenjivalo njegov rad i više puta mu produžavalo ugovor. Foreign Office je čak u njegovom slučaju napravio i izuzetak, kako bi on dobio dodatno produženje mandata preko granice od četiri godine.

Izvještaji sa saslušanja Suda za zapošljavanje EU dostavljeni su u cijelosti vladi UK. BIRN je, u vezi izvještaja, podnio zahtjev za slobodan pristup informacijama ali su nam iz vlade UK odgovorili da, iako imaju neke od traženih materijala, zbog razloga koji se odnose na „međunarodne odnose”, neće ih objelodaniti BIRN-u.

Stano je takođe rekao da EU neće ići dalje u vezi Simmonsovih navoda: „Smatramo da je EULEX robustan i da može da se izbori s tim. A i UK više nije država članica”.

Međutim, i dalje se osjećaju posljedice Simmonsovih tvrdnji. Od Charlesa L. Smitha je zatraženo da se izuzme sa suđenja Nasimu Haradinaju pred SVK zbog Simmonsovih navoda za politički motivisano uplitanje, ali je on to odbio.

Haradinaj, zamjenik predsjednik Udruženja ratnih veterana OVK, osuđen je zbog odavanja poverljivih sudskih dokumenata medijima. Haradinaj je tvrdio da Simmonsove izjave pokazuju da je Smith bio pristrasan protiv OVK.

Od 2017. do ove godine, Simmons  je povremeno radio kao pravosudni savjetnik na Maldivima u sklopu programa podržanog od strane Razvojnog projekta UN-a, UNDP-a i Ambasade Velike Britanije u toj zemlji.

U februaru je imenovan za vršioca dužnosti sudije Vrhovnog suda i glavnog vještaka na Foklandskim ostrvima, Južnoj Džordžiji i Južnim Sendvičkim ostrvima i Britanskoj antarktičkoj teritoriji, udaljenim britanskim prekomorskim teritorijama u južnom Atlantskom okeanu.

„Dugo godina sam želio posjetiti Folklandska ostrva, ali nikad nisam imao priliku. Kada se ovo upražnjeno mjesto otvorilo, iskoristio sam priliku”, rekao je Simmons, prenosi South Atlantic News Agency.